Božur koji je na pravi način zasađen tokom jeseni procvetaće već sledećeg proleća dok to nije slučaj ukoliko je prolećna sadnja.
Božur je višegodišnja drvenasta i zeljasta biljka prepoznatljiva po dekorativnim cvetovima pa je mnogima omiljeni baštenski cvet. Otporan je na niske temperature i dobro prezimljava u našim klimatski uslovima. Veliki su ljubitelji sunca, ali im odgovara i lagana hladovina tokom velikih vrućina, što omogućava cvetovima da traju duže i imaju intenzivnu boju i miris.
Vladimir S. Ranislavić iz Pančeva već 15 godina uživa negujući ove predivne biljke, a kako kaže poslednjih pet se potpuno zaljubio u divlje božure, one iz prirode od koji su potekli svi ostali.
"Divlji cvetaju prvi, sredinom aprila. Krajem tog meseca počinju da cvetaju i drvenasti, dok hibridni zeljasti cvetaju od kraja aprila pa sve do sredine juna. I zeljasti i drvenasti imaju osnovu, divlje božure. Postoji devet vrsta divljih drvenastih i svi su poreklom iz Kine. Tačan broj vrsta divljih zeljastih božura nije utvrđen, a svi su na severnoj hemisferi. Samo dve vrste su u Severnoj Americi, a svi hibridni zeljasti nastali su iz biljaka od Portugalije do Japana. Postoje i intersekcijski. Oni su nastali ukrštanjem drvenastih i zeljastih", kaže Ranislavić i objašnjava da u čast čoveka koji je to prvi uspeo nazivaju se ito božuri - Japanac se zvao Toiči Ito.
Inače, naš sagovornik kao retko ko na svetu ima i neguje nekoliko hiljada božura koji cvetaju u svim bojama osim crne i plave.
Veliki broj biljaka podrazumeva i Vladimirovo ogromno znanje kada je u pitanju ne samo nega već i razmnožavanje. Ljubiteljima ovog divnog cveta on poručuje da je najbolje vreme za razmnožavanje upravo jesen kada je biljka blizu perioda mirovanja.
"Razmnožavanje božura može biti generativno i vegetativno. Obično se divlji razmnožava iz semena te nastaje biljka identična majci, zato su upravo oni nešto posebno. A upravo zbog toga se i vrsta očuvala, dok kod hibrida to nije slučaj", kaže naš sagovornik dodajući da vegetativno razmnožavanje podrazumeva deobu korena. Pažljivo treba izvaditi koren iz zemlje, skinuti zemlju, dobro isprati vodom i onda će se tačno videti mesto gde koren može da se zaseče i deli. Jedan stari koren može dati minimalno 10 delova, a deobom korena se dobijaju identične biljke.
"Kada se biljka podmladi ona bolje cveta, jednostavno rečeno od osamdesetogodišnjaka nastaju nove mlade biljke koje kreću u novi život. Važno je znati da vrh odsečenog korena koji se sadi mora biti jedan do dva centimetra ispod nivoa zemlje, ukoliko se posadi dublje nikada neće cvetati", kaže naš sagovornik i dodaje da nije potrebno zalivanje, jednostavno se zasadi i zaboravi se na njega, a odlično je ukoliko na njega padne sneg.
Božur koji je zasađen tokom jeseni procvetaće već sledećeg proleća dok to nije slučaj ukoliko je prolećna sadnja. Inače, voli i leto i zimu i može da podnese veoma niske temperature čak do -30 C.
Kako tvrdi naš sagovornik ovo cveće nema prevelike zahteve za vodom, previše zalivanja moglo bi dovesti do problema, ali poželjno ga je zaliti u periodima kada dugo nema padavina i kada je zemlja veoma suva.
"Vlaga je božuru neprijatelj", kaže Ranislavić i dodaje da iako to mnogi pokušavaju i žele ovu biljka nije preporučljivo saditi u saksije ili visoke žardinjere obzirom da im je najbolje u zemlji u bašti gde će zapravo i najbolje uživati.
"Nije ni slučaj što drvenasta biljka božura u Kini živi do 1.000 godina, dok je zeljastima vek oko 100 godina", kaže na kraju naš sagovornik.
Tagovi
Autorka