Hrana se baca, a ne stvaramo nove zalihe - popusti čvor, majstore Pero

Petar Petru plete petlju - ova mi jezikolomka jedina pada na pamet kao zaključak na vijesti o krizi u prehrambenom sektoru. Frustracija koju izaziva otpetljavanje, na primjer špage za vezivanje paradajza, mila je majka naspram onoga što se u svijetu događa nakon što nas je sve do jednoga pogodila pandemija koronavirusa.

Čovjek bi se svakoj temi mogao ponaosob posvetiti jer iza svake stoje ljudske sudbine, imenom i prezimenom, kreditom, hektarima zemlje, brojem stoke...

Čitav svijet je stao, a hrana se i dalje proizvodi

Nakon što smo pisali kako su svinjogojci u Kanadi i SAD-u primorani eutanazirati svinje jer su pogoni za preradu i pakovanje mesa zatvoreni, ubrzo je stigla vijest kako u najmoćnijoj zemlji svijeta raste broj izdatih lovačkih dozvola - ljudi imaju vremena i novaca, a meso u trgovini ne mogu kupiti jer životinje nema ko zaklati, preraditi i pakovati. Istovremeno, nakon trgovinskog rata između SAD-a i Kine, a onda i mirenja, SAD u najmnogoljudniju zemlju svijeta izvozi velike količine svinjetine. Samo u prva tri mjeseca ove godine izvezli su 280.507 tona, što je više od 300% u odnosu na isto razdoblje 2019.

Svinjsko meso: Proizvođači iz susjedstva ugovorili proizvodnju u BiH

Još prije mjesec dana pisali smo o engleskim farmerima koji prolijevaju mlijeko jer ostaju bez otkupa. U Nizozemskoj su već krajem marta lukovicama tulipana hranili stoku. Naši poljoprivrednici našli su se pred zidom u onom trenutku kada je pala odluka o zatvaranju tržnica.

Istrunut će 5.000 tona sira?

Italijanski vinari razmatraju ideju o destilaciji vina lošijeg kvaliteta kako bi ga pretvorili u etanol i na kraju, da skratimo priču, dezinficijens. Rekao bi naš narod, samo neka se ne baci. No, ko nikada u životu nije posjetio vinograd, podrum, razgovarao sa nekim vinarom, ne može ni zamisliti kakva se alhemija krije iza tog posla pa makar se radilo o vinu lošijeg kvaliteta. Neka ga, eno vino završilo u spreju za ruke, nek' se nije bacilo.

Prolijevaju mlijeko: Kriza prisiljava farmere na radikalne poteze

Belgijski farmeri mole i kume svoje građane da povećaju konzumaciju prženih krompirića jer će im propasti 750.000 tona krompira nagomilanih u skladištima.

Na red je došao i sir. I to onaj prvoklasni. Francuski proizvođači ovog delikatesa upozoravaju da su zatvaranje restorana i pad međunarodne trgovine uzrokovali pad prodaje sireva od Camemberta do Roqueforta za 60 posto! Čak bi 5.000 tona sira moglo istrunuti, izjavio je ovih dana Michel Lacoste, predsjednik udruženja CNAOL koje okuplja francuske sirare.

Britanci su u uzgajalištima nagomilali riječnu pastrvu uzgajanu 18 mjeseci koju nemaju gdje prodati niti skladištiti.

Papa Franjo upozorava na iskorištavanje radnika

Da ne pričamo o bojazni kako će na poljima propasti urod kojeg zbog nedostatka radne snage neće imati ko pobrati. Ne zato jer narod ne želi raditi, o, itekako želi, posebno oni koji su izgubili poslove u ugostiteljskom i sličnim sektorima, nego zato jer do tog posla zbog zatvorenih granica fizički ne mogu doći. Onda nam Papa Franjo otkrije i drugu stranu ove medalje juče upozorivši kako koronavirus ne može biti izgovor za eksploataciju radnika, najčešće migranata, najčešće na farmama.

Šta si Papa rekao? O da, proteklih je sedmica u Italiji došlo do niza hapšenja vlasnika farmi i gangmastera koji zapošljavaju i nadziru radnike na terenu. Ko su gangmasteri? Oni koji iskorištavaju sirotinju za sitne pare, najčešće migrante. I što je najgore, gangmasteri su najčešće i sami migranti.

Ne stvaramo nove zalihe

Da, još više smo se zapetljali. Sigurno znaš onaj osjećaj kada vučeš jednu stranu i još više zatežeš čvor.

Hrana se baca jer se nema gdje prodati, a ni skladištiti. Jedu se zalihe proizvedene ko zna kada. Ne stvaraju se nove jer se hrana baca. I tako u krug.

Popusti čvor, majstore Pero.

Ono što mi zvoni kao rješenje za odmotavanje Petrove petlje su - kratki lanci snabdjevanja. Što je špaga duža, to je veća mogućnost da se jače zapetlja. I obrnuto.

Dakle, imaš koji hektar zemlje i svoje malo tržište u kom nećeš zavisiti od velike klaonice, prerađivačke fabrike, tržnice, trgovine, vanjskotrgovinskih veza. Gdje ćeš moći na sedmičnoj ili mjesečnoj bazi praviti narudžbe direktno od potrošača. Ili više njih, kao što to sada radimo na Facebook grupama. Utopija? Da, za nas ovdje i sada, ovo je utopija. No, ako nas je ova pandemija ičemu trebala naučiti onda je to da moramo znati i moći sami sebi osigurati hranu, smanjiti lance snabdjevenosti, a time i utrošeno vrijeme, energiju, novac.

Svako zlo za neko dobro: Što možemo naučiti od slučaja koronavirusa?

Previše smo se upetljali. Zato na ovu krizu gledajmo kao na makaze koje su potrebne kad čvor više niko ne može odriješiti. One će ukloniti nepotrebno, a onda ćemo ostatak otpetljati sami. Polako. Kao zalog onima koji dolaze i kojima smo dužni ostaviti bolji svijet.