Ministarstvo poljoprivrede RS povećalo je podsticaje, što predstavlja veliku šansu za razvoj organske proizvodnje. Ipak, na kraju sve zavisi od proizvođača.
U Republici Srpskoj, u 2020. godini, samo je jedna certifikaciona kuća ovlaštena od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, za certifikaciju organske proizvodnje. Riječ je o "Organic control system", a u 2021. godini još neke ustanove trebalo bi da dobiju odobrenje od resornog ministarstva.
Najvažnije od svega jeste spremnost proizvođača, odnosno, operatora da se pridržava svih principa ekološke proizvodnje i zahtjeva koje pred njega postave kontrolori proizvodnje. Dobiti potvrdu za bavljenje ovom vrstom uzgoja, nije lako i to svima mora da bude jasno. Zato je potrebno mnogo strpljenja i truda jer treba ispuniti administrativni dio sa dosta papirologije.
Prvi korak za budućeg organskog proizvođača podrazumjeva pismeno ili usmeno obavještavanje ustanove, od strane proizvođača (operatora), a to može da bude poljoprivredno gazdinstvo, preduzeće, kompanija, udruženje, zadruga, trgovac, uvoznik ili izvoznik, o namjerama u vezi sa prijavljivanjem ovog uzgoja. Nakon toga iz nadležne ustanove šalju informacije o programu kontrole i certifrikacije i potvrđivanja u organskoj proizvodnji i prijavu za kontrolu i certifikaciju.
Operator popunjava prijavu, dostavlja je certifikacionoj kući, koja onda šalje cjenovnu ponudu za kontrolu i certifikaciju u tekućoj godini. Ako operator prihvati ponudu, onda dobija Ugovor na potpis čime se uključuje u proces proizvodnje i dodjeljuje mu se jedinstveni evidencioni broj. Datumom potpisivanja ugovora počinje period konverzije. Korisnik tako prihvata, odnosno, obavezuje se da će primjenjivati sve zahtjeve navedene standardima i nacionalnim propisima kojima se reguliše organska proizvodnja.
Sljedeći korak je detaljno popunjavanje i slanje Plana upravljanja proizvodnjom koji proizvođač šalje nadležnoj kući, nakon čega, ako je sve popunjeno kako treba, zakazuje se kontrola, a o terminu se dogovaraju nakonadno obe strane.
Tokom kontrole, na gazdinstvu mora da bude prisutan vlasnik imanja ili osoba zadužena za proizvodnju. Oni bi kod sebe trebalo da imaju dokaze o proizvodnji i finansijsku dokumentaciju. Drugim riječima, sve što operator uradi, treba da se dokumentuje - slikama, računima i ostalim dokazima. Čuvajte i evidentirajte sve što radite jer ćete tako lakše ispuniti zahtjeve koji su pred vas postavljeni.
Kontrolor poslije posjete sačinjava izvještaj sa prilozima i nalazima iz kontrole. Ukoliko je bilo nejasnoća, poljoprivrednik dostavlja nedostajuću dokumentaciju zatraženu u kontroli. Nakon toga, ako je sve u redu, izdaje se konačni račun za certifikaciju. Ovom prilikom može doći do plaćanja dodatnih troškova kao što su na primjer uzorkovanje, slanje uzoraka i laboratorijske analize i kontrole drugih lokacija.
Na kraju certifikaciona kuća može da donese tri odluke. Prva je o tome da se izdaje certifikat ukoliko je prijavljena proizvodnja u skladu sa pravilima i nacionalnim standardima. Druga je da se pored navedenog, izdaje i obavještenje o neusaglašenostima sa jasno definisanim rokovima za njihovo otklanjanje ili da je odobrena certifikacija.
Dakle, postupak nije lak. Može da traje minimalno dvije godine što znači potrebno je mnogo strpljenja i volje da se isprave uočene nepravilnosti. Dodatni podsticaj može da bude namjera ministarstva poljoprivrede da u narednim godinama podržava organsku proizvodnju sa višim novčanim iznosima. Konkretno, u 2020. godini podsticaj po hektaru organske proizvodnje iznosi 600 KM, a troškovi certifikacije biće sufinansirani sa 50%.
Sve ovo predstavlja ogromnu šansu za razvoj domaće organske proizvodnje koja, za sada, ima nešto manje od 40 aktivnih proizvođača. Činjenice ukazuju na to da se stanje u ovoj oblasti mijenja nabolje u čemu značajnu ulogu imaju zaposleni u resornom ministarstvu, zaduženi za ovu vrstu proizvodnje.
Tagovi
Autor