KLUB - društvena mreža

Odlični pošipi Todor u Zagrebu
Gostovanje čarske vinarije Todor sa Korčule u Češkom domu u Zagrebu na tribini/promociji "Vrijeme je ZA..."potvrdilo je da vinogradari i vinari koji su svoje grožđe prodavali mogu i sami imati svoje odlično vino. Upravo to su napravili braća Jurica i Željko Tomić u 2020. godini pa je njihova berba iz 2021. rezultirala sa dva izvrsna pošipa jedan iz ranije berbe (sredinom kolovoza) pod nazivom Pošip Perla sur lie i drugi sa oko jedan hektar obran do početka rujna. Oba su na najvažnijem ocjenjivanju vina u svijetu, na Decanteru 2023. osvojila srebro. Prvo, Perla, sa 90 bodova a redovni pošip sa 93 boda. Na Sabatini u Vodicama 2022. Perla je osvojila srebrnu plaketu/medalju. Korčula je domovina pošipa pa se Smokvica i Čara (godinama je svima nama bila pojam PZ Čara) i dan danas natječu tko će proizvesti bolji pošip. Željko Tomić zastupa zemljopisne i pedološke prednosti Čare. Naime, njegovi vinogradi su u polju i tu se vlaga manje zadržava u odnosu na brežuljkastu Smokvicu. Pošip ne voli puno vlage pa je čarska mikrolokacija sa crvenicom i šljunkom odlično tlo za ovu sortu koje joj daje i prepoznatljivu mineralnost. Vinarija za sada u svom vlasništvu ima 1.2 hektara i ne otkupljuju grožđe. Sa te površine u prosječnoj godini beru 1.60 kg po trsu što je dostatno za 6000 butelja. Plasman osim kućnoga praga je u korčulanske restorane i postiže se vrlo dobra cijena, za Perlu 16 eura a za redovni pošip i plavac 11 eura. Za imenicu perla po riječima Tomića za nju i vino toga naziva zaslužna je njihova baka koja je ljepotu nekog događaja, stvari i ljudi nazivala perlom. Tako je nagrađivani pošip sur lie u startu dobio zvjezdano ime-perla. Tomići još imaju i plavac mali na relativno maloj površini i pune 1000 do 1200 boca ovisno o godini. U planu je u bliskoj budućnosti povećanje ukupne površine na 2 hektara što bi u prosječnoj godini dalo oko 10 tisuća butelja kvalitetnih pošipa i plavca malog. U vinariji stručno enološki sa svojim savjetima sudjeluje korčulanski enolog Perica Žuvela. Vinarija nosi naziv Todor po nadimku jer je u selu puno Tomića a oni su Todorovi..
Na radionici koju je vodio sommelier Darko Lugarić kušalo se osam etiketa, najviše Pošipa ali i Plavac mali.
Kod Pošipa 2023. maceracija je trajala oko 3 sata, vino još nije filtrirano, zlatno žute boje i mineralno. U mirisu sommelier pronalazi ananas, dunju, zrelu breskvu a mediteranskog bilja u ovom trenutku gotovo da nema. Stariji pošipi redovito to imaju što znači da će ga starenjem dobiti. Lugarić bi uz ovakav pošip odabrao bijelu ribu, škampe s gradela ili kozice u slatko ljutom sosu azijskog tipa.
Pošip 2021. sa 13.6% alkohol i 5.8 g/L kiselina je vino sa srebrom na Decanteru 2023. sa 93 boda. I kod ovoga vina maceracija je trajala 3 sata. Ovdje se u mirisu osjeti mediteransko bilje (kamilica i smilje), suho tropsko voće, ananas, banana ali i suha marelica. Gorčina karakteristična za pošip ovdje je puno manja nego u godinu mlađem vinu. Vino je ijepo formirano, svježe i organoleptički zaokruženo.
Pošip sur lie Perla 2021. je sa 13% alkohola i 5.5 g/L kiseline. Nakon početne prerade u rostfraju vino je pretočeno u drvo i miješano na finom talogu između 3 i 4 mjeseca. Vraćeno je u rostfraj a zatim punjeno u boce početkom ljeta 2022. Vino je suho, žive zlatno žute boje, lijepog intezivnog mirisa. Osjeti se suha marelica, smokva, tropsko kandirano voće (đumbir) i Ima izraženu mineralnost. Vino je u dobroj formi i ubuduće će još rasti. U Decanterovoj ocjeni stoji: "Izražajne cvjetne note marcipana i kadulje s daškom vanilije. Ukus je prilično citrusan s uljnom teksturom i dugim slanim, mineralnim završetkom". Gastronomska preporuka puretina u umaku od bijelih šparoga sa njokima, file pečene sabljarke, grdobina u pošipu prilog riža sa mladim porilukom, teletina ispod peke.
Plavac mali 2023., još u bačvi, za ovu priliku kušan je da bi se ocjenilo trenutno stanje i mogućnosti. Vino je žive rubin crvene boje sa ljubičastim odsjajem, intezivnog voćnog mirisa (mlada šljiva, višnja, kupina, začinske note cimeta, čokolade, drva...). U ustima suho, tanično, ali ti tanini ne smetaju, nisu agresivni. Vino je elegantno i ima dobar potencijal ali jasno još je premlado. Vinarija za sada ide u prodaju godine za godinu tako da će ovaj plavac u boci biti ovoga ljeta. Količine im ne dopuštaju duže dozrijevanje.
Vinarija Todor ima etikete na kojima su glagoljicom ispisana imena djece Jurica, Željka, Ela, Klara. Šimun, Jure i Filip. Za Perlu su odabrali robusnu, tešku bocu koja i vizualno sugerira važnost toga vina. Tomići su na dobrom putu. Treba još povećati kapacitete i trebaju ostavljati određeni broj boca za arhivu i zbog sebe i budućih nastupa u javnosti.
Pripremio: Tomislav Radić
Snimke: Marko Čolić

Odlični pošipi Todor u Zagrebu
 Gostovanje čarske vinarije Todor sa Korčule u Češkom domu u Zagrebu na tribini/promociji "Vrijeme je ZA..."potvrdilo je da vinogradari i vinari koji su svoje grožđe prodavali mogu i sami imati svoje odlično vino. Upravo to su napravili braća Jurica i Željko Tomić u 2020. godini pa je njihova berba iz 2021. rezultirala sa dva izvrsna pošipa jedan iz ranije berbe (sredinom kolovoza) pod nazivom Pošip Perla sur lie i drugi sa oko jedan hektar obran do početka rujna. Oba su na najvažnijem ocjenjivanju vina u svijetu, na Decanteru 2023. osvojila srebro. Prvo, Perla, sa 90 bodova a redovni pošip sa 93 boda. Na Sabatini u Vodicama 2022. Perla je osvojila srebrnu plaketu/medalju. Korčula je domovina pošipa pa se Smokvica i Čara (godinama je svima nama bila pojam PZ Čara) i dan danas natječu tko će proizvesti bolji pošip. Željko Tomić zastupa zemljopisne i pedološke prednosti Čare. Naime, njegovi vinogradi su u polju i tu se vlaga manje zadržava u odnosu na brežuljkastu Smokvicu. Pošip ne voli puno vlage pa je čarska mikrolokacija sa crvenicom i šljunkom odlično tlo za ovu sortu koje joj daje i prepoznatljivu mineralnost. Vinarija za sada u svom vlasništvu ima 1.2 hektara i ne otkupljuju grožđe. Sa te površine u prosječnoj godini beru 1.60 kg po trsu što je dostatno za 6000 butelja. Plasman osim kućnoga praga je u korčulanske restorane i postiže se vrlo dobra cijena, za Perlu 16 eura a za redovni pošip i plavac 11 eura. Za imenicu perla po riječima Tomića za nju i vino toga naziva zaslužna je njihova baka koja je ljepotu nekog događaja, stvari i ljudi nazivala perlom. Tako je nagrađivani pošip sur lie u startu dobio zvjezdano ime-perla. Tomići još imaju i plavac mali na relativno maloj površini i pune 1000 do 1200 boca ovisno o godini. U planu je u bliskoj budućnosti povećanje ukupne površine na 2 hektara što bi u prosječnoj godini dalo oko 10 tisuća butelja kvalitetnih pošipa i plavca malog. U vinariji stručno enološki sa svojim savjetima sudjeluje korčulanski enolog Perica Žuvela. Vinarija nosi naziv Todor po nadimku jer je u selu puno Tomića a oni su Todorovi..
 Na radionici koju je vodio sommelier Darko Lugarić kušalo se osam etiketa, najviše Pošipa ali i Plavac mali.
 Kod Pošipa 2023. maceracija je trajala oko 3 sata, vino još nije filtrirano, zlatno žute boje i mineralno. U mirisu sommelier pronalazi ananas, dunju, zrelu breskvu a mediteranskog bilja u ovom trenutku gotovo da nema. Stariji pošipi redovito to imaju što znači da će ga starenjem dobiti. Lugarić bi uz ovakav pošip odabrao bijelu ribu, škampe s gradela ili kozice u slatko ljutom sosu azijskog tipa.
 Pošip 2021. sa 13.6% alkohol i 5.8 g/L kiselina je vino sa srebrom na Decanteru 2023. sa 93 boda. I kod ovoga vina maceracija je trajala 3 sata. Ovdje se u mirisu osjeti mediteransko bilje (kamilica i smilje), suho tropsko voće, ananas, banana ali i suha marelica. Gorčina karakteristična za pošip ovdje je puno manja nego u godinu mlađem vinu. Vino je ijepo formirano, svježe i organoleptički zaokruženo.
 Pošip sur lie Perla 2021. je sa 13% alkohola i 5.5 g/L kiseline. Nakon početne prerade u rostfraju vino je pretočeno u drvo i miješano na finom talogu između 3 i 4 mjeseca. Vraćeno je u rostfraj a zatim punjeno u boce početkom ljeta 2022. Vino je suho, žive zlatno žute boje, lijepog intezivnog mirisa. Osjeti se suha marelica, smokva, tropsko kandirano voće (đumbir) i Ima izraženu mineralnost. Vino je u dobroj formi i ubuduće će još rasti. U Decanterovoj ocjeni stoji: "Izražajne cvjetne note marcipana i kadulje s daškom vanilije. Ukus je prilično citrusan s uljnom teksturom i dugim slanim, mineralnim završetkom". Gastronomska preporuka puretina u umaku od bijelih šparoga sa njokima, file pečene sabljarke, grdobina u pošipu prilog riža sa mladim porilukom, teletina ispod peke.
 Plavac mali 2023., još u bačvi, za ovu priliku kušan je da bi se ocjenilo trenutno stanje i mogućnosti. Vino je žive rubin crvene boje sa ljubičastim odsjajem, intezivnog voćnog mirisa (mlada šljiva, višnja, kupina, začinske note cimeta, čokolade, drva...). U ustima suho, tanično, ali ti tanini ne smetaju, nisu agresivni. Vino je elegantno i ima dobar potencijal ali jasno još je premlado. Vinarija za sada ide u prodaju godine za godinu tako da će ovaj plavac u boci biti ovoga ljeta. Količine im ne dopuštaju duže dozrijevanje.
 Vinarija Todor ima etikete na kojima su glagoljicom ispisana imena djece Jurica, Željka, Ela, Klara. Šimun, Jure i Filip. Za Perlu su odabrali robusnu, tešku bocu koja i vizualno sugerira važnost toga vina. Tomići su na dobrom putu. Treba još povećati kapacitete i trebaju ostavljati određeni broj boca za arhivu i zbog sebe i budućih nastupa u javnosti.
 Pripremio: Tomislav Radić
 Snimke: Marko Čolić

