Dižu ruke od smilja: Bolje nam je bilo kad smo sadili duhan

Smilje je prije nekoliko godina slovilo kao kultura od koje će mnogi zaraditi, ali i dobro živjeti u Hercegovini. Sirova masa smilja najprije se otkupljivala po pet KM, no ta cijena se nije zadržala. Ubrzo je cijena otkupa pala na jednu KM.

Službenih podataka koliko je hektara pod smiljem nema, no neslužbeno se govorilo o 40 milijuna stabljika smilja. Zbog smilja su se dizali krediti, krčila brda, kupovale posebne mašine, no sve je na kraju, vidjet ćemo, bilo uzalud.

Smilje uzorano

Rijetki su smilje u jesenskoj sjetvi prodali. Većina malih proizvođača je zbog toga odlučila dići ruke i uzorati njive na kojima je bilo smilje.

''Zbog smilja sam iskrčio vinograd. Posadio sam smilje, ono je zahtijevalo veliki rad. Svi su govorili samo ga posaditi, ne treba oko njega ništa raditi, ali trebalo ga je okopavati, čistiti travu iz njega. Ako zasadite malo sadnica, nemate ništa, a ako zasadite puno onda trebate platiti tko će vam pomoći raditi oko njega. Organiziranog otkupa nema, a destilirati ga i ostaviti ulje u podrumu nije rješenje. Zato sam ga uzorao i na toj njivi ću posaditi krumpire'', rekao nam je ogorčeni stanovnik Hercegovine.

''Ni poticaji što se najavljuju ne mogu natjerati narod da počne raditi oko smilja. Na kraju je ispalo da ni veliki neće profitirati, kao ni mali proizvođači. Kad se u Hercegovini sadio duhan znalo se da ima organiziran otkup i kolika god je cijena bila isplatilo se, a danas smilje nitko neće. Stoji po njivama'', tvrdi naš sugovornik.

Nije bilo tržišta

Pojedinci su odlučili platiti destiliranje smilja, te su napravili ulje, koje sami moraju prodati. Neki su se okrenuli pravljenju prirodne kozmetike, jer im jednostavno treba nešto kako bi potrošili sirovu, a i kako bi na kraju zaradili.

Neki smilje nazivaju teškom prevarom na koju je narod nasjeo, te ne žele uopće govoriti o uzgoju smilja, a na kraju i uloženom novcu i trudu.

Pojedinci su odlučili prodati i destilerije, jer im se jednostavno ne isplati držati ih.

''Da je bilo uspostavljeno tržište možda se i moglo nešto. Ovako svatko je određivao svoju otkupnu cijenu. Cijena se rušila, rušila i na kraju  kad je došlo do neisplativosti svi su samo digli ruke od njega. Sada svi govore bolje bi bilo da sadimo duhan, bar bi za to lako naši kupce'', zaključuje naš sugovornik.