Iako se plastika najvećim udelom (49%) koristi za ambalažu, udeo plastike od ukupne njene upotrebe u poljoprivredi je 5% i ima prostora za smanjenje njene upotrebe. Kada je u pitanju recikliranje plastike, najmanje se reciklira upravo plastika koja se koristi u poljoprivredi jer je ona najprljavija i njeno čišćenje i selekcija pre same reciklaže najskuplja je.
U poslednje vreme imam osećaj da će se čitava naša planeta pretvoriti u jednu plastičnu kuglu pre nego što nas nestane, ako nešto ne preduzmemo. Neki govore kako smo već zakasnili sa promenama, drugi kažu da trebamo napraviti značajne promene ako želimo da se naši unuci igraju na Zemlji. A šta vi mislite?
Skoro svi mi mislimo dok smo mladi kako možemo promeniti svet. Živimo kao idealisti do našeg prvog malo većeg razočarenja i onda postajemo realisti ili još gore pesimisti. Neki svoja razočarenja, ogorčenost i negativnu energiju pripisuju medijima koji šire samo loše vesti i takvim ljudima su uvek drugi krivi i za njihov pesimizam i pasivnost u ovom svetu koji je po njima krenuo nizbrdo. Većina ljudi misli kako su oni smo beznačajna tačkica na zemaljskoj kugli i kako ne mogu doneti nikakve promene. A meni na pamet opet dolazi ona priča o pogledu na do pola praznu ili do pola punu čašu u zavisnosti ko je gleda - pesimista ili optimista.
U mom životu, uprkos poteškoćama na koje nailazim, svaki put vidim do pola punu čašu i takav način razmišljanja pokretač je svih mojih delovanja iako su neki moji postupci smešni većini jer im se čine besmislenim i žele moju veličinu svesti na beznačajnu tačku. A šta ako sam ja ona malo tačka koja kad se zakotrlja sa velike visine dobije silnu energiju i za sobom ponese i druge tačke?
Čovek oduvek misli, misli samo kako će sebi olakšati život, misli kako će osigurati primarne i sekundarne potrebe i kako će mu pri tom biti što lakše i što udobnije. Dok smo bili manje razvijeni i dok nas je bilo manje, naši postupci i naši izumi nisu toliko delovali na prirodu, ali danas je sve izmaklo kontroli. Postali smo sebični i ne vidimo da nas ta civilizacija komfora, koja je izumila plastiku, uništava.
Već odavno pokušavam smanjiti upotrebu plastičnih kesa i sve ostale plastike. Iako kataloški prodajem šminku, ne želim naručivati plastične kese za tu šminku već su moji kupci navikli da dobiju svoju narudžbu u fišeku koji je obično bez bilo kakve oznake, ali se zna dogoditi da nekad kupim i onaj sa slikom hamburgera i natpisom: Hvala na poseti!
Oni koji prvi put naruče nešto od mene, možda se i čude, ali stari kupci su već navikli. Svoje platnene kesice ili one od reciklirane plastike nosim i u prodavnice gde plastične vrećice ne naplaćuju i prodavačice su se prestale čuditi toj mojoj navici. Od koleginice koja živi na selu godinama kupujem višak jaja pa naslagane kutije za jaja nisu ništa novo u mojoj ostavi. Ima nekih starih i šest godina i ko zna kad i gde su kupljene, ali još nisu za bacanje. Plastične štipaljke pokušavam iskoristiti do maksimuma pa ih sama popravljam, ali tek sad kad sam se odlučila uključiti #NoPlasticChallenge koji je pokrenula francusko udruženje No plastic in my sea shvatila sam: Plastika je svuda oko nas!
Ne možete se pomeriti, a da ne vidite u domaćinstvu nešto izrađeno od plastike. Nije problem samo u tome što je sve od plastike, problem je što je sve napravljeno kako bi se nakon prve upotrebe i bacilo. Ili smo se mi naučili bacati sve iako bi mogli više puta nešto iskoristiti.
Pre nekih dve godine počela sam jesti voćne jogurte i to me je podsetilo kako su pre izvesnog vremena stvari ipak bile malo drugačije. Iako nisam ljubitelj bilo kakvih mlečnih proizvoda, dobro se sećam kako u detinjstvu nismo smeli baciti čašicu od jogurta jer smo ih morali sačuvati baki koja bi na selu u njima pikirala rasad. Na selu se bacalo samo ono što je bilo istrošeno. Baka je prala plastične kese i sušila ih na konopcu kao rublje i to je bio nezaobilazan prizor ispred svake kuće. Paradajz bi vezala platnenim trakama koje bi pravila od stare odeće. Sve se okopavalo, nigde se nije postavljala folija, a sad na selu i poljoprivrednim gazdinstvu ništa ne možete napraviti bez plastike, čak je i spasonosni sistem navodnjavanja - kap po kap, plastičan.
Iako se plastika najvećim udelom (49%) koristi za ambalažu, udeo plastike od ukupne njene upotrebe u poljoprivredi je 5% i ima prostora za smanjenje njene upotrebe. Kada je u pitanju recikliranje plastike, najmanje se reciklira upravo plastika koja se koristi u poljoprivredi jer je ona najprljavija i njeno čišćenje i selekcija pre same reciklaže je najskuplja. U Evropskoj uniji planiraju napraviti takav sistem u kom će se sva plastika poreklom iz poljoprivrede reciklirati i to do 2030. godine.
Iako nisam ljubitelj bilo kakvih mlečnih proizvoda, dobro se sećam kako u detinjstvu nismo smeli baciti čašicu od jogurta jer smo ih morali sačuvati baki koja bi na selu u njima pikirala rasad. Na selu se bacalo samo ono što je bilo istrošeno.
Nisam tražila nikakvu statistiku jer mislim da je poražavajuća po onom što vidim u svojoj okolini. Jako je malo postavljenih zelenih ostrva u našim gradovima. Kad ih i postave, ljudi obično ne poštuju natpise pa bacaju svoje smeće u pogrešne kante. Puno je divljih deponija kako građevinskog materijala tako i poljoprivrednih proizvoda kao i repromaterijala za poljoprivredu.
Možda ne mogu u potpunosti izbaciti plastiku iz svog života, ali se mogu truditi smanjiti njenu upotrebu kao i svega ostalog što na kraju završi u smeću. Želim biti odgovoran pojedinac koji ne čeka neke zakone da ga prisile na dobre postupke. Želim biti pojedinac koji će uprkos većini raditi što je ispravno za našu Zemlju i ljude koje žive na njoj. Želim biti primer deci koju podučavam. Neki će oberučke prihvatiti izazov i ideju čuvanja okoline, a drugi će pesimistično reći: "Šta mi možemo sami učiniti?"
Onaj ko nosi platnenu kesu u prodavnicu uštedi, nedeljno smanji potrebu za šest kesa, na godišnjem nivou to je 288 kesa, a jedan čovek u svom životu može uštedeti 22.176 kesa. Zar je to malo?
Priključite se i vi #NoPlasticChallenge i u razdoblju od 22. maja do 5. juna i pokušajte što manje koristiti plastiku i na društvenim mrežama stavite tag uz slike vašeg doprinosa smanjenju upotrebe proizvoda od plastike. Budimo odgovorni pojedinci, budimo oni koji će biti primer drugima, koji će preteći sistem ili podstaknuti ga na promene. Ja sam se naoružala višekratnim kesama kao i staklenom flašom za vodu za početak.
Foto prilog
Tagovi
Autorka