Poboljšanje strukture zemljišta i aktivacija biološki korisnih organizama direktno utiče na povećanje prinosa u poljoprivrednoj proizvodnji.
Pojam živog zemljišta često ostaje neshvaćen, pa se već i sam izraz "izlizao". Svi smo svesni činjenice da je osnovni resurs za poljoprivrednu proizvodnju zemljište, u koje sejemo i sadimo kulture koje želimo da uzgajamo. Međutim, često se zanemaruje stanje u kojem se naše zemljište nalazi. Kako bi uspešno gajili bilo koju kulturu, napor uložen u "oživljavanje" zemljišta višestruko će nam se isplatiti i ključ je uspeha svakog dobrog poljoprivrednog gazdinstva.
Dr Rudolf Štajner (Steinera) je rekao da biljka nikada ne može biti bolesna, već da bolesno može biti samo zemljište na kom ona raste. Dakle, biljka se može razboleti samo ukoliko raste na bolesnom zemljištu. Iz toga proizlazi i činjenica da čovek koji jede "bolesne" biljke time šteti svom organizmu na mnogim nivoima.
Struktura zemljišta, količina organske materije i biološka aktivnost u kojoj obitavaju živi organizmi zemljišta glavni su faktori koji direktno utiču na to koliko je zemljište "živo". Sva tri faktora su povezana i međusobno utiču jedan na drugi na gotovo čaroban način. Na primer, kako bismo oživeli naše zemljište, trebalo bi da vodimo računa o tome da povećavamo nivo organske materije u zemljišti.
Radi se o smesi manjih i većih životinjskih organizama koji žive u zemljištu, podzemnih delova živih biljaka (korena, krtola, podanaka i dr.), biljnih i životinjskih ostataka različitog stepena razgradnje te živih i uginulih mikroorganizama. Najjednostavniji način pospešivanja organske materije na našem zemljištu korišćenje je stajskog đubriva, malčiranje žetvenih ostataka i korišćenje preparata koji u sebi sadrže koncentrisane kulture korisnih bakterija, gljivica i algi, koje ulaze u simbiotski odnos sa našom glavnom kulturom.
Unošenjem biljnih ostataka u zemljište direktno utičemo na njegova fizička svojstva tj. na njegovu strukturu (od nje zavisi mogućnost obrade u nepovoljnim vremenskim uslovima, lakoća obrade, rahlost, sadržaj vode i vazduha, brzina zagrejavanja zemljišta itd.). Povećanje organske materije utiče i na hemijska svojstva zemljišta, tj. snabdevenost hranivima, a povoljan je uticaj i na biološka svojstva zamljišta, jer snabdevamo organizme energijom (ugljenikom), stimulišemo rast korena, omogućavamo klijanje semena itd.
Više od 80% svih organizama u zemljištu sačinjavaju bakterije. Samo u jednom gramu nalazi se oko 2,5 milijarde bakterija. Razlikujemo mnoge vrste bakterija, ali ih najčešće delimo na aerobne (one koje uspevaju samo u prisutnosti kiseonika) te anaerobne (one koje se nalaze u dubljim slojevima, gde nije prisutan kiseonik). Većina bakterija osetljiva je na sunčevu svetlost, zbog čega je najveći broj bakterija lociran u sloju zemlje između pet do 25 cm dubine. Ono na što posebno treba obratiti pažnju je to da je bakterijama za rast i razvoj potrebna neutralna reakciju zemljišta (pH-vrednost između šest i sedam). Uloga bakterija u zemljišti od neizmerne je važnosti, s obzirom na to da se one odlikuju sposobnošću vezanja slobodnog azota iz vazduha direktno u zemljište. Tako se atmosferski azot "fiksira" u zemlju u obliku prihvatljivom za rast i razvoj biljaka.
Sledeći u nizu živih organizama koji se nalaze u zemljištu su gljive. Količina gljiva koja se nalazi na hektaru poljoprivrednog zemljišta često prelazi i jednu tonu! Gljive povoljno utiču na strukturu zemljišta, jer rastvaraju organsku materiju i doprinose formiranju humusa. Primenom visoko koncentrisanih sredstava koje sadrže brižno odabrane kulture gljivica, moguće je postići simbiozu između korena biljaka i micelija gljiva (tzv. hife, "koren" gljive koji je mnogostruko razgranatiji od korena biljke), te se time postiže puno veća ukupna površina korena naše uzgajane biljke omogućujući joj tako veći pristup hranivima i vodi. Takav oblik simbioze gljive i biljke nazivamo mikoriza.