Tomislav Radić
prije 1 godinu

Međimurska Vinska shpitza
Vinsku kušaonicu u zagrebačkom diWine Baru posjetilo je šest međimurskih vinara. Najveću pažnju izazvali su autohtoni pušipeli, ali bilo je tu i pjenušaca, sauvignona i muškata.
Direktor Turističke zajednice Međimurja, Rudi Grula, prisutnim je predstavnicima medija predstavio projekt ekomuzeja Međimurje malo, koji prati svjetske trendove kada je riječ o suvremenoj muzeologiji. „Muzeji 'zatvoreni' u zgradama služili su struci, no donosili su vrlo malo koristi lokalnoj zajednici. Suvremena muzeologija nastoji povijest unjeti u svakodnevni život stanovništva. Na takav način štiti se i promovira kulturna i prirodna baština, podiže svijest lokalne zajednice o njenom značaju te se razvija održivi turizam.“ – istaknuo je Grula. Kroz atraktivne multimedijalne i holističke interpretacije na izvornim lokalitetima mogu se doživjeti autentične priče o burnoj povijesti Međimurja, bogatstvu etnografske nematerijalne kulture, tajnama arheološkog blaga, očuvanom prirodnom krajoliku, starim zanatima, sakralnoj baštini, legendama i narodnoj predaji, industrijskoj baštini, životu i djelu dr. Rudolfa Steinera, a neizostavni dio kulturne baštine čini i enogastronomija, koja kroz dugu tradiciju vinarstva i autohtona jela igra itekako važnu ulogu u suvremenom turizmu. Rudi Grula je istaknuo kako je Međimurje kandidat za dobivanje standarda „Green Destination“, svojevrsnog Oskara u kontekstu održivog, zelenog turizma te da se međimurski vinari sve više okreću prema ekološkoj i biodinamičkoj proizvodnji.
Međimurski vinari osvajaju svjetska priznanja, ali i razvijaju međimurski vinski brend– pušipel. Nakon prepoznatljive vinske boce koja je tržištu predstavljena 2018., pušipel je potkraj 2022. godine dobio i svoju čašu, nastalu po uzoru na mađarsku čašu za furmint. U diWine Baru su čašu predstavili vinar Robert Horvat i Ivan Goričanec, kreativni direktor agencije Reci DA! koja sa međimurskim vinarima surađuje na kreiranju jedinstvenog brend identiteta.
Gosti u diWine Baru kušali su osim pušipela i druga vina.
Vinarija Kerman vinarija je koju vode žene, stoga se i u njihovim vinima osjeti taj posebni „ženski dodir“. Dizajn njihovih etiketa inspiriran je međimurskom baštinom i prirodom mjesta Sv. Urban. Među brojnim vinskim naslovima ističe se suhi pjenušac od žutog muškata koji nosi naziv Puca (što kolokvijalno znači djevojka).
Vinarija Horvat, pod vodstvom Roberta Horvata, u posljednjih nekoliko godina najveću pažnju posvetila je kvaliteti pušipela a pažnju prisutnih vinoljubaca privukla je i etiketa „279 Graševina barique“ iz kasne berbe 2018. Brojka 279 upućuje na broj dana proteklih od rezidbe do berbe, kao i na vrijeme dozrijevanja u barriqueu koje je trajalo – pogađate - 279 dana. Ono što sigurno niste pretpostavili je da se čak i vinogradi Horvat nalaze na 279 metara nadmorske visine, a podrum se nalazi na adresi Sveti Urban broj - 279! Čini se kako sretni brojevi ne znače uvijek dobitak na lutriji, već mogu donijeti i uspjeh u svijetu vina.
Vinarija Cmrečnjak prva je međimurska vinarija koja je dobila oznaku geografskog porijekla – još davne 1992. godine kada su plasirali prvu vinsku bocu pod vlastitom etiketom. Od tada, pa sve do danas njihova „lenta vremena“ bilježi brojne uspjehe, poput prve proizvedene ledene berbe i prvih međimurskih Decantera, osvojenih 2016. godine. Vinarija Cmrečnjak danas raspolaže suvremenom tehnologijom za obradu grožđa i vina, zahvaljujući kojoj na tržište plasira 17 vrhunskih etiketa. Rajko Cmrečnjak, osnivač vinarije, svoj je vinski imperij prenio na svog nasljednika, sina Marka, koji je nastavio itekako spretno koračati očevim stopama, te stvara i njeguje vina koja se nalaze na svjetskim vinskim kartama.
Vinarija Jakopić obiteljska je vinarija smještena na Železnoj Gori koja njeguje umjetnost stvaranja vina. Pečat osobnosti prvom vinu još davne 1908. godine dao je pradjed Filip, a danas ih s puno ljubavi i strasti stvaraju čak tri obiteljska naraštaja. Vinogradi su smješteni na nekoliko odvojenih lokacija, od kojih svaka upravo sortama posađenima na njima, pruža idealne uvjete. Najveću pažnju kušača privukao je pjenušac Terbotz, koji nosi naziv istoimenog i vrlo popularnog obiteljskog restorana, napravljen 100% od pušipela, klasičnom metodom uz dvogodišnje odležavanje na kvascima.
Vinarija Lovrec međimurski su pioniri ekološke proizvodnje, sa tendencijom ka biodinamici, o čemu svjedoči i vrlo strogi certifikat Austria Biogarantie, koji krasi njihove etikete. U vinariji se od trsa do čaše njeguje organski pristup i „zeleni“ lifestyle, a ukoliko se odlučite posjetiti njihovo imanje smješteno u Svetom Urbanu, osim pogleda na prekrasne vinograde u prilici ste obići i povijesni podrum kao i etnografsku zbirku uvrštenu u popis kulturnih dobara RH. Vinariju naslijeđenu od oca, prof. Franje Lovreca, prije petnaest godina preuzeli su sin Krešo i kći Jasna koji se poput istinskih artisana vinarstva, posvećuju njegovanju naslijeđenog srednjoeuropskog sortimenta preporučenog već 1847.god. od njemačkih i austrijskih vinogradarskih stručnjaka.
Iz vinske kuće Dvanajščak-Kozol poručuju kako je „stvaranje vina njihov život“. Čini se da je to zaista više od slogana, jer njihova vina, uistinu pričaju priču o ljubavi, predanosti i strasti. Ukoliko posjetite njihovu vinsku kuću, osim vina dočekat će vas i tradicionalna jela spravljena na pomalo drugačiji način, što cijeloj eno-gastro priči daje poseban touch i stvara jedinstveno iskustvo.
Vina su se kušala uz gitarsku jazz pratnju Darka Gulić Gule.
Pripremio: Tomislav Radić
Snimke: Željko Novaković

Međimurska Vinska shpitza 
 Vinsku kušaonicu u zagrebačkom diWine Baru posjetilo je šest međimurskih vinara. Najveću pažnju izazvali su autohtoni pušipeli, ali bilo je tu i pjenušaca, sauvignona i muškata.
 Direktor Turističke zajednice Međimurja, Rudi Grula, prisutnim je predstavnicima medija predstavio projekt ekomuzeja Međimurje malo, koji prati svjetske trendove kada je riječ o suvremenoj muzeologiji. „Muzeji 'zatvoreni' u zgradama služili su struci, no donosili su vrlo malo koristi lokalnoj zajednici. Suvremena muzeologija nastoji povijest unjeti u svakodnevni život stanovništva. Na takav način štiti se i promovira kulturna i prirodna baština, podiže svijest lokalne zajednice o njenom značaju te se razvija održivi turizam.“ – istaknuo je Grula. Kroz atraktivne multimedijalne i holističke interpretacije na izvornim lokalitetima mogu se doživjeti autentične priče o burnoj povijesti Međimurja, bogatstvu etnografske nematerijalne kulture, tajnama arheološkog blaga, očuvanom prirodnom krajoliku, starim zanatima, sakralnoj baštini, legendama i narodnoj predaji, industrijskoj baštini, životu i djelu dr. Rudolfa Steinera, a neizostavni dio kulturne baštine čini i enogastronomija, koja kroz dugu tradiciju vinarstva i autohtona jela igra itekako važnu ulogu u suvremenom turizmu. Rudi Grula je istaknuo kako je Međimurje kandidat za dobivanje standarda „Green Destination“, svojevrsnog Oskara u kontekstu održivog, zelenog turizma te da se međimurski vinari sve više okreću prema ekološkoj i biodinamičkoj proizvodnji.
 Međimurski vinari osvajaju svjetska priznanja, ali i razvijaju međimurski vinski brend– pušipel. Nakon prepoznatljive vinske boce koja je tržištu predstavljena 2018., pušipel je potkraj 2022. godine dobio i svoju čašu, nastalu po uzoru na mađarsku čašu za furmint. U diWine Baru su čašu predstavili vinar Robert Horvat i Ivan Goričanec, kreativni direktor agencije Reci DA! koja sa međimurskim vinarima surađuje na kreiranju jedinstvenog brend identiteta.
 Gosti u diWine Baru kušali su osim pušipela i druga vina.
 Vinarija Kerman vinarija je koju vode žene, stoga se i u njihovim vinima osjeti taj posebni „ženski dodir“. Dizajn njihovih etiketa inspiriran je međimurskom baštinom i prirodom mjesta Sv. Urban. Među brojnim vinskim naslovima ističe se suhi pjenušac od žutog muškata koji nosi naziv Puca (što kolokvijalno znači djevojka). 
 Vinarija Horvat, pod vodstvom Roberta Horvata, u posljednjih nekoliko godina najveću pažnju posvetila je kvaliteti pušipela a pažnju prisutnih vinoljubaca privukla je i etiketa „279 Graševina barique“ iz kasne berbe 2018. Brojka 279 upućuje na broj dana proteklih od rezidbe do berbe, kao i na vrijeme dozrijevanja u barriqueu koje je trajalo – pogađate - 279 dana. Ono što sigurno niste pretpostavili je da se čak i vinogradi Horvat nalaze na 279 metara nadmorske visine, a podrum se nalazi na adresi Sveti Urban broj - 279! Čini se kako sretni brojevi ne znače uvijek dobitak na lutriji, već mogu donijeti i uspjeh u svijetu vina.
 Vinarija Cmrečnjak prva je međimurska vinarija koja je dobila oznaku geografskog porijekla – još davne 1992. godine kada su plasirali prvu vinsku bocu pod vlastitom etiketom. Od tada, pa sve do danas njihova „lenta vremena“ bilježi brojne uspjehe, poput prve proizvedene ledene berbe i prvih međimurskih Decantera, osvojenih 2016. godine. Vinarija Cmrečnjak danas raspolaže suvremenom tehnologijom za obradu grožđa i vina, zahvaljujući kojoj na tržište plasira 17 vrhunskih etiketa. Rajko Cmrečnjak, osnivač vinarije, svoj je vinski imperij prenio na svog nasljednika, sina Marka, koji je nastavio itekako spretno koračati očevim stopama, te stvara i njeguje vina koja se nalaze na svjetskim vinskim kartama.
 Vinarija Jakopić obiteljska je vinarija smještena na Železnoj Gori koja njeguje umjetnost stvaranja vina. Pečat osobnosti prvom vinu još davne 1908. godine dao je pradjed Filip, a danas ih s puno ljubavi i strasti stvaraju čak tri obiteljska naraštaja. Vinogradi su smješteni na nekoliko odvojenih lokacija, od kojih svaka upravo sortama posađenima na njima, pruža idealne uvjete. Najveću pažnju kušača privukao je pjenušac Terbotz, koji nosi naziv istoimenog i vrlo popularnog obiteljskog restorana, napravljen 100% od pušipela, klasičnom metodom uz dvogodišnje odležavanje na kvascima.
 Vinarija Lovrec međimurski su pioniri ekološke proizvodnje, sa tendencijom ka biodinamici, o čemu svjedoči i vrlo strogi certifikat Austria Biogarantie, koji krasi njihove etikete. U vinariji se od trsa do čaše njeguje organski pristup i „zeleni“ lifestyle, a ukoliko se odlučite posjetiti njihovo imanje smješteno u Svetom Urbanu, osim pogleda na prekrasne vinograde u prilici ste obići i povijesni podrum kao i etnografsku zbirku uvrštenu u popis kulturnih dobara RH. Vinariju naslijeđenu od oca, prof. Franje Lovreca, prije petnaest godina preuzeli su sin Krešo i kći Jasna koji se poput istinskih artisana vinarstva, posvećuju njegovanju naslijeđenog srednjoeuropskog sortimenta preporučenog već 1847.god. od njemačkih i austrijskih vinogradarskih stručnjaka.
 Iz vinske kuće Dvanajščak-Kozol poručuju kako je „stvaranje vina njihov život“. Čini se da je to zaista više od slogana, jer njihova vina, uistinu pričaju priču o ljubavi, predanosti i strasti. Ukoliko posjetite njihovu vinsku kuću, osim vina dočekat će vas i tradicionalna jela spravljena na pomalo drugačiji način, što cijeloj eno-gastro priči daje poseban touch i stvara jedinstveno iskustvo. 
 Vina su se kušala uz gitarsku jazz pratnju Darka Gulić Gule.
 Pripremio: Tomislav Radić
 Snimke: Željko Novaković

Tomislav Radić
prije 1 godinu

Priča o uspjehu

Nedaleko Opatije, u srcu Matulja, s prekrasnim pogledom na Kvarnerski zaljev, nalazi se „Suza Croatian Craft Distillery“ , u vlasništvu Borjana i Tina Suzića koja priča priču o predanom radu, domišljatim idejama i njegovanju obiteljske proizvodnje! Na 22.Smotri domaćih rakija Istre, održanoj u najmanjem gradu u Hrvatske Humu, Suza Croatian Spirit sudjelovala je sa osam uzoraka, koji su okrunjeni sa čak pet zlata (Teraneo, Medica,Viljamovka,Brusnica, Barrique Šljivovica) dva srebra (Gin i Biska) te jednom bronzom (Borovička). Najveća zvijezda, ujedno i nositeljica Velike zlatne povelje je Barrique šljivovica.
Kako je počela priča o uspjehu? Kad se ima djedovinu, obiteljsku tradiciju, vrijedi je njegovati i nastaviti, pogotovo u današnje doba kada se sve više ljudi vraća zemlji, kada se domaći proizvodi, uzgojeni s ljubavlju i strašću, u suradnji s prirodom, sve više cijene. Priča o obitelji Suzić vraća u osamdesete godine prošlog stoljeća koju danas nastavljaju braća, blizanci Borjan i Tino. Tada je tata Slavko, u ono doba profesionalni vatrogasac, iz hobija u njihovoj kući u Bregima počeo peći rakiju. Kupovalo se grožđe u Istri, radili su vino, a potom pekli rakiju. Priroda kojom su i dan danas okruženi, jer destilerija i kušaonica Suza nalazi se na istom mjestu, u Bregima na adresi Anđeli 40, uz sam rub Parka prirode Učka, nadahnula je Slavka Suzića da se počne baviti pčelarstvom, a nakon što je nekoliko godina kasnije od gospođe Bauer sa Sušaka dobio recept za medicu, potražnja za tim alkoholnim pićem počela je rasti i posao se počeo širiti. Slavko Suzić vjeran svom vatrogasnom poslu nije mogao „na dvije strane“, pa su posao odlučili preuzeti sinovi Borjan i Tino.
U početku su radili preko očevog OPG-a, a potom su 2006. godine otvorili firmu Suza T.B. paralelno radeći i svoj, stalni posao. Ali, kako se kaže da ne valja „sjediti na dva stolca“, jer se ne možeš do kraja, iskreno posvetiti poslu, braća su shvatila da se nalaze na prekretnici, odnosno da moraju birati: ili jedno ili drugo. Odluka je pala na destileriju pa tako danas nude 23 proizvoda, rakija i likera spravljenih prema vlastitim, originalnim recepturama, od domaćih, što vlastitih sastojaka ili iz otkupa, ali provjerenih hrvatskih uzgajivača i proizvođača. Zadivljuje da su postigli i zaokruženu cjelinu. Naime, u vlasništvu Borjana i njegovog partnera i kuma Igora nalaze se desetak godina i četiri ugostiteljska objekta.
Na Korzu u centru grada, restoran Štorija koji nudi i veganska jela a odnedavno i veganski, vegetarijanski, riblji i mesni megapopularni Poke Bowl. Bistro Paris je na Šetalištu Joakima Rakovca s pizzama i steakovima te u Matuljima – "Marijana" s marendama, pizzama, domaćom tjesteninom, a od nedavno s bogatom ponudom Poke Bowlova te Pivnica Cont koja je najstarija kavana-slastičarna od 1888.u Rijeci i koja još uvijek posluje. Na ovoj se adresi mogu kušati različite vrste piva, marenda, zasladiti kultnom Riječkom kremšnitom te čuti zanimljivosti u muzeju gulaša koji se nalazi u sklopu pivnice.
Braća su nedavno u Bregima otvorili shop i kušaonu „Suza Croatian Craft Distillery“ u koju, uz najavu mogu doći grupe od 10 do 30 osoba. Najprije će svakog gosta oduševiti predivan pogled na Kvarnerski zaljev te otoke Cres i Krk, a potom, rustikalno uređena kušaonica jer Borjan je i strastveni kolekcionar starina koje su povezane s povijesti Rijeke i okolnih krajeva. Na policama i zidovima nalaze se ne samo
„oldtimeri“ alkoholnih pića, nego i stare slike,soda boce opatijskih i riječkih hotela, ručni radovi, gobleni, zidni satovi, Candy perilica i sušilica rublja stara sedamdesetak godina – koja još uvijek radi, sedamdeset dvije godina stari američki hladnjak whitenhouse koji i dalje hladi.
U kušaoni se mogu degustirati svi nagrađivani likeri, rakije te ostala pića, razgledati destileriju uz priču o povijesnom vremeplovu Rijeke i okolice, kreirati i kotlati gin (te ga ponijeti kući), te kušati domaće proizvode lokalnih proizvođača. Svakako, ne treba zaboraviti i spritzeve od likera Fiuman i Fiumanka koji kao i sve u obitelji Suzić imaju svoju priču. Naime, na etiketama su stare slike Borjanovih i Tinovih predaka. Nonić je bio pravi gospar iz Dubrovnika, a baka Fiumanka. Ljubav je bila vrlo burna, pa naglo prekinuta, ali njihovi likovi i dalje žive na etiketama likera.
Svaki detalj u kušaoni, na etiketama boca i malom muzeju starina u prizemlju obiteljske kuće pričaju priču o prošlim vremenima povijesti Rijeke , obitelji Suzić koja cijeni tradiciju ali i stremi ka novim vremenima koja će jednog dana ostati Leanu i Leni, zasad školarcima, djeci Borjana i supruge Alenke koja mu pruža potporu u sve razgranatijim i uspješnijim poslovima.

