Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Potočare
  • 28.08.2022. 16:30
  • Kolubarski okrug, Seča Reka, Markova crkva

Vodenice potočare - više od turističke atrakcije?

Za vodenice potočare se zna da postoje vekovima unazad, a danas predstavljaju jedan vid kulture i tradicije koji treba negovati. Svaka od njih ima svoj specifičan arhitektonski oblik, a u današnje vreme mogu imati privrednu i turističku funkciju.

Foto: Sanja Dovečer
  • 612
  • 44
  • 0

Vodenice su savršen spoj čovekovog znanja i prirode i potpuno su ekološke tvorevine. Iako služe da se u njima proizvodi kvalitetno brašno od celog zrna žitarica, danas sve više privlače turiste, mogu da budu izazov za duži boravak turista, za šta je potrebno u blizini vodenice izgraditi i adekvatno opremljene turističke objekte. Jedan od primera je Kumova vodenica u kojoj se melje žito i pakuje brašno, a okolni prostor je izuzetno lepo uređen za etno turizam, sa restoranom i smeštajnim objektima u ambijentalnom stilu.

"Širok je dijapazon onoga što se može raditi kada su vodenice u pitanju i kako da se zaradi. Na rekama su, može da se gaji riba, atraktivne su. Ljudi dolaze da ih vide, pa se na taj način razvija turizam. Najbitnija je proizvodnja zdrave hrane, a mi smo prepoznali mogućnost kako da radimo i da imamo koristi od toga", kaže suvlasnik Kumove vodenice Milan Pavlović.

Spoj tradicije i modernog poslovanja

Tijana Marić napustila je sa svojom porodicom Beograd i vratila se na porodično imanje kako bi nastavila rad u Dedinoj vodenici napravljenoj krajem 19. veka u selu Seča Reka, a koja je i danas sačuvala svoj autentični izgled. 

Mehanizam vodenice

"Ja sam jedan od primera mladih ljudi koji se vraćaju na selo. Vratila sam se prošle godine iz Beograda sa porodicom i namera nam je da obnovimo i radimo u vodenici potočari, da gajimo i negujemo stare sorte kukuruza koje su retke u Srbiji.

Želimo da ovo ne bude samo emotivan rad, već da živimo od toga. Značajno je što možemo da očekujemo podršku resornog ministarstva, jer to je neophodno da bi započeli posao, da u startu imamo sa čim da krenemo, a onda dalje razvijamo posao", kaže Marićeva.

Jedina valjarica sukna

Posebno je interesantna Sretenovića vodenica u selu Markova Crkva u lajkovačkoj opštini u kojoj se nalazi i jedina valjarica sukna u Srbiji.

"Za vodenicu se ne zna koliko je stara, pretpostavlja se oko 200 godina. Isto toliko je stara i valjarica. Šestdesetih godina prošlog veka bila je velika potražnja za suknom, pa da bi se ubrzao proces, počelo se sa korišćenjem motora na paru. Umesto 24 sata, proces bi bio gotov za šest do osam sati", kaže vlasnik vodenice Tomislav Sretenović.

Natpis na jedinoj valjarici u Srbiji

"Sedamdesetih godina valjarica je prestala sa radom, jer su se pojavili novi materijali, poput džinsa. Danas smo svedoci da se sukno ponovo traži, to je potpuno prirodan material koji se danas teško može gde naći i kupiti."

Kako nastaje sukno?

Sukno je tkanina koja se izrađivala od vune. Nastajalo je tako što se prvo vuneno platno tkalo na razbojima, a zatim se valjalo u valjaricama. Od takvog platna nastajali su raznovrsni odevni predmeti. Kako bi valjaricu vratili u stanje da može da radi, Sretenović već nekoliko godina radi popravke i kaže da je oko 90 odsto posla završeno.

"Sukno se natapa sa toplom vodom i udara drvenim čekićima i to mora da se nadzire. Praktično, radi se o sabijanju materijala koji se rotira i to se obavlja 24 sata. Kad je gotovo, material ide na krojenje i šivenje, a da li je dobro, proveravalo se tako što se sašije zobnica i u nju sipa voda. Ako ističe veoma sporo ili ne ističe uopšte, onda je posao dobro odrađen", kaže naš sagovornik i dodaje da im je ideja da valjarica ponovo zaživi, da ne bude samo turistička atrakcija, već da služi za proizvodnju pomenutog materijala.

Inače, Sretenovića vodenicu je 1818. od Turaka otkupio sveštenik Sreten. Njegovi potomci danas uzgajaju kukuruz, raž, ovas i speltu. U vodenici su dva kamena. Na jednom se melje kukuruz, a na drugom sitnije žitarice.

Bespovratna sredstva za vodeničare

Država je najavila Program podrške privrednim aktivnostima na selu kao što su započinjanje i razvoj starih i novih zanata, trgovinskih i uslužnih delatnosti, seoskog turizma i slično. Svaki vodeničar ili vodenica koja ispunjava uslove moći će da dobije bespovratna sredstva pod uslovom da vodenica ostane na starom mestu. Procena je da je potrebno 10.000 do 15.000 evra za obnovu, ali će se tačan iznos utvrđivati za svaku pojedinačnu vodenicu kada se preda zahtev. 

U Kumovoj vodenici se melje žito i pakuje brašno

U narednim godinama sela i stari zanati, kao i vodenice mogu imati sve veći turistički značaj. Jedan od primera je i Kumova vodenica u kojoj se melje žito i pakuje brašno, a okolni prostor je izuzetno lepo uređen za etno turizam, sa restoranom i smeštajnim objektima u ambijentalnom stilu.

Prema istorijskim izvorima iz 1867. godine, u Srbiji je bilo 7.125 vodenica. Prema podacima Društva vodeničara Srbije 1948/49. godine postojalo je nešto više od 7.500 vodenica. Sada ih je mnogo manje, ali postoji trend njihovog obnavljanja.


Tagovi

Vodenica Valjarica Milan Pavlović Tijana Marić Mlevenje žita Brašno Stari zanati Tomislav Sretenović Potočara


Autorka

Sanja Dovečer

Više [+]

Novinarka sa dvodecenijskim iskustvom. Upoznata sa stanjem i kretanjima u oblasti poljoprivrede na području Valjeva.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Magnolija u Beogradu, na putu za pijacu Vidikovac 😃