Jedan od najvažnijih životnih oblika u zemlji koji imaju izrazito veliku ulogu u povećanju i održavanju plodnosti zemljišta su gliste. Što nam je temljište bogatije organskom materijom, to je broj glista veći. Na površini od jednog hektara njihov broj iznosi od nekoliko hiljada do više miliona! Rad glista možemo podeliti na mehanički i biohemijski. Gliste svojim "radom" stvaraju mnogobrojne hodnike u zemljištu i time omogućuju prodiranje vazduha. S obzirom na to da se gliste hrane biljnim otpadom, na sebi svojstven način ga prerađuju i mešaju s okolnim zemljištem.
Izmet glista mnogostruko je bogatiji nutritivnim elementima od okolnog zemljišta: sadrži i do pet puta više nitratnog azota, dva puta više kalcijuma, 2.5 puta više magnezijuma, sedam puta više fosfora i 11 puta više kalijuma!
Takođe, zanimljiva je činjenica da na površini od jednog hektara svake noći gliste prerade i do 5.500 kg tla - za jednu godinu 81.200 kg, dok se u toku 30 godina količina rahlog, prerađenog zemljišta pretvara u sloj debeo 20 centimetara preko celog hektara zemljišta!
Iako ne spada direktno u grupu živih organizama zemljišta, presudan faktor u kvalitetu našeg zemljišta zapravo je direktna proizvod svih bioloških procesa u zemljištu - humus. To je jedna od trenutno najfascinantnijih struktura, koje se vežu za poljoprivredu i proizvodnju hrane. Ni dan danas zapravo nije potpuno jasno kako tačno nastaje humus. Često se pojam humusa veže i za pojam organske materije, pa je u poljoprivrednoj praksi dobro razlikovati tri tipa organske materije u zemljištu.
Prvu, tzv. "mladu" (svežu) organsku materiju čine neraspadnuti i još uvek raspoznatljivi sastojci prethodne kulture, slama, komadići đubriva itd. Ova je materija bogata jedinjenjima koja se lako razgrađuju na jednostavnije, stvarajući biljci direktno pristupačna hraniva. Drugi tip organske materije, koja je u stadijumu prelaska iz mlade u staru, nazivamo aktivni humus. Nakon nekoliko meseci do godinu dana, mlada organska materija raspada se do stepena na kojem ishodišni materijal više nije prepoznatljiv. Ovi ostaci podležu daljoj razgradnji, pri čemu se još uvek oslobađa značajna količina hraniva. Treći tip organske materije nazivamo trajni humus. Trajni humus nastaje nakon razgradnje svih lako i srednje razgradivih jedinjenja organske materije. S obzirom na to da da je dalja razgradnja ovog materijala sasvim beznačajna, trajni humus ne oslobađa biljna hraniva, već doprinosi boljoj strukturi zemljišta, njegovoj sposobnosti upijanja vode, prikladnosti za obradu, te uopšteno služi kao dugoročni "depozit" na "računu zemljišta",
Kao što možemo primetiti, svi su navedeni faktori međusobno povezani i rast jednog od faktora živoga zemljišta povoljno utiče na rast ostalih. Na osnovu ove spoznaje zapravo se i razvila ekološka poljoprivreda - poljoprivreda koja za glavni cilj ima održavanje biološki aktivnog zemljišta. Da bi aktivirali zemljište, potrebno je uvesti mnoge promene u dosadašnjem odnošenju prema njemu. Treba podsticati razvoj mikro i makroorganizama, koristeći sredstva za njihov razvoj (a ne hemijska sredstva koja ubijaju mikro i makro faunu - pesticide, herbicide, fungicide).
Zemljište je resurs koji se dugoročnim, planskim korišćenjem može drastično unaprediti i tako biti osnova kvalitetnog života svakog poljoprivrednika. Brinuti se za zemljište zapravo znači brinuti se za sebe i svoje bližnje. Primenom ovih metoda u čoveku se rađa jedna posebna vrsta zadovoljstva. Zadovoljstvo kroz spoznaju da pozitivno utičemo na prirodu oko nas i kreiramo okolinu za zdrav rast i razvoj svih živih bića.
Tagovi
Autor