Pripremio: Tomislav Radić
Foto: Nikola Zoko

Priča o uspjehu
 
 Nedaleko Opatije, u srcu Matulja, s prekrasnim pogledom na Kvarnerski zaljev, nalazi se „Suza Croatian Craft Distillery“ , u vlasništvu Borjana i Tina Suzića koja priča priču o predanom radu, domišljatim idejama i njegovanju obiteljske proizvodnje! Na 22.Smotri domaćih rakija Istre, održanoj u najmanjem gradu u Hrvatske Humu, Suza Croatian Spirit sudjelovala je sa osam uzoraka, koji su okrunjeni sa čak pet zlata (Teraneo, Medica,Viljamovka,Brusnica, Barrique Šljivovica) dva srebra (Gin i Biska) te jednom bronzom (Borovička). Najveća zvijezda, ujedno i nositeljica Velike zlatne povelje je Barrique šljivovica.
 Kako je počela priča o uspjehu? Kad se ima djedovinu, obiteljsku tradiciju, vrijedi je njegovati i nastaviti, pogotovo u današnje doba kada se sve više ljudi vraća zemlji, kada se domaći proizvodi, uzgojeni s ljubavlju i strašću, u suradnji s prirodom, sve više cijene. Priča o obitelji Suzić vraća u osamdesete godine prošlog stoljeća koju danas nastavljaju braća, blizanci Borjan i Tino. Tada je tata Slavko, u ono doba profesionalni vatrogasac, iz hobija u njihovoj kući u Bregima počeo peći rakiju. Kupovalo se grožđe u Istri, radili su vino, a potom pekli rakiju. Priroda kojom su i dan danas okruženi, jer destilerija i kušaonica Suza nalazi se na istom mjestu, u Bregima na adresi Anđeli 40, uz sam rub Parka prirode Učka, nadahnula je Slavka Suzića da se počne baviti pčelarstvom, a nakon što je nekoliko godina kasnije od gospođe Bauer sa Sušaka dobio recept za medicu, potražnja za tim alkoholnim pićem počela je rasti i posao se počeo širiti. Slavko Suzić vjeran svom vatrogasnom poslu nije mogao „na dvije strane“, pa su posao odlučili preuzeti sinovi Borjan i Tino.
 U početku su radili preko očevog OPG-a, a potom su 2006. godine otvorili firmu Suza T.B. paralelno radeći i svoj, stalni posao. Ali, kako se kaže da ne valja „sjediti na dva stolca“, jer se ne možeš do kraja, iskreno posvetiti poslu, braća su shvatila da se nalaze na prekretnici, odnosno da moraju birati: ili jedno ili drugo. Odluka je pala na destileriju pa tako danas nude 23 proizvoda, rakija i likera spravljenih prema vlastitim, originalnim recepturama, od domaćih, što vlastitih sastojaka ili iz otkupa, ali provjerenih hrvatskih uzgajivača i proizvođača. Zadivljuje da su postigli i zaokruženu cjelinu. Naime, u vlasništvu Borjana i njegovog partnera i kuma Igora nalaze se desetak godina i četiri ugostiteljska objekta.
 Na Korzu u centru grada, restoran Štorija koji nudi i veganska jela a odnedavno i veganski, vegetarijanski, riblji i mesni megapopularni Poke Bowl. Bistro Paris je na Šetalištu Joakima Rakovca s pizzama i steakovima te u Matuljima – "Marijana" s marendama, pizzama, domaćom tjesteninom, a od nedavno s bogatom ponudom Poke Bowlova te Pivnica Cont koja je najstarija kavana-slastičarna od 1888.u Rijeci i koja još uvijek posluje. Na ovoj se adresi mogu kušati različite vrste piva, marenda, zasladiti kultnom Riječkom kremšnitom te čuti zanimljivosti u muzeju gulaša koji se nalazi u sklopu pivnice. 
 Braća su nedavno u Bregima otvorili shop i kušaonu „Suza Croatian Craft Distillery“ u koju, uz najavu mogu doći grupe od 10 do 30 osoba. Najprije će svakog gosta oduševiti predivan pogled na Kvarnerski zaljev te otoke Cres i Krk, a potom, rustikalno uređena kušaonica jer Borjan je i strastveni kolekcionar starina koje su povezane s povijesti Rijeke i okolnih krajeva. Na policama i zidovima nalaze se ne samo
 „oldtimeri“ alkoholnih pića, nego i stare slike,soda boce opatijskih i riječkih hotela, ručni radovi, gobleni, zidni satovi, Candy perilica i sušilica rublja stara sedamdesetak godina – koja još uvijek radi, sedamdeset dvije godina stari američki hladnjak whitenhouse koji i dalje hladi.
 U kušaoni se mogu degustirati svi nagrađivani likeri, rakije te ostala pića, razgledati destileriju uz priču o povijesnom vremeplovu Rijeke i okolice, kreirati i kotlati gin (te ga ponijeti kući), te kušati domaće proizvode lokalnih proizvođača. Svakako, ne treba zaboraviti i spritzeve od likera Fiuman i Fiumanka koji kao i sve u obitelji Suzić imaju svoju priču. Naime, na etiketama su stare slike Borjanovih i Tinovih predaka. Nonić je bio pravi gospar iz Dubrovnika, a baka Fiumanka. Ljubav je bila vrlo burna, pa naglo prekinuta, ali njihovi likovi i dalje žive na etiketama likera.
 Svaki detalj u kušaoni, na etiketama boca i malom muzeju starina u prizemlju obiteljske kuće pričaju priču o prošlim vremenima povijesti Rijeke , obitelji Suzić koja cijeni tradiciju ali i stremi ka novim vremenima koja će jednog dana ostati Leanu i Leni, zasad školarcima, djeci Borjana i supruge Alenke koja mu pruža potporu u sve razgranatijim i uspješnijim poslovima.
 
 Pripremio: Tomislav Radić
 Foto: Nikola Zoko

Tomislav Radić
prije 1 godinu

30. godina pjenušaca Misal

Vinarija Misal u wine baru DiWine u Zagrebu proslavila je 30. godina postojanja i uspjeha svojih pjenušavih vina.
Prijatelji, poslovni partneri, predstavnici medija i članice Udruge Žene i vino (WOW), koja je bila i
suorganizator događaja, uz ugodnu glazbu uživali su cijelu večer u njihovim najnagrađivanijim
pjenušcima u proteklim godinama. Vlasnice vinarije sestre Peršurić na početku večeri predstavile su pjenušava vina kojima se posebno ponose.
Počelo je uz njihov najpoznatiji pjenušac Misal Millennium brut koji se točio iz 6-litarske
boce zvane Metuzalem. Pjenušac na bazi Malvazije istarske dobio je brojne nagrade, a
možda najveća je ona trofejna iz 2021. sa Glass of Bubbly natjecanja. Kušalo se i dva vrlo popularna pjenušca Misal Prestige extra brut i Misal Blanc de noirs brut, ali i dva ovogodišnja trofejna pjenušca sa natjecanja u Londonu. Oba pjenušca su ružičasta i to sestre posebno veseli, jer su tako visoko nagrađeni pjenušci koji se inače smatraju usputnim pićima u ljetnim večerima. No njihov Misal Royal brut proizveden iz Pinota crnoga i Misal Rouge demi sec proizveden na bazi Terana uz Muškat ružu porečku i Malvaziju istarsku, nisu usputna pića već pravi užitak. Na kraju su vlasnice vinarije Katarina i Ana, okupljenima predstavile prvi put u Zagrebu njihovog Mistera.
To je pjenušac koji se servira uz razno voće a proizveden je u povodu proslave 30. godišnjice.
Kombinacija je to Pinota crnog i Malvazije istarske uz dodatak Teranina. Prvotno je bio zamišljen kao pjenušac kojim će se vinarija Misal približiti novim mladim punoljetnim potrošačima koji tek ulaze u vinski svijet upravo kroz razne koktele na bazi pjenušaca i vina. No kako je za njime vrlo brzo krenula potražnja sestre su odlučile da ovaj pjenušac bude njihov 12. u paleti te zbog ograničene proizvodnje odabiru mjesta na čijim će se vinskim kartama taj pjenušac naći.
Da paze na svaki detalj i da su i najsitnije stvari bitne, dokazale su sestre Peršurić i s
izborom slastica. Moglo se kušati keksiće Miscotti koji nose naziv Mister
upravo po njihovom pjenušcu, a koje su kreirale zajedno sa Mirtom Atilijom vlasnicom
Miscottija. Miscotti keksi postali su nezaobilazni dio njihovih degustacija u slanim i slatkim
varijantama.
Da su znanje i znanost sastavni dio njihovih pjenušaca to uvijek ponosno ističu, a Misal team ima opet jednog dr.sc. u svojim redovima. Doktorica Ana Peršurić Palčić svoja istraživanja posvetila je tom malom dijelu vinskog svijeta jer je prva osoba koja je doktorirala na temu pjenušavih vina na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Pripremio: Tomislav Radić
Snimke: R. Karaman, Arhiva WOW

30. godina pjenušaca Misal
 
 Vinarija Misal u wine baru DiWine u Zagrebu proslavila je 30. godina postojanja i uspjeha svojih pjenušavih vina.
 Prijatelji, poslovni partneri, predstavnici medija i članice Udruge Žene i vino (WOW), koja je bila i
 suorganizator događaja, uz ugodnu glazbu uživali su cijelu večer u njihovim najnagrađivanijim
 pjenušcima u proteklim godinama. Vlasnice vinarije sestre Peršurić na početku večeri predstavile su pjenušava vina kojima se posebno ponose. 
 Počelo je uz njihov najpoznatiji pjenušac Misal Millennium brut koji se točio iz 6-litarske
 boce zvane Metuzalem. Pjenušac na bazi Malvazije istarske dobio je brojne nagrade, a
 možda najveća je ona trofejna iz 2021. sa Glass of Bubbly natjecanja. Kušalo se i dva vrlo popularna pjenušca Misal Prestige extra brut i Misal Blanc de noirs brut, ali i dva ovogodišnja trofejna pjenušca sa natjecanja u Londonu. Oba pjenušca su ružičasta i to sestre posebno veseli, jer su tako visoko nagrađeni pjenušci koji se inače smatraju usputnim pićima u ljetnim večerima. No njihov Misal Royal brut proizveden iz Pinota crnoga i Misal Rouge demi sec proizveden na bazi Terana uz Muškat ružu porečku i Malvaziju istarsku, nisu usputna pića već pravi užitak. Na kraju su vlasnice vinarije Katarina i Ana, okupljenima predstavile prvi put u Zagrebu njihovog Mistera.
 To je pjenušac koji se servira uz razno voće a proizveden je u povodu proslave 30. godišnjice.
 Kombinacija je to Pinota crnog i Malvazije istarske uz dodatak Teranina. Prvotno je bio zamišljen kao pjenušac kojim će se vinarija Misal približiti novim mladim punoljetnim potrošačima koji tek ulaze u vinski svijet upravo kroz razne koktele na bazi pjenušaca i vina. No kako je za njime vrlo brzo krenula potražnja sestre su odlučile da ovaj pjenušac bude njihov 12. u paleti te zbog ograničene proizvodnje odabiru mjesta na čijim će se vinskim kartama taj pjenušac naći. 
 Da paze na svaki detalj i da su i najsitnije stvari bitne, dokazale su sestre Peršurić i s
 izborom slastica. Moglo se kušati keksiće Miscotti koji nose naziv Mister
 upravo po njihovom pjenušcu, a koje su kreirale zajedno sa Mirtom Atilijom vlasnicom
 Miscottija. Miscotti keksi postali su nezaobilazni dio njihovih degustacija u slanim i slatkim
 varijantama.
 Da su znanje i znanost sastavni dio njihovih pjenušaca to uvijek ponosno ističu, a Misal team ima opet jednog dr.sc. u svojim redovima. Doktorica Ana Peršurić Palčić svoja istraživanja posvetila je tom malom dijelu vinskog svijeta jer je prva osoba koja je doktorirala na temu pjenušavih vina na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 
 
 Pripremio: Tomislav Radić
 Snimke: R. Karaman, Arhiva WOW

Tomislav Radić
prije 1 godinu

Matići- vinari iz Trebižata
Vinarija Matić se nalazi u Trebižatu, nedaleko Čapljine u Hercegovini, koja se posvetila uzgoju sorti svoga kraja: žilavka, blatina i trnjak. Po riječima Ozrenka Matića, na predstavljanju vinarije u Češkom domu u Zagrebu, znaju za vrijednosti nekih svjetskih sorti koje imaju zasađene njihovi susjedi, kolege ali vinarija Matić želi svu svoju energiju i trud posvetiti lozama i grožđu koje su generacijama unatrag uzgajali njihovi preci od 1870 godine. Ozrenko Matić je baštinio znanja svojega djeda i oca o vinogradarstvu i podrumarstvu a njegov sin Antonio je završio Agronomski fakultet u Zagrebu i sada kao enolog radi u vlastitoj vinariji. Matići imaju zasađenih 5.5 hektara na dvije lokacije. Na Bodeniku brdima iznad doline rijeke Trebižat (oko 150 metara nad morem) je oko 2 hektara i na Pijanim brdima, sa kojih se nedaleko vidi znameniti Velež, istočno od Čapljine su 3.5 hektara na oko 200 m. nadmorske visine. Godišnja proizvodnja se kreće oko 30-35000 litara. U razdoblju od 2002. do 2007. Matić je krenuo saditi nove loze, povećavati dotadašnje manje porodične zasade i profesionalno se baviti vinarstvom. U to ulazi i brendiranje vina sa oznakama tempa u glazbi. Antonio Matić je rekao da nije samo cijela njegova obitelj muzikalna i svira već i mjesto Trebižat ima znamenitu limenu glazbu.
Na predstavljanju kušalo se sedam vina: Žilavku iz 2021. Con brio , Žilavku barrique 2021 Al fine , Žilavku sur lie 2020 Con spiritoso , Blatinu 2018 Da capo , Trnjak 2018 Con animo , Blatinu barrique 2017 Gran cassa , Trnjak desertni 2020 Con amore. Vina je analizirao sommelier Tomislav Jakopović.
Za Žilavku sur lie 2020., Antonio Matić je rekao da je fermentacija započela u barrique bačvi i završila u njoj. Nakon 10 mjeseci je stavljeno u inox. Enolog nije vjerovao da će na kraju dobiti odličan rezultat kušajući ga tijekom tog razdoblja. Međutim dobijeno je čvrsto i zaokruženo vino sa 14.5% alkohola I 27 grama suhog ekstrakta a uz miris vanilije, osjeti se i blagi utjecaj hrasta ali su sve komponente uravnotežene. Jakopović: "Ovo je vino koje kod mene izaziva nepogrešivu memoriju i pri kušanju sam ga odmah zapamtio" Ozrenko Matića je rekao : "Ja želim uzgajati i proizvoditi žilavku na tradicionalan način. Ona je ozbiljno vino a kada smo na Gastu u Splitu 2017. ponudili žilavku iz 2008. nisu mogli vjerovati da je stara devet godina" Antonio Matić je dodao:"Žilavke iz 2008. ,2010. i 2012. poprimile su kvartarne arome i dobile zlatnu boju."
Blatina 2018. Da capo ima alkohol 13% ali se ne ističe i ne smeta. Vino ima tijela koliko treba, malolaktika je spontano urađena, macerirano je deset dana. Čuvano je u bačvama od 500 litara, mirisi su čisti i bogati. Blatina mora imati udjel svojih oprašivaća pa je u ovom vinu 85% blatina i 15% trnjka i alicante boucheta (domaći izraz kambuša).
Trnjak 2018. Con animo, 14% alkohola, crveno suho vino je najpotentnija hercegovačka crna sorta. Da prije desetak godina nisu krenuli novi nasadi trnjak bi praktički nestao. Sada ga sade svi hercegovački vinari pa su i Matići odlučili na novih četiri hektara planirane sadnje pola dati trnjaku. Antonio Matić je podsjetio da je sorta godinama služila kao oprašivač blatini a sada sama dolazi u prvi plan. Trnjak je "divlja" sorta koju treba znati ukrotiti a onda daje vrhunske rezultate. Dobija sve više prostora i u dalmatinskoj zagori, posebice oko Vrgorca a počeli su ga saditi i u šibenskom i zadarskom zaleđu. Kako su i blatina i trnjak visokorodne sorte za dobar rezultat je obavezna zelena berba. To su uradili i Matići. Nakon maceracije je spremljen u inox a onda u slavonski hrast,koji inače koristi ova vinarija. Antonio Matić je rekao da po njegovom iskustvu trnjak odležavanjem puno gubi kiseline a tartarati se jako talože. Zaključuje da je inox pravo mjesto za ovo izuzetno voćno vino.
Blatina barrique 2017. ima alkohola 13.5%. Za ovo vino se ostavlja najbolje grožđe sa položaja Bodenik. I ovdje su pomiješane prateće sorte u dopuštenom omjeru. Fermentacija je bila u inoxu a poslije je odležalo godinu dana u tanku. Malolaktika je spontano odrađena a nakon inoxa vino su utočili u velike barrique bačve gdje je ostalo godinu i pol. Poslije je išlo u boce i bilo spremno za tržište. Tanini su dobri, nisu jaki i nema zelenih a mirisi su čisti i karakteristični za sortu.
Matići imaju i desertni trnjak iz 2020. Fermentacija se odvijala na divljem kvascu , kao i kod svih vina iz ove vinarije, i kad je doseglo 14% alkohola ostalo je 45 grama neprovrelog šećera. Matići su prvi u Hercegovini napravili desertno vino od trnjka i ne samo zbog toga zaslužuju sve pohvale. Uzgoj i obrada u vinogradima je ekološka, isključuje mineralna gnojiva i herbicide. Upotrebljavaju divlje kvasce a stilistika njihovih vina prati dugogodišnju tradiciju. Kako je rekao enolog Franjo Francem najveći autoritet na ovom predstavljanju: " Katkada tradicija zna imati i loše strane ali vina Matića su čisti uradci, bez zamjerke."
Vina se najviše plasiraju po BiH a izvoze se i u Hrvatsku (Dalmatinska obala) i u Crnu goru.
Pripremio: Tomislav Radić
Fotke: Marko Čolić

Matići- vinari iz Trebižata
 Vinarija Matić se nalazi u Trebižatu, nedaleko Čapljine u Hercegovini, koja se posvetila uzgoju sorti svoga kraja: žilavka, blatina i trnjak. Po riječima Ozrenka Matića, na predstavljanju vinarije u Češkom domu u Zagrebu, znaju za vrijednosti nekih svjetskih sorti koje imaju zasađene njihovi susjedi, kolege ali vinarija Matić želi svu svoju energiju i trud posvetiti lozama i grožđu koje su generacijama unatrag uzgajali njihovi preci od 1870 godine. Ozrenko Matić je baštinio znanja svojega djeda i oca o vinogradarstvu i podrumarstvu a njegov sin Antonio je završio Agronomski fakultet u Zagrebu i sada kao enolog radi u vlastitoj vinariji. Matići imaju zasađenih 5.5 hektara na dvije lokacije. Na Bodeniku brdima iznad doline rijeke Trebižat (oko 150 metara nad morem) je oko 2 hektara i na Pijanim brdima, sa kojih se nedaleko vidi znameniti Velež, istočno od Čapljine su 3.5 hektara na oko 200 m. nadmorske visine. Godišnja proizvodnja se kreće oko 30-35000 litara. U razdoblju od 2002. do 2007. Matić je krenuo saditi nove loze, povećavati dotadašnje manje porodične zasade i profesionalno se baviti vinarstvom. U to ulazi i brendiranje vina sa oznakama tempa u glazbi. Antonio Matić je rekao da nije samo cijela njegova obitelj muzikalna i svira već i mjesto Trebižat ima znamenitu limenu glazbu. 
 Na predstavljanju kušalo se sedam vina: Žilavku iz 2021. Con brio , Žilavku barrique 2021 Al fine , Žilavku sur lie 2020 Con spiritoso , Blatinu 2018 Da capo , Trnjak 2018 Con animo , Blatinu barrique 2017 Gran cassa , Trnjak desertni 2020 Con amore. Vina je analizirao sommelier Tomislav Jakopović. 
 Za Žilavku sur lie 2020., Antonio Matić je rekao da je fermentacija započela u barrique bačvi i završila u njoj. Nakon 10 mjeseci je stavljeno u inox. Enolog nije vjerovao da će na kraju dobiti odličan rezultat kušajući ga tijekom tog razdoblja. Međutim dobijeno je čvrsto i zaokruženo vino sa 14.5% alkohola I 27 grama suhog ekstrakta a uz miris vanilije, osjeti se i blagi utjecaj hrasta ali su sve komponente uravnotežene. Jakopović: "Ovo je vino koje kod mene izaziva nepogrešivu memoriju i pri kušanju sam ga odmah zapamtio" Ozrenko Matića je rekao : "Ja želim uzgajati i proizvoditi žilavku na tradicionalan način. Ona je ozbiljno vino a kada smo na Gastu u Splitu 2017. ponudili žilavku iz 2008. nisu mogli vjerovati da je stara devet godina" Antonio Matić je dodao:"Žilavke iz 2008. ,2010. i 2012. poprimile su kvartarne arome i dobile zlatnu boju." 
 Blatina 2018. Da capo ima alkohol 13% ali se ne ističe i ne smeta. Vino ima tijela koliko treba, malolaktika je spontano urađena, macerirano je deset dana. Čuvano je u bačvama od 500 litara, mirisi su čisti i bogati. Blatina mora imati udjel svojih oprašivaća pa je u ovom vinu 85% blatina i 15% trnjka i alicante boucheta (domaći izraz kambuša).
 Trnjak 2018. Con animo, 14% alkohola, crveno suho vino je najpotentnija hercegovačka crna sorta. Da prije desetak godina nisu krenuli novi nasadi trnjak bi praktički nestao. Sada ga sade svi hercegovački vinari pa su i Matići odlučili na novih četiri hektara planirane sadnje pola dati trnjaku. Antonio Matić je podsjetio da je sorta godinama služila kao oprašivač blatini a sada sama dolazi u prvi plan. Trnjak je "divlja" sorta koju treba znati ukrotiti a onda daje vrhunske rezultate. Dobija sve više prostora i u dalmatinskoj zagori, posebice oko Vrgorca a počeli su ga saditi i u šibenskom i zadarskom zaleđu. Kako su i blatina i trnjak visokorodne sorte za dobar rezultat je obavezna zelena berba. To su uradili i Matići. Nakon maceracije je spremljen u inox a onda u slavonski hrast,koji inače koristi ova vinarija. Antonio Matić je rekao da po njegovom iskustvu trnjak odležavanjem puno gubi kiseline a tartarati se jako talože. Zaključuje da je inox pravo mjesto za ovo izuzetno voćno vino.
 Blatina barrique 2017. ima alkohola 13.5%. Za ovo vino se ostavlja najbolje grožđe sa položaja Bodenik. I ovdje su pomiješane prateće sorte u dopuštenom omjeru. Fermentacija je bila u inoxu a poslije je odležalo godinu dana u tanku. Malolaktika je spontano odrađena a nakon inoxa vino su utočili u velike barrique bačve gdje je ostalo godinu i pol. Poslije je išlo u boce i bilo spremno za tržište. Tanini su dobri, nisu jaki i nema zelenih a mirisi su čisti i karakteristični za sortu.
 Matići imaju i desertni trnjak iz 2020. Fermentacija se odvijala na divljem kvascu , kao i kod svih vina iz ove vinarije, i kad je doseglo 14% alkohola ostalo je 45 grama neprovrelog šećera. Matići su prvi u Hercegovini napravili desertno vino od trnjka i ne samo zbog toga zaslužuju sve pohvale. Uzgoj i obrada u vinogradima je ekološka, isključuje mineralna gnojiva i herbicide. Upotrebljavaju divlje kvasce a stilistika njihovih vina prati dugogodišnju tradiciju. Kako je rekao enolog Franjo Francem najveći autoritet na ovom predstavljanju: " Katkada tradicija zna imati i loše strane ali vina Matića su čisti uradci, bez zamjerke."
 Vina se najviše plasiraju po BiH a izvoze se i u Hrvatsku (Dalmatinska obala) i u Crnu goru. 
 Pripremio: Tomislav Radić
 Fotke: Marko Čolić

