Ljekoviti kantarion nema velike zahtjeve pri uzgoju - koji su uvjeti uspijevanja?

Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka. Njezin latinski naziv, Hypericum perforatum, potječe od grčkih riječi hyper (iznad) te exion (misao), što označuje njezinu osobitu ljekovitost. Samoniklo se nalazi u hrastovim i borovim šumama, na proplancima, livadama i pašnjacima, zapuštenim terenima. 

U narodu je poznata kao gospina ili bogorodičina trava, a njezino ljekovito djelovanje potječe od više aktivnih tvari kao što su hipericin kompleks, flavonoidi, tanini, eterično ulje i drugi.

Jedna je od najtraženijih i najviše istraživanih ljekovitih biljaka u Europi, a s obzirom na sve veće potrebe prerađivačke industrije te u cilju dobivanja sirovine standardne kvalitete, ova biljna vrsta se uvodi u plantažnu proizvodnju, piše Jovana Todorović na Savjetodavnoj Srpske. 

Uvjeti uspijevanja

Kantarion kao široko rasprostranjena vrsta ne zahtijeva posebne uvjete. Kod podizanja nasada treba izbjegavati zasjenjene i previše vlažne terene. Za vrijeme intenzivnog rasta i cvjetanja ima povećane zahtjeve za toplinom, a dobro podnosi i niske zimske temperature. U pogledu plodnosti, nema velike zahtjeve za zemljištem i može se uspješno uzgajati na gotovo svim tipovima, osim na zabarenim. 

Dakle, uspijeva i na siromašnim, brdsko-planinskim terenima, no treba napomenuti da mu ipak najviše pogoduju duboka, plodna zemljišta, povoljnih fizičko-kemijskih osobina.

Više godina na jednom mjestu

Višegodišnja je kultura te ostaje na jednom mjestu više godina što znači da se ne uvodi u klasičan plodored. Najbolji predusjevi su kulture koje ostavljaju zemljište bez korova jer njihova veća pojava može predstavljati značajnu smetnju u prvoj godini uzgoja.

Obradu zemljišta treba obaviti što dublje, a na brdsko-planinskim terenima koliko to dozvoljava oranični sloj. Neophodno je osigurati što dublji i rastresitiji sloj zemljišta, kako bi se mlade biljke brže razvijale i pravilnije ukorijenile.

Prije dubokog oranja preporučeno je primijeniti stajnjak u količini od 30-50 t/ha. Od mineralnih, najčešće se koriste NPK gnojiva koje se unose pred sjetvu u količini od 300-400 kg/ha.

Sjetva i njega

Kantarion se može razmnožavati generativno sjemenom ili vegetativno dijeljenjem starijih reznica. U komercijalnoj se proizvodni češće koristi razmnožavanje sjemenom putem direktne sjetve na zemljište ili proizvodnjom presadnica.

Proizvodnja presadnica započinje sjetvom u lijehe u srpnju. Preko ljeta mlade je biljke u lijehama potrebno zalijevati. Za sjetvu 1 m2 rasade potrebno je 0,5 g sjemena od čega se dobije 300 do 400 sadnica.

Sadnja mladih se preporuča obaviti u jesen, kako bi se do proljeća dobro ukorijenila. Međuredni bi razmak trebao iznositi 50 do 70 cm, a među biljkama u redu 30 do 40 cm. Optimalan sklop na 1 ha površine iznosi 35.000 do 50.000 biljaka.

Direktna se sjetva sjemena u zemljište obavlja krajem jeseni ili rano u proljeće. Preporučeni je međuredni razmak 50 do 70 cm.

Njega nasada podrazumijeva okopavanje, međuredno kultiviranje, prihranjivanje, čišćenju nasada od ostataka nadzemnih dijelova, navodnjavanje i zaštitu.

Okopavanje i međuredna kultivacija se obavlja u više navrata godišnje, ovisno od stupnja zakorovljenosti i zbijenosti zemljišta. Ova mjera povoljno djeluje i doprinosi razvoju mladih biljaka te se više primjenjuje u prvoj godini.

Prihranjivanje tijekom vegetacije znatno pomaže razvoj naročito u fazi bokorenja, te se obavlja u dva navrata s dušičnim gnojivima (100-150 kg/ha KAN-a), a krajem i početkom vegetacije uz kultiviranje obavezno unijeti 150-200 kg/ha NPK (15:15:15).

Ova je biljka sklona oboljenju venuća koje izaziva vaskularni parazit Fussarium oxisporum i Coletotrichum sp. Ova bolest može znatno ugroziti uzgoj, a trenutno jedini način obrane je izbjegavanje uzgoja kantariona iza kultura koje ostavljaju spomenute parazite u zemljištu.

Žetva i sušenje

U ravničarskim predjelima bere se u dva navrata. Prvi otkos je tijekom lipnja, a drugi u kolovozu. Na višim terenima dobiva se jedan otkos godišnje. Na manjim parcelama berba se obavlja ručno, a na većim strojno i to tako što se odsjecaju cvasti sa stabljika dužine do 25 cm. Berba se obavlja u fazi punog cvjetanja.

Manje količine kantariona se mogu sušiti prirodnim putem na tamnom i prozračnom mjestu. Debljina materijala za sušenje ne smije biti deblja od 10 cm. Sušenje u sušarama se obavlja na temperaturi od 50⁰C. Osušene biljke moraju sačuvati prirodan izgled i karakterističan miris. Za 1 kg suhe mase potrebno je 4-5 kg svježeg.

Uporeba kantariona 

Listovi i cvjetovi kantariona imaju velika ljekovita svojstva za organizam. Narodna medicina ga preporuča za za liječenje depresije, nemira, za apetit i probleme sa spavanjem. Glavni proizvodi su čaj, tinkture, macerati i ulja.

Kantarionovo ulje pravi se jednostavno, a ima brojne benefite

Ekstrakt pomaže kod nepoželjnih stanja koja prate depresiju, a to su uznemirenost, nespokojstvo, loše raspoloženje, nesanica. Može biti idealna prirodna alternativa za liječenje depresije, bez uzimanja drugih farmaceutskih proizvoda, kao što su antidepresivi i sedativi.

Mnoge žene lakše podnose simptome menopauze ako piju čaj od ove biljke. Valunzi, promjene raspoloženja itd, značajno se mogu smanjiti njegovom upotrebom. Također, pomaže u predmenstrualnom periodu.

Ulje kantariona poznati je narodni lijek, koji danas ima vrlo široku primjenu u medicini i kozmetici. Neizostavan je kod zarastanja rana, a upotrebljava se i u liječenju hemeroida, olakšava simptome upale mišića, nanosi se na mjesto uboda insekata i sl.