Osnovni princip održive poljoprivrede je da iz prirode uzmemo samo ono što nam je potrebno, kako bi se obezbjedio pravedan i harmoničan društveni i ekonomski rast. Značaj ovog principa, na žalost, još uvijek je jako malo prepoznat u praksi.
Održiva poljoprivreda je tema koja je često prisutna u naučnoj i stručnoj javnosti, u cilju da se njen koncept što više približi poljoprivrednim proizvođačima. Stela Strsoglavec je konsultant za održivi razvoj i osnivač Centra za održivi razvoj i obrazovanje "Educa humana". Smatra da je obrazovanje neodvojivi dio koncepta održivog razvoja i oblast bez koje je svaka vrsta prosperiteta potpuno nemoguća.
Stela ističe da se o održivom razvoju mnogo govori, ali u praksi ga nema previše, uslijed nerazumijevanja kako on funkcioniše. Suština održivog razvoja je koncept koji vas navodi da se trudite da od prirode ne uzimate više nego što vam je potrebno, kao i da obezbjedite pravedan i harmoničan ekonomski i društveni rast. Cilj je da prirodna blaga sačuvate i za naredne generacije, da ne gomilate novac, robu, da ne budete pohlepni i bezglavo potrošački nastrojeni.
"Održiva poljoprivreda podrazumjeva da se koriste tehnike poljoprivredne proizvodnje koje sprečavaju ispošćenost zemljišta, kao što je plodored, da se koriste i organska i mineralna đubriva, ali u onoj mjeri koliko je zemlji zaista potrebno (neophodno raditi analize zemljišta), sredstva za zaštitu bilja koristiti prema uputstvima o količini, vrsti usjeva, vremenu tretiranja, voditi računa da vaša proizvodnja u što manjoj mjeri bude štetna za prirodnu floru i faunu i slično", objašnjava osnovne principe Stela Strsoglavec.
Održiva poljoprivreda podrazumeva obavezno povezivanje stočarske i ratarske proizvodnje, dobrobit farmskih životinja, izbjegavanje gajenja monokultura kao jedine poljoprivredne djelatnosti, zaštitu malih poljoprivrednih proizvođača, odnosno pravedan pristup obradivom zemljištu - ne dozvoljava da krupan kapital ima primat.
Ona podrazumjeva i udruživanje poljoprivrednih proizvođača, proizvodnju orijentisanu na zadovoljenje sopstvenih potreba, a ne isključivo na prodaju i profit bez obzira na posljedice, kao i proizvodnju higijenski ispravne i zdravstveno bezbjedne hrane, obezbjeđivanje dovoljnih količina za sve, a ne gomilanje i propadanje hrane u jednom dijelu svijeta, a glad, nezdravu i nepravilnu ishranu u drugim dijelovima.
Standardi higijene i bezbjednosti hrane su nešto što zahtjeva sve više tržišta, odnosno potrošača, uključujući i domaće, pa poljoprivrednici treba što prije da shvate da će svoje poslovne šanse uveliko poboljšati ako počnu da primjenjuju i poštuju pravila dobre poljoprivredne prakse, odnosno ako se potrude da njihova poljoprivredna proizvodnja bude održiva.
Strsoglavec objašnjava da većina ljudi održivi razvoj najbolje shvata u kontekstu zaštite životne sredine, a ponekad i samo tako. Potrebno je da, kada planirate neki ekonomski poduhvat, razmišljate kakve će implikacije taj posao imati po kvalitet životne sredine, ali i po društvene odnose (hoće li doprinijeti finansijskoj stabilnosti građana, da li obezbjeđuje pravednu raspodjelu zarade i slično).
"Recimo, hoćete da podignete pogon za eksploataciju i preradu neke rude. Tačno je da ćete pokretanjem tog posla obezbjediti posao i zaradu za zaposlene, a kroz poreze puniti državni budžet, ali ćete istovremeno značajno i dugoročno unazaditi kvalitet vazduha, zemljišta i vode, a time posredno uticati i na zdravlje ljudi, pa i na dugoročnu ekonomsku perspektivu tog kraja. Još ako se taj vaš pogon nalazi u blizini nekog zaštićenog prirodnog dobra, šteta za biodiverzitet i narušavanje ekološke ravnoteže daleko prevazilazi svaku dobit koju svojim poslom možete ostvariti", na praktičnom primjeru objašnjava Stela.
Ona dodaje da, s druge strane, koncept održivog razvoja podstiče pojavu čitave palete novih "zelenih poslova", kojih je svakim danom sve više, jer se zahtjevi za očuvanje životne sredine neće smanjivati, već će biti sve veći.
Foto: Dicky Tiddlemore / Flickr
Tagovi
Autorica
