Ovi dosadni insekti predstavljaju sve veću prijetnju gajenim biljkama, naročito povrću i voću. Štete su najviše izražene tokom sušnih perioda, kao što je ovaj.
Nisu sve stjenice opasne, ima ih i korisnih. Međutim, štetu nanose zelena (lat. Nezara viridula), smeđa mramorasta (lat. Halyomorpha halys) i donekle smeđa stjenica (lat. Coreus marginatus). Ovi insekti do nedavno nisu predstavljali veliki problem. Ima ih koji su porijeklom sa ostalih kontinenata pa im je trebao određeni period prilagođvanja na naše agroekološke uslove.
To nas najvjerovatnije čeka i sa azijskom mušicom koja je već počela da pravi probleme uzgajivačima malina. Trenutno se adaptira i u narednim godinama može se očekivati još jači napad.
Stjenice se pojavljuju od juna pa sve do kraja vegetacije. Ubadaju pokožicu plodova nakon čega dolazi do stvaranja sitnih okruglastih svijetlih pjega koje mogu da izazovu i truljenje plodova. Naročito je to izraženo na paradajzu. I plodovi voća - jabučastog, koštičavog, bobičastog, takođe gube na kvalitetu. Na listovima povrća dolazi do gubljenja hlorofila, pojave rupica ili sive mrežice na površini.
Prošle godine jedan veliki proizvođač povrća iz Slatine kod Laktaša nikako nije mogao da suzbije zelenu stjenicu. Koji god insekticid da je koristio, uspjeha nije bilo. I to jeste najveći problem sa tim štetočinama, odnosno, to što su razvili veliku otpornost na insekticide. Oni iz grupe neonikotinoida nisu pretjerano efikasni kao ni oni iz grupe piretroida. Pomenuti proizvođač uspio je da se riješi stjenica primjenom sredstava koja nisu otrovna. Rješenje je u začinima. Upotrijebio je mljeveni čili i alkoholno sirće. Sam bijeli luk nije dao dobre rezultate dok su čili i sirće odradili posao.
Zapamtite, stjenice luče neugodan miris koji im služi za odbranu od neprijatelja. Jedini način da ih otjerate jeste da tretirate biljke sredstvima čiji miris ne podnose. Osim pomenutih začina, korisna je i nana, odnosno, menta.
Napravite dvije do tri litre čaja od mente, ali ne iz filter vrećica. Pomiješajte ovu količinu čaja sa sedam do osam litara vode i tretirajte tom smjesom povrće. Za voće će vam trebati veća doza. Jedan od začina čije mirise stjenice ne vole je i cimet. Dovoljno je da 100 grama pomenutog začina stavite u kantu od deset litara napunjenu vodom. Ostavite jedan dan, povremeno miješajte i od te količine takođe dvije do tri litre stavite u prskalicu od deset litara.
Pazite, cimet je gust i morate dobro da procijedite tečnost kako se ne bi začepile dizne na prskalici. Prskanje obavite tri do četiri dana nakon tretmana sa mentom. Možete prvo i cimetom pa onda mentom, svejedno je.
Postoji još mnogo kombinacija. Možete kombinovati čili i sirće sa devet odsto alkohola zajedno sa mljevenim biberom, cimetom, ljutom paprikom, bijelim i crvenim lukom. Kada koristite više sredstava količine nisu mnogo važne. Možete upotrijebiti 50 ili 100 grama začina u kante od 10 ili 15 litara vode, ostaviti dan, dva i prskati. Najvažnije je da se njihov miris osjeti u vazduhu nakon tretmana. Poželjno je to izvoditi ujutro ili uveče da pčele mogu vršiti oprašivanje. Nema dokaza o tome da one ne oprašuju (naročito povrće) ako se koriste začini za zaštitu od stjenica.
Preventiva začinima lakša je kod povrtarskih vrsta. Za voće treba više i sredstava i procjeđivanja zbog čega malo koji proizvođač želi da primjenjuje ove prirodne preparate. Dokazano djeluju na grinje i krvavu vaš (bijeli luk), savijača (biber, pelin i čili), kruškine buve (crveni luk, čili, sirće), cvjetojeda i osice (lukovi, čili, ljuta mljevena paprika), ali i brojne druge.
Efekat je naročito dobar ako nema kiše nekoliko dana nakon tretiranja. Može se dodati i malo piva ili jestivog ulja da se začini duže zadrže na površini.
Tagovi
Autor