Tomislav Radić
prije 1 godinu

Barunov svjetski pjenušac

Hrvatska boutique vinarija Barun predstavila je pjenušac 100+ od grožđa iz vinograda starijeg od 100 godina u Dolini kardinala u okolici Krašića.
„Zlatne je boje, na granici sa starim zlatom. Mirisom dominira zrela marelica, a prvi gutljaj podsjeća na najfiniju krušku. Potom se osjete vinogradarska breskva i sočna zrela jabuka pa prekrasni nježni tanini koji iznimno dugo miluju usta. Gust je, gotovo uljnat i lijeno se ljulja u čaši, a prepun je sitnih mjehurića. Pojavljuje se i aroma korice kruha, tipična za zrele pjenušce, a ovaj je doista zreo!“– govori vinski kritičar, ocjenjivač i publicist Ivo Kozarčanin.

Vinograd na položaju Gorice obitelj Barundić kupila je prije 30 godina od osamdesetogodišnjaka koji se nije sjećao kad je sađen. Više od deset sorata raste u njemu, među ostalima štajerska belina, graševina, kraljevina, muškat bijeli, muškat žuti, plavec žuti, plemenka. Tijekom proljetnog druženja u vinogradu s prijateljima, Ivanom Dropuljićem, direktorom Festivala Vino.com, novinarom i vinskim kritičarem Željkom Suhadolnikom te Ivom Kozarčaninom dogovorili su se da će to grožđe izdvojiti i pokušati napraviti posebno vino. Berba je bila u kolovozu 2018., druga fermentacija u boci pokrenuta je u srpnju 2019., a degoržiran je, dakle pripremljen za tržište, u listopadu 2022. Ovom pjenušcu nije dodavan ekspedicijski liker kojim se reguliraju arome i slatkoća pa je sasvim suh. Napunjene su 252 magnum boce ovog ekskluzivnog pjenušca.

Priča o vinima Barun i obitelji Barundić je priča o uspjehu u koji je utkano puno ljubavi i dugogodišnjeg velikog rada. Na nekoliko lokacija u i oko Krašića, u Dolini kardinala, peteročlana obitelj prema vinogradu se odnosi s puno pažnje i ljubavi. Od djedova i baka naučili su osnove koje su bile temelj današnjem uspjehu. Učili su i od drugih vinara i na vlastitim pogreškama.

“Prije 12 godina odlučili smo se ozbiljnije baviti proizvodnjom vina. Prvi pjenušac bio je iz berbe 2013. Moji roditelji uvijek bi iz Francuske donosili pjenušce koje smo s veseljem kušali. Dosta smo putovali po Francuskoj, Italiji, Americi, i drugim vinskim odredištima te smo tako došli na ideju da počnemo proizvoditi pjenušac. Po struci nisam agronom te smo angažirali stručnjaka Gorana Marmilića koji nas je uveo u ekološku proizvodnju. Tu se razvila još veća strast i nastavili smo tim putem!”– govori Josip Barundić.

Ova boutique vinarija godišnje proizvede između 25 i 28 tisuća boca pjenušaca. Za prvi pjenušac 2013. dobili su nagradu za najbolji kontinentalni pjenušac na 47. Izložbi vina kontinentalne Hrvatske.

“Kod nas u obitelji žene su pokretačice svega. Josipova baka bila je veliki radnik kao i mama koja je željela nastaviti tradiciju vinogradarstva u obitelji. Kada postoji srast prema vinu nije problem orezivati trsove danima što smo mi i radile. Ja sam to zavoljela, a da nisam bila niti svjesna. Prije 12 godina Josipovi roditelji su nam prepustili posao, a mi smo ga s veseljem nastavili. Oduvijek se znala ljubav ove obitelji prema vinima i vinogradima!”– ističe Mara Barundić koja je ljubav prema vinogradima prenijela i na njihovu djecu - kćer Anamari te sinove Josipa i Tomislava.

Mara i Josip Barundić sa sinovima Josipom i Tomislavom, predstavili su i Seigneur 2019., prvi chardonnay iz njihova vinograda na položaju Kremenica. Grožđe je macerirano dva tjedna, a vino nakon fermentacije dvije godine njegovano na finom talogu čime se u njemu razviju složenije arome i jedinstvena punoća. Napunili su 2500 butelja ovog vina uz koje su posluženi carpaccio od kozica s kaparima i cvijetom soli te rižoto sa škampima.
Treći novi adut vinarije Barun je Perle noir, crveni pjenušac od crnog pinota iz berbe 2017. Maceracija i fermentacija grožđa trajale su 50 dana, odnjegovan je 150 dana na finom talogu u bačvi i potom je pokrenuta druga fermentacija u boci u kojoj je na finom talogu proveo još 50 mjeseci. Pjenušac je dovoljno svjež za vratinu na roštilju, dovoljno snažan za nježno pečen steak i dovoljno fin za kolač od crne čokolade s borovnicama i čilijem, a zahvaljujući finim taninima ovom je prilikom bio dobro društvo i tatarskom bifteku.
Poker novih vina “zaokružen” je Cardinalom 2016., crnim pinotom iz vinograda posađenog na terenu koji je vlasništvo krašićke Župe presvetog trojstva, a obrađivao ga je i Alojzije Stepinec tijekom boravka u Krašiću. Nakon 50 dana maceracije na niskoj temperaturi, vino je dvije godine odležalo u bačvicama od hrvatskog i francuskog hrasta, a napunjeno je 215 magnum boca. Toliko je 2016. u svijetu bilo kardinala. Uz ovaj zreli, ali iznimno elegantni crnjak uživalo se i u confitu od patke s mlincima te ciklom sa hrenom.
Prezentacija je poslužila i kao svojevrsni enogastro putokaz za predstojeće blagdane, a lijepu je večer posebno začinila i glasovita violončelistica Ana Rucner. Odsvirala je temu iz Carmine burane Carla Orfa te Odu radosti Ludwiga van Bethovena toliko strasno da joj je prvi put u karijeri puknula struna na gudalu. Zbog toga je na kraju ovog vinskog putovanja prekrasno otpjevala romsku himnu Đelem, đelem.
Vina Barun tako su zaokružila broj etiketa na deset. Dosad su imali tri pjenušca, Elegance od manzonija, muškatni i slađi Amoureux te Le Rosé od crnog pinota, kao i tri mirna vina: Graševinu, Manzoni i Marquiz od crnog pinota.
Pjenušac 100+ Pas dosage 2018. obiteljska vinarija Barun iz Krašića predstavila je u najvišem zagrebačkom ugostiteljskom prostoru Rooftop Lateralu.
Danas su vina Barun na vinskim kartama ponajboljih hrvatskih restorana i vinoteka.

Pripremio: Tomislav Radić
Snimke: Marko Čolić

Barunov svjetski pjenušac 
 
 Hrvatska boutique vinarija Barun predstavila je pjenušac 100+ od grožđa iz vinograda starijeg od 100 godina u Dolini kardinala u okolici Krašića.
 „Zlatne je boje, na granici sa starim zlatom. Mirisom dominira zrela marelica, a prvi gutljaj podsjeća na najfiniju krušku. Potom se osjete vinogradarska breskva i sočna zrela jabuka pa prekrasni nježni tanini koji iznimno dugo miluju usta. Gust je, gotovo uljnat i lijeno se ljulja u čaši, a prepun je sitnih mjehurića. Pojavljuje se i aroma korice kruha, tipična za zrele pjenušce, a ovaj je doista zreo!“– govori vinski kritičar, ocjenjivač i publicist Ivo Kozarčanin.
 
 Vinograd na položaju Gorice obitelj Barundić kupila je prije 30 godina od osamdesetogodišnjaka koji se nije sjećao kad je sađen. Više od deset sorata raste u njemu, među ostalima štajerska belina, graševina, kraljevina, muškat bijeli, muškat žuti, plavec žuti, plemenka. Tijekom proljetnog druženja u vinogradu s prijateljima, Ivanom Dropuljićem, direktorom Festivala Vino.com, novinarom i vinskim kritičarem Željkom Suhadolnikom te Ivom Kozarčaninom dogovorili su se da će to grožđe izdvojiti i pokušati napraviti posebno vino. Berba je bila u kolovozu 2018., druga fermentacija u boci pokrenuta je u srpnju 2019., a degoržiran je, dakle pripremljen za tržište, u listopadu 2022. Ovom pjenušcu nije dodavan ekspedicijski liker kojim se reguliraju arome i slatkoća pa je sasvim suh. Napunjene su 252 magnum boce ovog ekskluzivnog pjenušca.
 
 Priča o vinima Barun i obitelji Barundić je priča o uspjehu u koji je utkano puno ljubavi i dugogodišnjeg velikog rada. Na nekoliko lokacija u i oko Krašića, u Dolini kardinala, peteročlana obitelj prema vinogradu se odnosi s puno pažnje i ljubavi. Od djedova i baka naučili su osnove koje su bile temelj današnjem uspjehu. Učili su i od drugih vinara i na vlastitim pogreškama.
 
 “Prije 12 godina odlučili smo se ozbiljnije baviti proizvodnjom vina. Prvi pjenušac bio je iz berbe 2013. Moji roditelji uvijek bi iz Francuske donosili pjenušce koje smo s veseljem kušali. Dosta smo putovali po Francuskoj, Italiji, Americi, i drugim vinskim odredištima te smo tako došli na ideju da počnemo proizvoditi pjenušac. Po struci nisam agronom te smo angažirali stručnjaka Gorana Marmilića koji nas je uveo u ekološku proizvodnju. Tu se razvila još veća strast i nastavili smo tim putem!”– govori Josip Barundić.
 
 Ova boutique vinarija godišnje proizvede između 25 i 28 tisuća boca pjenušaca. Za prvi pjenušac 2013. dobili su nagradu za najbolji kontinentalni pjenušac na 47. Izložbi vina kontinentalne Hrvatske.
 
 “Kod nas u obitelji žene su pokretačice svega. Josipova baka bila je veliki radnik kao i mama koja je željela nastaviti tradiciju vinogradarstva u obitelji. Kada postoji srast prema vinu nije problem orezivati trsove danima što smo mi i radile. Ja sam to zavoljela, a da nisam bila niti svjesna. Prije 12 godina Josipovi roditelji su nam prepustili posao, a mi smo ga s veseljem nastavili. Oduvijek se znala ljubav ove obitelji prema vinima i vinogradima!”– ističe Mara Barundić koja je ljubav prema vinogradima prenijela i na njihovu djecu - kćer Anamari te sinove Josipa i Tomislava.
 
 Mara i Josip Barundić sa sinovima Josipom i Tomislavom, predstavili su i Seigneur 2019., prvi chardonnay iz njihova vinograda na položaju Kremenica. Grožđe je macerirano dva tjedna, a vino nakon fermentacije dvije godine njegovano na finom talogu čime se u njemu razviju složenije arome i jedinstvena punoća. Napunili su 2500 butelja ovog vina uz koje su posluženi carpaccio od kozica s kaparima i cvijetom soli te rižoto sa škampima. 
 Treći novi adut vinarije Barun je Perle noir, crveni pjenušac od crnog pinota iz berbe 2017. Maceracija i fermentacija grožđa trajale su 50 dana, odnjegovan je 150 dana na finom talogu u bačvi i potom je pokrenuta druga fermentacija u boci u kojoj je na finom talogu proveo još 50 mjeseci. Pjenušac je dovoljno svjež za vratinu na roštilju, dovoljno snažan za nježno pečen steak i dovoljno fin za kolač od crne čokolade s borovnicama i čilijem, a zahvaljujući finim taninima ovom je prilikom bio dobro društvo i tatarskom bifteku. 
 Poker novih vina “zaokružen” je Cardinalom 2016., crnim pinotom iz vinograda posađenog na terenu koji je vlasništvo krašićke Župe presvetog trojstva, a obrađivao ga je i Alojzije Stepinec tijekom boravka u Krašiću. Nakon 50 dana maceracije na niskoj temperaturi, vino je dvije godine odležalo u bačvicama od hrvatskog i francuskog hrasta, a napunjeno je 215 magnum boca. Toliko je 2016. u svijetu bilo kardinala. Uz ovaj zreli, ali iznimno elegantni crnjak uživalo se i u confitu od patke s mlincima te ciklom sa hrenom. 
 Prezentacija je poslužila i kao svojevrsni enogastro putokaz za predstojeće blagdane, a lijepu je večer posebno začinila i glasovita violončelistica Ana Rucner. Odsvirala je temu iz Carmine burane Carla Orfa te Odu radosti Ludwiga van Bethovena toliko strasno da joj je prvi put u karijeri puknula struna na gudalu. Zbog toga je na kraju ovog vinskog putovanja prekrasno otpjevala romsku himnu Đelem, đelem. 
 Vina Barun tako su zaokružila broj etiketa na deset. Dosad su imali tri pjenušca, Elegance od manzonija, muškatni i slađi Amoureux te Le Rosé od crnog pinota, kao i tri mirna vina: Graševinu, Manzoni i Marquiz od crnog pinota.
 Pjenušac 100+ Pas dosage 2018. obiteljska vinarija Barun iz Krašića predstavila je u najvišem zagrebačkom ugostiteljskom prostoru Rooftop Lateralu.
 Danas su vina Barun na vinskim kartama ponajboljih hrvatskih restorana i vinoteka.
 
 Pripremio: Tomislav Radić
 Snimke: Marko Čolić

Tomislav Radić
prije 1 godinu

Slavko Kalazić-upornost, predanost i intuicija
Vina jednog od vodećih baranjskih vinara, Slavka Kalazića predstavljena su na tribini za vinske stručnjake i "vinske" novinare u Češkoj besedi u Zagrebu. Slavko Kalazić, inženjer elektrotehnike, bavi se poslom u struci a jedna manja vikendica u Baranji s vinogradom uvela ga je i u vinarstvo. Hobi kroz nekoliko godina prerastao je u strast pa i u poslovni interes da se okuša kao proizvođač vina. Kupuje pažljivo odabrano zemljište na Banovoj kosi te 2004. i 2005. sadi vinograde. Osim neizostavne graševine tu su pinot sivi, chardonnay, traminac, sauvignon, rajnski rizling, pinot bijeli, te tri crne sorte: cabernet sauvignon, pinot crni i frankovka. Već prva berba 2007. je u Hrvatskom zavodu za vinarstvo i vinogradarstvo ocijenjena izuzetno dobro. Prema rješenjima Hrvatskoga zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo, na tržište je iz te berbe izašlo sedam vrhunskih vina, od prijavljenih deset. Slijedeća 2008. je bila berba sa punim urodom i od tada kreće uspješna priča vinarije koja je i u Hrvatskoj i na međunarodnim natjecanjima do sada dobila više od sto zlatnih medalja.
Već 2010. Kalazić odlučuje da će krenuti putem ekološkog vinarstva. Ekološki je certifikat, prema pravilima, dobiven četiri godine kasnije. Priča o vinima i vinarstvu nije jednostavna. Sve više je vinara u Hrvatskoj koji se odlučuju na takvu vrstu obrade zemljišta i zaštitu loza. Primjerice, gotovo svi vinari nadinskoga kraja, a bard hrvatskoga vinarstva Ivo Enjingi tako radi desetljećima.Vino proisteklo iz takvoga tretmana je najbolja nagrada potrošačima i vinaru. Vinar kaže da je često intuitivno reagirao, kao i neki drugi iz te branše, ne znajući pouzdano kakav će biti krajnji rezultat, međutim u njegovom slučaju to su redovito bila pozitivna iskustva. Nije bila rijetkost da njegova vina na tržištu imaju i 17% alkohola kao izravni rezultat terroira, a traminac iz 2017. imao je čak 19.2% ukupnih alkohola ! Grožđe za ovo vino brano je potkraj rujna i početkom listopada. Zlatne je boje kao rezultat maceracije, dok je ekstreman alkohol posljedica visokih nakupljenih šećera u bobici. Unatoč tome je skladno zaokruženo i užitno. Inače, traminac iz ranijih berbi bio je šampion Beowine-a 2012., pobjednik u Slovačkoj i šampion našega GAST-a.
Na predstavljanju u Zagrebu kušalo se osam vina. Sauvignon iz 2021. sa 12.5% alkohola i graševina iz iste godine sa 13% alkohola suha su i svježa vina sa alkoholima i kiselinama. Kušalo se zatim robusni pinot sivi s 13.5% alkohola iz 2018 godine. Po riječima vinara grožđe je macerirano 12 sati, a odležalo je 18 mjeseci u velikim drvenim bačvama od 2500 litara što je rezultiralo izvrsnom aromatikom u kojoj se savršeno prepoznaje sorta. Vino je punjeno u teške, reprezentativne burgundijske boce. Chardonnay 2018., prvo vino iz linije Premium s 13% alkohola maceriran je 12 sati. Vino ima lijepe kiseline samim time i svježinu i izrazitu aromatiku.
Pinot crni 2012. s 14% alkohola s likom divlje patke na etiketi sada je u pravoj formi nakon punih 10 godina. Vino je još uvijek svježe, boja mu je tamnija, dok je klasična pinotovska blijedo crvena. Kalazić kaže: "U Baranji (majci vina na mađarskom) crno vino koje nije odležalo barem 3 godine ne može ići u Premium klasu". Ovo vino je u vrlo jakoj konkurenciji dalmatinskih vina bilo šampion na Dubrovnik Wine Festu 2018., dok je tada Kalazićev Cabernet Sauvignon zavrijedio zlatnu medalju.
Cabernet sauvignon 2017. sa 13.5% alkohola je bran u dva navrata, prije pune zrelosti i kao prezrelo grožđe. Rezultat je moćni vepar (životinja na etiketi) tamne boje, jakog tijela, gdje se uz svježinu osjete i prezrele note. Ovome vinu kvalitet još raste jer pet godina mu je tek. Vrhunac te večernje rapsodije u vinima je bio Cabernet sauvignon iz 2008. godine! Desertno je to poluslatko vino s raznim aromama suhoga voća. Grožđe je brano u studenom, a ima 15.5% alkohola. Vino je skladno, zaokruženo i punih tanina.
Nova vinarija na širem području Zmajevca sa najsuvremenijom opremom, dugogodišnji uposlenik, agronom, Samir Nađ i vječna znatiželja Slavka Kalazića su jamci da će i ubuduće iz ovoga dijela Baranje stizati kvalitetna i vrhunska vina u tri proizvodne linije: Classic, Silver i Premium.
Na kraju predstavljanja dugogodišnji enolog u najvećim hrvatskim vinarijama, sommellier, čovjek sa najvišom reputacijom u tom poslu Franjo Francem je rekao: " Stil vina apsolutno odaje autora- sadržajna, bogata, putrasta njegova vina bih usporedio sa kalifornijskima. Kod nas još uvijek prevladava mišljenje da su slavonska vina tanka, a dalmatinska bogata. Međutim, usporedite neko bijelo ili crno Kalezićevo vino sa spomenutim dalmatinskima i vidjet ćete da će ga Kalazićeva nadjačati. Prednost Baranje je tlo. Ista sorta će sačuvati više svježine. Vinorodni dio Baranje ima idealno tlo i klimu za proizvodnju vrhunskih vina. Kalazićeva vina su sofisticirana, nema ekstrema ni gore ni dolje. Koncentrirana su, zadržavaju svježinu nakon više godina pa i desetljeća. Kalazić je jedan od najboljih proizvođača sa tog područja i šire u Hrvatskoj."
Pripremio: Tomislav Radić
Snimke: Marko Čolić

