Proljeće donosi divlje, a jestive biljke

Rano proljeće nam donosi divlje jestive biljke koje su izuzetan izvor hranjivih i ljekovitih materija. One osvježavaju ljudski organizam, čiste ga od toksičnih materija i poboljšavaju imunitet. Većinu možemo pronaći čim izađemo iz grada i uputimo se u prirodu. Ako niste sigurni u identifikaciju, povežite se s ljudima koji bolje od vas znaju šta se može sakupljati.

Važno je napomenuti da divlje biljke sakupljamo s čistih, nezagađenih terena. Nikada ih ne treba brati pored saobraćajnica ili deponija. Ne uništavajte ih. U zavisnosti od vrste, ostavite korijen ili dio nadzemnog sistema koji će joj omogućiti da se obnovi.

Brojne su vrste koje možemo sakupljati i koristiti u ishrani: maslačak, kopriva, loboda, sremuš, srcolika češnjača, japanski dvornik i druge.

Jestive biljke koje lako prepoznajemo

Jedna od divljih vrsta biljaka koju lako prepoznajemo je maslačak (Taraksacum officinale). U rano proljeće, dok se cvjetovi još nisu pojavili, možemo koristiti mlade listove kao sastojak raznih salata, ali i termički obrađen. Listovi su prava vitaminsko - mineralna bomba koja osvježava i krijepi organizam. Sadrže obilje vitamina C i A, raznih minerala (gvožđa, fosfora, kalcijuma). Korijen se koristi kao zamjena za kafu ili pak drugo korjenasto povrće. Kada procvjeta, korijen se smrežura i zbog toga se sakuplja prije pojave cvjetova ili u jesen.

Kraljica među jestivim divljim biljkama je kopriva (Urtica dioica). Njeni mladi, nježni vrhovi i listovi ne žare. Prilikom berbe ipak koristite rukavice. Veoma je raširena i nalazi se u grupama. Naraste do 150 cm. Njeni listovi sadrže vitamine, kao što su C, B2, K i A, organske kiseline, minerale, materije koje regulišu nivo šećera u krvi.

Kopriva kao čudo iz prirode - lijek, hrana, ali i zaštita od bolesti i štetnika

Mlada kopriva je odlična zamjena za špinat. Koristi se za pripremu juha, variva, čipsa, piva, čaja i čajnih mješavina. Prije upotrebe koprivu je potrebno očistiti, odstraniti dijelove koji su oštećeni, uveli, oprati, a zatim i kratko prokuhati kako bi izgubila sposobnost žarenja.

Srcolika češnjača, češnjača il češnjevka Alliaria petiolata je dvogodišnja biljka iz porodice kupusnjača. Naraste do jednog metra. Svi njeni dijelovi kada se protrljaju imaju miris na bijeli luk. Jestiva je cijela biljka. U proljeće se beru mladi listovi i stabljike, a poslije mladi plodovi i zrelo sjeme. Od mladih listova se pripremaju salate, umaci ili se koriste za pripremu čaja.

Jednogodišnja bijela loboda Chenopodium album se tradicionalno koristi u kuhinji. Njeni mladi listovi i sjemenke su jestivi. Tokom proljeća se nježni listovi mogu jesti sirovi, ali ne treba pretjerivati. Mogu se koristiti kao zamjena za špinat i kuhati. Sjemenke se suše, melju i dodaju brašnu.  

Veoma invazivni japanski dvornik Fallopia japonica naraste 3m. Izuzetno brzo se širi, potiskuje druge biljke, a njegovi rizomi su toliko jaki da probijaju beton i ruše objekte. Mladi izdanci su slični rabarbari.

Pored nabrojanih divljih vrsta za ishranu se koriste: obična mišljakinja, sremuš, divlji poriluk, bokvica, sedmoprst i mnoge druge.

Mišljakinja je nekada bila dobro poznata. Njini sinonimi svinjska trava i kokošja trava govore o tome kako se najviše upotrebljavala. Nadzemni dio se koristio u ishrani svinja, a njen korijen i sjemenke obožavaju kokoške. Odlična je u varivima, ali na salatu. 

Postoji više vrsta bokvica, a imaju upotrebu u narodnoj medicini i gastronomiji. Mladi listovi se mogu kuvati, koristiti umjesto kelja ili kupusa ili dodavati salatama.

Budite oprezni

Sremuš je vrlo poznata i često upotrebljavana divlja vrsta. No, pri branju treba biti više nego oprezan pa ako niste sigurni, bolje je da povedete nekoga tko se zaista razumije u samoniklo bilje nego da pogriješite. Naime, njegov list je vrlo sličan listovima biljaka mrazovac, đurđica, čemerika i kozlac koje su toliko otrovne da konzumiranje nekih od njih može biti kobno te uzrokovati i smrt. No, samo srijemuš ima miris na luk. 

Srijemuš možete uzgojiti i u bašči, a kod branja budite jako oprezni!

Poznata kao korov, ljepljiva broćika ili priljepača Galium aparine je jednogodišnja vrsta iz porodice broćika. Potrebno je istaći da se radi o jestivoj vrsti, ali kod nekih ljudi može izazvati kontaktni dermatitis. Jestivi su proljetni izdanci i listovi. Kuhaju se 10 minuta i to je dovoljno da se razlože dlačice. Osušeni i isprženi plodovi se mogu koristiti kao zamjena za kafu.

Treba napomenuti da se od sedmoprsta za jelo koriste mladi, zeleni izdanci dok su još sočni. Obično se priprema poput šparoga. Oprezno s ovom vrstom, jer ima mnogo sličnih koje mogu izazvati probleme.

Prva fotografija korištena u tekstu podliježe Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported license.