Terapijski vrtovi kao lek

Terapijski vrt je više od prostora i zelene površine kojoj ćete se diviti zajedno sa komšijama i razmenjivati pelcere. Ukras je, svakako, ali najpre služe za rehabilitaciju osoba kojima je ona potrebna.

U njima su specifični sadržaji koji imaju blagotvorno dejstvo, a projektovanje ovih bašta zahteva poznavanje krajnjeg korisnika, njihovih potreba, kao i terapije koja im je potrebna. Prednost je što terapija može biti svakodnevna i ispred kuće.

Vrt za čula

Osobe koje ne čuju ili ne vide, imaju izraženo čulo mirisa. Nepogrešivo će osetiti i dobro će se snalaziti u malim poljima lavande, ruzmarina, kamilice ili drugih aromatičnih biljaka u kombinaciji sa borovima, koji imaju visok sadržaj baktericida u etarskim uljima. Za ovakve osobe postoje i načini da se obeleže staze za kretanje.

Terapijski vrtovi mogu da imaju i zvučni efekat koji stvara kretanje vode, dodirivanje lišća.

U terapijski vrt možete da stavite sve pomoćne elemente za kretanje sa stepenicama i rampama, staze za trening hodanja, staze mirisa, elemente koji proizvode zvuke, vrt dodira za slepe, čajne bašte, voćnjak, uzdignute žardinjere sa biljkama koje slabo pokretni mogu da dodirnu ili da uberu, recimo, jagode.

Vrt za motoriku

Porodice koje imaju nekog kome je potrebno nešto drugačiji prostor oko kuće, mogu da razmišljaju o tome da svoje dvorište prilagode potrebama slabo pokretnog ili nepokretnog člana svoje porodice, kako bi podsticali motoriku. Psiholozi i stručnjaci za rehabilitaciju kažu da, recimo, ljuljanje blagotvorno deluje na nepokretne osobe. One ljuljanjem primaju informacije o položaju tela u prostoru i tako imaju predstavu o šemi svog tela. Problem predstavlja što su rekviziti u javnim parkovima uglavnom neprilagođeni ovim osobama, te one ostaju uskraćene za taj doživljaj. Ljuljaške su predviđene samo za decu koja mogu da sede. Na sreću, veštiji majstori mogu u svojoj garaži da naprave metalne konstrukcije za ljuljaške u koje mogu da stanu čak i invalidska kolica ili ljuljaške za ležeći položaj.

Terapijski vrt

Vrt za kognitivnu terapiju

Terapijski vrtovi se prave i za kognitivnu terapiju, odnosno vežbanje percepcije, pamćenja, razmišljanja, logičkog povezivanja, zatim vrtovi sa instrumentima za muzičku terapiju, refleksološkim stazama, prostorom za terapiju sa terapeutskim psom. U terapijskim vrtovima vrlo lako i jeftino uz postojeće drveće i travu, mogu se napraviti staze od piljevine, šljunka, cigle ili drugih ostataka iz dvorišta za senzornu stimulaciju.

Sadržina terapijskog vrta zavisi i od toga kome je potrebna. Da li su to osobe sa Alschajmerovom ili Parkinsonovom bolešću. Ili možda imaju problem sa multiplesklerozom.

Koje su prednosti?

Sadržaj terapeutskog vrta je relativno jeftin vid terapije, koji podstiče sposobnost uspostavljanja kontakata sa članovima porodice i okolinom. Pruža široke senzorne stimulacije, razvija percepciju i memoriju, fleksibilnost i jača mišiće. Zatim, smanjuje stres i podstiče aktivan oporavak, utiče na smanjenje negativnih emocija i pozitivan stav. Omogućava razvoj grube i fine motorike. Nije potrebna velika površina da bi se napravio. Čak i ar, dva dovoljan je prostor za terapijski vrt. Sa druge strane, uvek je dostupan, tako da nije potrebno putovati do javnih parkova, koja su često neprilagođeni ovim osobama ili do specijalno opremljenih prostora za rehabilitaciju. To znači manje putovanja, a vrt je dostupan svakog dana i u svako doba.

Koji stručnjaci osmišljavaju vrt?

Isceliteljski vrtovi su oaza ravnoteže i neophodni su osobama kojima ne odgovaraju javni parkovi. Nema razloga da ga svako ne napravi u svom dvorištu ili pak u zajednici u kojoj živi. Međutim, pre nego što se upustite u njegovo kreiranje važno je konsultovati stručnjake. Ukoliko u porodici imate osobu koja na drugačiji način funkcioniše najbolje je da sa njom, ukoliko je to moguće, razgovarate o tome šta bi joj najviše prijalo.

Ukoliko to nije moguće, najbolje je da okupite mali tim stručnjaka u kome su psiholozi i medicinski stručnjaci, koji će uz konsultacije sa pejzažnim arhitektama i veštima u hortikulturi, napraviti terapijski vrt po meri osobe kojoj je potreban.

Foto: Magdalena Nenković