Slavko Kalazić-upornost, predanost i intuicija
 Vina jednog od vodećih baranjskih vinara, Slavka Kalazića predstavljena su na tribini za vinske stručnjake i "vinske" novinare u Češkoj besedi u Zagrebu. Slavko Kalazić, inženjer elektrotehnike, bavi se poslom u struci a jedna manja vikendica u Baranji s vinogradom uvela ga je i u vinarstvo. Hobi kroz nekoliko godina prerastao je u strast pa i u poslovni interes da se okuša kao proizvođač vina. Kupuje pažljivo odabrano zemljište na Banovoj kosi te 2004. i 2005. sadi vinograde. Osim neizostavne graševine tu su pinot sivi, chardonnay, traminac, sauvignon, rajnski rizling, pinot bijeli, te tri crne sorte: cabernet sauvignon, pinot crni i frankovka. Već prva berba 2007. je u Hrvatskom zavodu za vinarstvo i vinogradarstvo ocijenjena izuzetno dobro. Prema rješenjima Hrvatskoga zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo, na tržište je iz te berbe izašlo sedam vrhunskih vina, od prijavljenih deset. Slijedeća 2008. je bila berba sa punim urodom i od tada kreće uspješna priča vinarije koja je i u Hrvatskoj i na međunarodnim natjecanjima do sada dobila više od sto zlatnih medalja.
 Već 2010. Kalazić odlučuje da će krenuti putem ekološkog vinarstva. Ekološki je certifikat, prema pravilima, dobiven četiri godine kasnije. Priča o vinima i vinarstvu nije jednostavna. Sve više je vinara u Hrvatskoj koji se odlučuju na takvu vrstu obrade zemljišta i zaštitu loza. Primjerice, gotovo svi vinari nadinskoga kraja, a bard hrvatskoga vinarstva Ivo Enjingi tako radi desetljećima.Vino proisteklo iz takvoga tretmana je najbolja nagrada potrošačima i vinaru. Vinar kaže da je često intuitivno reagirao, kao i neki drugi iz te branše, ne znajući pouzdano kakav će biti krajnji rezultat, međutim u njegovom slučaju to su redovito bila pozitivna iskustva. Nije bila rijetkost da njegova vina na tržištu imaju i 17% alkohola kao izravni rezultat terroira, a traminac iz 2017. imao je čak 19.2% ukupnih alkohola ! Grožđe za ovo vino brano je potkraj rujna i početkom listopada. Zlatne je boje kao rezultat maceracije, dok je ekstreman alkohol posljedica visokih nakupljenih šećera u bobici. Unatoč tome je skladno zaokruženo i užitno. Inače, traminac iz ranijih berbi bio je šampion Beowine-a 2012., pobjednik u Slovačkoj i šampion našega GAST-a.
 Na predstavljanju u Zagrebu kušalo se osam vina. Sauvignon iz 2021. sa 12.5% alkohola i graševina iz iste godine sa 13% alkohola suha su i svježa vina sa alkoholima i kiselinama. Kušalo se zatim robusni pinot sivi s 13.5% alkohola iz 2018 godine. Po riječima vinara grožđe je macerirano 12 sati, a odležalo je 18 mjeseci u velikim drvenim bačvama od 2500 litara što je rezultiralo izvrsnom aromatikom u kojoj se savršeno prepoznaje sorta. Vino je punjeno u teške, reprezentativne burgundijske boce. Chardonnay 2018., prvo vino iz linije Premium s 13% alkohola maceriran je 12 sati. Vino ima lijepe kiseline samim time i svježinu i izrazitu aromatiku. 
 Pinot crni 2012. s 14% alkohola s likom divlje patke na etiketi sada je u pravoj formi nakon punih 10 godina. Vino je još uvijek svježe, boja mu je tamnija, dok je klasična pinotovska blijedo crvena. Kalazić kaže: "U Baranji (majci vina na mađarskom) crno vino koje nije odležalo barem 3 godine ne može ići u Premium klasu". Ovo vino je u vrlo jakoj konkurenciji dalmatinskih vina bilo šampion na Dubrovnik Wine Festu 2018., dok je tada Kalazićev Cabernet Sauvignon zavrijedio zlatnu medalju.
 Cabernet sauvignon 2017. sa 13.5% alkohola je bran u dva navrata, prije pune zrelosti i kao prezrelo grožđe. Rezultat je moćni vepar (životinja na etiketi) tamne boje, jakog tijela, gdje se uz svježinu osjete i prezrele note. Ovome vinu kvalitet još raste jer pet godina mu je tek. Vrhunac te večernje rapsodije u vinima je bio Cabernet sauvignon iz 2008. godine! Desertno je to poluslatko vino s raznim aromama suhoga voća. Grožđe je brano u studenom, a ima 15.5% alkohola. Vino je skladno, zaokruženo i punih tanina. 
 Nova vinarija na širem području Zmajevca sa najsuvremenijom opremom, dugogodišnji uposlenik, agronom, Samir Nađ i vječna znatiželja Slavka Kalazića su jamci da će i ubuduće iz ovoga dijela Baranje stizati kvalitetna i vrhunska vina u tri proizvodne linije: Classic, Silver i Premium. 
 Na kraju predstavljanja dugogodišnji enolog u najvećim hrvatskim vinarijama, sommellier, čovjek sa najvišom reputacijom u tom poslu Franjo Francem je rekao: " Stil vina apsolutno odaje autora- sadržajna, bogata, putrasta njegova vina bih usporedio sa kalifornijskima. Kod nas još uvijek prevladava mišljenje da su slavonska vina tanka, a dalmatinska bogata. Međutim, usporedite neko bijelo ili crno Kalezićevo vino sa spomenutim dalmatinskima i vidjet ćete da će ga Kalazićeva nadjačati. Prednost Baranje je tlo. Ista sorta će sačuvati više svježine. Vinorodni dio Baranje ima idealno tlo i klimu za proizvodnju vrhunskih vina. Kalazićeva vina su sofisticirana, nema ekstrema ni gore ni dolje. Koncentrirana su, zadržavaju svježinu nakon više godina pa i desetljeća. Kalazić je jedan od najboljih proizvođača sa tog područja i šire u Hrvatskoj." 
 Pripremio: Tomislav Radić
 Snimke: Marko Čolić

Vedran Stapić
prije 1 godinu

Sjajan vinar, odlična vina i super post g. Radić!

Tomislav Radić
prije 1 godinu

Decanter u Slonu
 
 Vinska škola Belvin u hotelu Slon u Ljubljani organizirala je 8. međunarodni salon prestižnih vina "Decanterjevi nagrajenci", predstavljajući dobitnike nagrada na londonskom Decanteru najvažnijem ocjenjivanju vina u svijetu.
 Na Salonu je sudjelovalo 36 vinara iz Slovenije i Hrvatske. Hrvatska reprezentacija bila je u sastavu: Matočec, Kozlović i Vislander. 
 Tri platinaste medaje osvojili su hrvatski vinari na ovogodišnjem Decanterovom ocjenjivanju, 16 zlatnih, 111 srebrnih i 184 brončane. 
 Benvenuti San Salvatore Muškat 2017., Kozlović Malvazija Santa Lucia 2017. i Dvorska vina Šoškić Rizling Haiku 2019.osvojili su platinaste medaje. 
 "Decanterove priče treba izravno prenijeti publici. I ove smo godine uspjeli okupiti vinare i ljubitelje vina, to je naša misija ", kaže Robert Gorjak, jedan od vodećih slovenskih vinskih profesionalaca, direktor škole Belvin, Decanterov ocjenjivač i organizator ovog Salona.
 Carolina Gilbey, engleska vinska stručnjakinja s titulom master of wine, najvećoj mogućoj u vinskom svijetu, kaže: "Salon Decanter’s Winners nama ocjenjivačima daje priliku upoznati vinare i osobno im čestitati. A svi vinari koji su među Decanterovim dobitnicima zaslužuju veliki pljesak!"
 Olivia Mason, voditeljica marketinga DWWA (Decanter World Wine Awards) izjavila je: "Ovogodišnje natjecanje bilo je najveće ikada. Ocjenjivalo se prekrasna vina iz cijelog svijeta koja se natječu za medalje i globalna priznanja."
 Darrel Joseph, vinski kritičar i Decanterov ocjenjivač: "Drago mi je što na današnjem Salonu možemo upoznati autore vina. Ovo je jedini način da stvarno upoznamo priče iza boce."
 Najviše pažnje privukla je vinarija Ščurek, koja je dobila platinastu medalju za pjenušac. Inače, slovenski vinari su osvojili i sedam zlatnih, 70 srebrnih i 118 brončanih medalja.
 Na Decanterovo ocjenjivanje bilo je prijavljeno 18.244 vina iz 54 zemlje.
 Pripremio: Tomislav Radić
 Snimke: Marko Čolić

Zadnje aktivnosti

Online korisnici

Promo

boce @KLUB (84)