Ukoliko je kompost nezreo nema tamnu boju, kiselkastog je mirisa ili miriše na gljive
Naziv kompost odnosi se na smešu raznih organskih otpadaka u domaćinstvu, odnosno gazdinstvu, koji su se razložili pod uticajem mikroorganizama, glista, crva i malih insekata. Kako pojašnjava savetodavac za ratarstvo u povrtarstvo u PSSS Loznica, Milica Popadić, svim kompostima je zajedničko da se proces humifikacije organske materije obavlja do kraja čime nastaje trajni humus.
Organski otpad predstavlja oko 30 odsto svakodnevnog otpada jednog domaćinstva. Tu spada sav biorazgradivi materijal, kao što su pokošena trava, lišće, uvelo cveće, korov, stara zemlja iz saksija, usitnjeno granje. Takođe, sirovi ostaci povrća i voća, talog kafe, kesice čaja, ljuske jaja, životinjska dlaka, perje, male količine neštampanog papira, pepeo drvenog uglja ili drva.
"Često se u taj organski otpad dodaje zemlja, kreč i stajnjak čime se povećava kvalitet i kvantitet kompostirane mase. Zreo kompost treba da je ujednačenog izgleda, grumenast, tamnosmeđe do crne boje i da miriše na šumsku zemlju", objašnjava Popadićeva.
U njemu ne treba da se prepoznaje početni biomaterijal, osim ponekih teže razgradivih delova.
"Kao takav vrlo je značajan ne samo u konvencionalnoj, već i u organskoj proizvodnji. Popravlja strukturu zemljišta, obogaćuje ga humusom i korisnim bakterijama, reguliše vodno-vazdušni režim."
Kako dodaje, daje biljkama korisne hranljive materije za njihov rast i razvoj i povoljno utiče na njihovu otpornost na bolesti i štetočine.
"Ukoliko je kompost nezreo on nema tamnu boju, kiselkastog je mirisa ili miriše na gljive. U njemu se mogu naći ostaci lako razgradivih materijala, poput lišća, ostataka povrća. Takav kompost mora još neko vreme da odleži", savetuje ona.
Može se praviti tokom cele godine. Zimi se aktivnost mikroorganizama smanjuje zbog hladnoće, pa kompostnu masu treba zaštititi od prevelike vlage i hladnoće, a leti od isušivanja i redovno proveravati vlažnost.
"Najbolje mesto za kompost je osunčani prostor koji nije u blizini velikog drveća, koji je lako dostupan za manipulaciju i gde se ne zadržava voda. Podloga ne sme biti nepropusna (beton, cigla, asfalt, drvo)."
Pre stavljanja otpadaka na kompostište, skine se mali sloj zemlje i na zemlju se stavi drenaža od grančica, krupnih stabljika kukuruza, a potom sloj od 15-20 cm otpadaka i sloj zemlje od 5 cm. Slaganje slojeva može ići do visine od jednog metra sa završnim slojem zemlje od 10 cm.
"Sloj otpada treba da sadrži oko 2/3 vlažnog, zelenog, hranljivog materijala bogatog kiseonikom i jednu trećinu smeđeg, suvog i manje hranljivog materijala bogatog uljenikom. Kompost je zreo nakon šest do deset meseci."
Bitno je naglasiti, dodaje, da se u kompostnu masu ne smeju dodavati materije koje se uopšte ne mogu razlagati, jer mogu štetno uticati na rad mikroorganizama i plodnost zemljišta, biti toksične za biljke, životinje i ljude. U štetne materije spadaju metalni i stakleni predmeti, plastika, pesticidi, uginule životinje, kao i korovi sa zrelim semenom i otrovne biljke.
U proleće pre sadnje ili u periodu rasta i razvića biljaka, kompost se posipa po zemlji i po mogućnosti lagano meša sa površinskim slojem zemlje. Ne sme se duboko zakopavati jer se time guši. Tokom cele godine se može dodavati po malo prosejanog komposta. Ostatak komposta od prosejavanja može se vratiti u komposter, pomešati sa svežom masom i otpočeti novi proces.
Tagovi
Autorka