Kod podizanja nasada treba izbjegavati zasjenjene i previše vlažne terene. Za vrijeme intenzivnog rasta i cvjetanja ima povećane zahtjeve za toplinom, a dobro podnosi i niske zimske temperature.
Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka. Njezin latinski naziv, Hypericum perforatum, potječe od grčkih riječi hyper (iznad) te exion (misao), što označuje njezinu osobitu ljekovitost. Samoniklo se nalazi u hrastovim i borovim šumama, na proplancima, livadama i pašnjacima, zapuštenim terenima.
U narodu je poznata kao gospina ili bogorodičina trava, a njezino ljekovito djelovanje potječe od više aktivnih tvari kao što su hipericin kompleks, flavonoidi, tanini, eterično ulje i drugi.
Jedna je od najtraženijih i najviše istraživanih ljekovitih biljaka u Europi, a s obzirom na sve veće potrebe prerađivačke industrije te u cilju dobivanja sirovine standardne kvalitete, ova biljna vrsta se uvodi u plantažnu proizvodnju, piše Jovana Todorović na Savjetodavnoj Srpske.
Kantarion kao široko rasprostranjena vrsta ne zahtijeva posebne uvjete. Kod podizanja nasada treba izbjegavati zasjenjene i previše vlažne terene. Za vrijeme intenzivnog rasta i cvjetanja ima povećane zahtjeve za toplinom, a dobro podnosi i niske zimske temperature. U pogledu plodnosti, nema velike zahtjeve za zemljištem i može se uspješno uzgajati na gotovo svim tipovima, osim na zabarenim.
Dakle, uspijeva i na siromašnim, brdsko-planinskim terenima, no treba napomenuti da mu ipak najviše pogoduju duboka, plodna zemljišta, povoljnih fizičko-kemijskih osobina.
Višegodišnja je kultura te ostaje na jednom mjestu više godina što znači da se ne uvodi u klasičan plodored. Najbolji predusjevi su kulture koje ostavljaju zemljište bez korova jer njihova veća pojava može predstavljati značajnu smetnju u prvoj godini uzgoja.
Obradu zemljišta treba obaviti što dublje, a na brdsko-planinskim terenima koliko to dozvoljava oranični sloj. Neophodno je osigurati što dublji i rastresitiji sloj zemljišta, kako bi se mlade biljke brže razvijale i pravilnije ukorijenile.
Prije dubokog oranja preporučeno je primijeniti stajnjak u količini od 30-50 t/ha. Od mineralnih, najčešće se koriste NPK gnojiva koje se unose pred sjetvu u količini od 300-400 kg/ha.
Kantarion se može razmnožavati generativno sjemenom ili vegetativno dijeljenjem starijih reznica. U komercijalnoj se proizvodni češće koristi razmnožavanje sjemenom putem direktne sjetve na zemljište ili proizvodnjom presadnica.
Proizvodnja presadnica započinje sjetvom u lijehe u srpnju. Preko ljeta mlade je biljke u lijehama potrebno zalijevati. Za sjetvu 1 m2 rasade potrebno je 0,5 g sjemena od čega se dobije 300 do 400 sadnica.
Sadnja mladih se preporuča obaviti u jesen, kako bi se do proljeća dobro ukorijenila. Međuredni bi razmak trebao iznositi 50 do 70 cm, a među biljkama u redu 30 do 40 cm. Optimalan sklop na 1 ha površine iznosi 35.000 do 50.000 biljaka.
Direktna se sjetva sjemena u zemljište obavlja krajem jeseni ili rano u proljeće. Preporučeni je međuredni razmak 50 do 70 cm.
Njega nasada podrazumijeva okopavanje, međuredno kultiviranje, prihranjivanje, čišćenju nasada od ostataka nadzemnih dijelova, navodnjavanje i zaštitu.
Okopavanje i međuredna kultivacija se obavlja u više navrata godišnje, ovisno od stupnja zakorovljenosti i zbijenosti zemljišta. Ova mjera povoljno djeluje i doprinosi razvoju mladih biljaka te se više primjenjuje u prvoj godini.
Prihranjivanje tijekom vegetacije znatno pomaže razvoj naročito u fazi bokorenja, te se obavlja u dva navrata s dušičnim gnojivima (100-150 kg/ha KAN-a), a krajem i početkom vegetacije uz kultiviranje obavezno unijeti 150-200 kg/ha NPK (15:15:15).
Ova je biljka sklona oboljenju venuća koje izaziva vaskularni parazit Fussarium oxisporum i Coletotrichum sp. Ova bolest može znatno ugroziti uzgoj, a trenutno jedini način obrane je izbjegavanje uzgoja kantariona iza kultura koje ostavljaju spomenute parazite u zemljištu.
U ravničarskim predjelima bere se u dva navrata. Prvi otkos je tijekom lipnja, a drugi u kolovozu. Na višim terenima dobiva se jedan otkos godišnje. Na manjim parcelama berba se obavlja ručno, a na većim strojno i to tako što se odsjecaju cvasti sa stabljika dužine do 25 cm. Berba se obavlja u fazi punog cvjetanja.
Manje količine kantariona se mogu sušiti prirodnim putem na tamnom i prozračnom mjestu. Debljina materijala za sušenje ne smije biti deblja od 10 cm. Sušenje u sušarama se obavlja na temperaturi od 50⁰C. Osušene biljke moraju sačuvati prirodan izgled i karakterističan miris. Za 1 kg suhe mase potrebno je 4-5 kg svježeg.
Listovi i cvjetovi kantariona imaju velika ljekovita svojstva za organizam. Narodna medicina ga preporuča za za liječenje depresije, nemira, za apetit i probleme sa spavanjem. Glavni proizvodi su čaj, tinkture, macerati i ulja.
Kantarionovo ulje pravi se jednostavno, a ima brojne benefite
Ekstrakt pomaže kod nepoželjnih stanja koja prate depresiju, a to su uznemirenost, nespokojstvo, loše raspoloženje, nesanica. Može biti idealna prirodna alternativa za liječenje depresije, bez uzimanja drugih farmaceutskih proizvoda, kao što su antidepresivi i sedativi.
Mnoge žene lakše podnose simptome menopauze ako piju čaj od ove biljke. Valunzi, promjene raspoloženja itd, značajno se mogu smanjiti njegovom upotrebom. Također, pomaže u predmenstrualnom periodu.
Ulje kantariona poznati je narodni lijek, koji danas ima vrlo široku primjenu u medicini i kozmetici. Neizostavan je kod zarastanja rana, a upotrebljava se i u liječenju hemeroida, olakšava simptome upale mišića, nanosi se na mjesto uboda insekata i sl.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica