Dobro znam što će biti u mojim vrećicama kada pođem u goste ovih dana

Kraj godine vrijeme je kad stavljamo sve svoje odluke, uspjehe i neuspjehe, prihode i rashode doslovno ili u glavi na papir te podvlačimo crtu. I kad sve zbrojimo i oduzmemo, vidimo gdje zapravo stojimo. Kraj godine je pravo vrijeme i da se zapitamo jesmo li i što smo učinili kako bi nam bilo bolje, kako bi malom seljaku i običnom građaninu bilo bolje u našoj državi.

Često puta čujemo kako mi obični mali ljudi ne možemo ništa, da smo samo kap u moru i da je ono što radimo nebitno. Moja priroda i moje zanimanje profesorice u samoj biti su u suprotnosti s tvrdnjom da samo mi mali ljudi nebitni. Nekako odbijam misliti da sam nebitna i da moji postupci nemaju utjecaja ni na koga.

Nisu uvijek drugi krivi za sve

Životno iskustvo mi govori kako je u životu najlakše svu krivnju prebaciti na druge i ponašati se kao što se većina ponaša. A nisu uvijek drugi krivi za sve niti je ponašanje većine uvijek ispravno.

Još prije petnaestak godina govorila sam kako ne trebamo baš sve što je moderno i došlo sa zapada ili s istoka prigrliti kao dobro i bolje od našega. Žurimo se prihvatiti sve novo u nadi kako ćemo djelovati manje nerazvijeno u odnosu na druge, a još nismo ni vidjeli je li to dobro.

U ušima mi još uvijek odzvanjaju reklame za Black Friday, a prizore stampeda po trgovačkim centrima povodom istog ne mogu zaboraviti. Većina takvih scena događala se upravo u državama koje su izmislile trgovačke centre i Black Friday. Kad smo već preuzeli koncept trgovačkih centara kao mjesta na kojima ćemo provesti idealan dan s obitelji, zašto ne preuzeti i taj dan koji su ti isti trgovački centri izmislili kao bi popunili rupu prije blagdanskih kupovina, bila je vjerojatno misao vodilja naših centara koji su se našli u istom problemu.

Što je s malim trgovinama koje nude domaće proizvode? 

A većina nas je kao muha bez glave poletjela u najzanimljivije ili u tom trenutku najdostupnije trgovačke centre kako bi iskoristili najbolju moguću ponudu u godini i uštedjela. Ako smo kupili nešto jeftino, a nepotrebno, jesmo li uštedjeli ili smo samo nasjeli na marketinški trik?

Jeste li, dok ste se žurili ugrabiti dobro parkirno mjesto i doći što prije kako biste kupili što više i što jeftinije bacili usput pogled i vidjeli male trgovine koje se pokušavaju prilagoditi i koje također nude popuste, a prodaju naše proizvode? Jeste  li vidjeli prazan poslovni prostor u kojem je donedavno bila trgovina koja je davala prednost domaćim ispred uvoznih proizvoda?

Ako ste možda i primijetili, većina se sigurno nije ni zapitala je li mogla nešto učiniti kako bi neka od takvih trgovina bila i dalje otvorena. Ako se netko i zapitao, vjerojatno je našao krivicu u državi, u sustavu ili nečemu drugom, ali ne u sebi jer smo često pesimisti koji misle kako se ništa više ne može učiniti da bi nam bilo bolje.

Prognoze nisu dobre - što možemo napraviti

U zadnje vrijeme čujem kako liječnici teško oboljelima govore kako za ozdravljenje nije presudna težina dijagnoze već stav koji pacijent ima pa se vrlo često zna dogodi da pacijent s pesimističnijim stavom, a boljom dijagnozom završi lošije od vječitog optimiste kojem se ne piše baš dobro.

Budući da podatci Vanjsko - trgovinske komore Bosne i Hercegvine za prvih devet mjeseci govore kako je izvoz povrća i voća pao za 19%, a povećao se uvoz za 2%, znači da nam prognoze nisu dobre, ali je pitanje jesmo li optimisti ili pesimisti? Vjerujemo li da naša kap čini more? Vjerujemo li  da možemo činiti promjene? Volimo li toliko sami sebe da si želimo pomoći?

Kraj je godine idealno vrijeme za donošenje novih odluka. Kraj godine je idealno vrijeme da počnemo razmišljati svojom glavom i pokušamo sami sebi pomoći koliko nam naše mogućnosti dopuštaju.

Čitajte deklaracije i informrajte se kod trgovaca

Idealno je ovo vrijeme jer se bliži božićno i novogodišnje darivanje i bilo bi dobro da se među darovima nađe više domaćih  proizvoda. I kad kupujemo domaće, trebamo biti racionalni, trebamo kupiti kvalitetne i cijenom prihvatljive proizvode, a i jednih i drugih sigurno ima.

Nije sve loše što preuzmemo od drugih, a kao primjer mogu navesti sajmove koji se događaju u ovo predblagdansko vrijeme kojim je cilj predstaviti male proizvođače i vratiti ih u igru. Ako ih ne stignete posjetiti, možete od poznanika sa sela kupiti voće, povrće, meso i druge proizvode za blagdanski stol, napraviti kolače s izvorno hercegovačkim medom, ali i u malim trgovinama kao i velikim trgovačkim lancima pronaći dobar domaći sir, umjesto recimo njemačkog,  domaće suhomesnate proizvode, dobro vino  (kažu da je ovo bila izvrsna vinska godina), lokalno craft pivo ili možda kozmetiku pripravljenu od autohtonih ljekovitih vrsta. Ako niste sigurni koji su proizvodi uvezeni, a koji domaći, čitajte deklaracije i informrajte se kod trgovaca.

Kao vječiti optimist, duboko vjerujem kako kad kupujem domaće proizvode, pomažem očuvati naša seoska gospodarstva ili sačuvati nekome radno mjesto jer moj novac postaje dio nečije plaće, a ako taj netko opet kupi domaće proizvode, nekome drugom osigurat će egzistenciju. I kad bi se svi potrudili te kupovali domaće, umjesto uvoznih  proizvoda, vjerujem kako bi nastala lančana reakcija pozitivnih stvari koja bi za rezultat imala poboljšanje kvalitete života upravo nama malim ljudima.

Budući da sam iz Čapljine, dobro znam čiji će se keksi naći u vrećicama kad pođem u goste ovih dana.