• Ehinacea
  • 29.01.2019. 07:30

Ehinacea jača imunitet, a uzgaja od ravničarskih do brdskih predjela

Ljekovita svojsta imaju dvije vrste: Ehinacea purpurea od koje se koristi stabljika, list i cvijet te Ehinacea angustifolia uskolisna i od nje se koristi korijen. Medonosna je biljka ugodnog mirisa, bogata nektarom i pčele je rado posjećuju.

Foto: Pixabay / Danyelab
  • 292
  • 38
  • 0

Ehinacea je biljka podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje su je Indijanci uzgajali kao ljekovitu. U Europu je donesena u XVIII stoljeću. Široku primjenu nalazi u alternativnoj medicini, fitoterapiji i homeopatiji. Njena primjena povoljno utječe na imunosustav organizama. Ime ehinacea potječe od grčke riječi echinos što u prijevodu znači jež i odnosi se na cvjetnu glavicu koja poslije procvjetavanja izgleda kao jež.

Ljekovita svojsta imaju dvije vrste: Ehinacea purpurea - koristi se stabljika, list, cvijet i Ehinacea angustifolia - uskolisna i od nje se koristi korijen. Medonosna je biljka ugodnog mirisa, bogata nektarom i pčele je rado posjećuju.

Botaničke osobine

Ehinacea je višegodišnja biljka iz porodice Asteraceae, s razgranatim korijenovim sustavom. Iz korjenove glave svake godine razvija se veći broj nadzemnih izdanaka, koji se pri vrhu granaju. Visina stabljike kreće se do 60-100 cm, svaka grana završava se lijepom cvjetnom glavicom. Cvjeta od lipnja do rujna.

Sedam ljekovitih biljaka koje možete uzgajati sami

Listovi su ovalno lancetastog oblika, raspoređeni naizmjenično. Biljka je obrasla gustim i oštrim dlačicama. Cvjetne glavice sadrže tubuliforne cvjetove, tamnoljubičaste boje, sakupljene u loptu i luginoforne cvjetove, svjetloljubičaste boje, koji se savijaju na doljee kako biljka sazrijeva. Plod je ahenija, četverokutnog oblika. Masa 1.000 sjemena je 2-5 grama.

Tehnologija proizvodnje

Ovaj cvijet ima širok areal uzgoja u različitim ekološkim uvjetima od ravničarskih do brdskih predjela. Uspješno se uzgaja na svim tipovima zemljišta, na plodnim, humusom bogatim s dobrim vodnim i zračnim režimom ostvaruje najbolje prinose. Pogodni tipovi zemljišta su černozem, aluvijalna zemljišta, smeđa zemljišta i pjeskovita zemljišta bogata hranjivim tvarima.

Zahtjevna je kada su toplina i svjetlost u pitanju. U našim uvjetima uzgoja dobro podnosi niske temperature i jače mrazeve.  Ehinacea ima povećane zahtjeve za vodom, tako da se uspješno uzgaja uz navodnjavanje u ljetnim mjesecima, kao i u suhom ratarenju u predjelima sa 600-800 mm padalina godišnje.

Najbolji predusjev za ehinaceu su strna žita, okopavine, leguminoze, ostavljaju zemljište bogato hranjivim tvarima. Jesenskoj sadnji prethodi predsjetvena priprema, koja se izvodi odmah poslije oranja.

Za ishranu se koristi zreli stajnjak 30-40 t-ha, koji se unosi prilikom osnovne obrade i mineralna hraniva 120-150 kg dušika, 80-100 kg fosfora i oko 120  kg kalija.

Ehinacea - univerzalni lijek američkih Indijanaca

Razmnožava se sjemenom (direktnom sjetvom), proizvodnjom presadnica ili dijeljenjem busena. Staklenici, tople gredice i hladne gredice koriste se za proizvodnju rasada. Prilikom proizvodnje presadnica u hladnim gredicama sjetva se obavlja tijekom svibnja i lipnja u redove na razmak 20 - 25 cm uz utrošak 2-2,5 kg sjemena. Na otvorenom polju sadnja se obavlja na međuredni razmak 60-70 cm i 25-30 cm razmak u redu.

Mjere njege koje se primjenjuju u nasadu ehinaceje su kultiviranje, okopavanje, prihranjivanje i navodnjavanje. Okopavanje i kultiviranje se primjenjuju više puta tijekom vegetacijskog perioda.

Žetva prilikom proizvodnje nadzemnog se obavlja u fazi punog razvoja biljaka, kada su biljke u cvijetu. U prvoj godini prozvodnje, žetva se može obaviti u kolovozu, a ako se biljke nisu dobro i dovoljno razvile, žetvu ne treba izvoditi. U drugoj godini proizvodnje žetva se obavlja u srpnju, kao i u trećoj godini kada se obavlja jedna žetva tijekom ljetnih mjeseci. Pokošena masa odmah se prerađuje, tj. iz nje se cijedi sok, a ako se proizvodi suhi nadzemni dio, masa se ostavi na njivi, a zatim suši u sušarama na 40°C-50°C  ili prirodnim putem. Vađenje korijena se izvodi druge ili treće godine uzgoja.

Kemijski sastav i upotreba

Ehinacea se uzgaja radi nadzemnog dijela (Ehinacea herba) i korijena (Ehinacea radix) iz kojeg su izolirani brojni spojevi. Korijen je bogat alkaloidima pirolizinskog tipa, tusiladinom i zotusilaginom, polisaharidima (echinacin), etaričnim uljima (manje od 0,1%). Cvjetovi i listovi imaju veću količinu korisnih tvari za jačanje imunosustava, jer u svom sastavu sadrže veći postotak polisaharida. 

Djelovanje biljke je antiseptično i antivirusno. Korisna je u liječenju lakših i srednje teških prehlada i virusnih infekcija, ublažavanje trbušnih bolova, upale dišnih puteva i dr. Lokalna primjena ehinaceje efikasna je kod teško zarastajućih rana, upalnih procesa na koži, ekcema, herpesa, psorijaze i dr. Ima pozitivno djelovanje na povećanje obrambenih sposobnosti organizma nespecifičnom stimulacijom imunosnog sustava

Ehinacea se može koristiti svježa ili suha u vidu kapsula, spreja za grlo, tinktura, sirupa, gela, sokova i dr. Može se koristiti preventivno u periodu godine kada se gripa i različite infekcije javljaju ili s primjenom krenuti čim se prvi simptomi prehlade ili gripe pojave.


Tagovi

Ehinacea Razmnožavanje Sjetva Presadnice Žetva Kemijski sastav Upotreba Ljekovita biljka


Autorica

Marija Spasić

Marija Spasić

Doktor biotehničkih nauka oblast ratarstvo.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi