Korijen mrkve bogat je različitim mineralima i vitaminima, folnom kiselinom i karotenom. Kod nas se uglavnom uzgaja kao jednogodišnja biljka.
Mrkva je dvogodišnja biljka, ali se obično uzgaja kao jednogodišnja. U prvoj godini ona stvara korijen, a u drugoj cvijet, plod i sjeme. Korijen mrkve bogat je vitaminima K, C ali i vitaminima E grupe, fosforom, kalijumom, manganom, molibdenom i folnom kiselinom. Korijen sadrži mnogo šećera, proteina, sirovih vlakana i antioksidanasa. Karoten je supstanca koja tom povrću daje boju, a neophodan je za stvaranje vitamina A.
Kako objašnjava diplomirana inženjerka poljoprivrede Ljiljana Vuksanović, mrkvi odgovaraju laka, plodna, humusom bogata i rastresita, blago kisela zemljišta. Prema njenim riječima, ukoliko je zemljište kiselo, mrkva je podložnija bolestima. Za sjetvu treba odabrati osunčana i otvorena mjesta, ravna ili na blagom nagibu. Jedan od preduslova za uzgajanje tog povrća je obezbjeđivanje vode za zalivanje jer se u suprotnom formira sitan korijen lošeg kvaliteta. Na istom mjestu mrkva se može sijati tek poslije tri, četiri godine, a uzgaja se poslije paradajza, kupusa, paprike i mahunarki. Treba je sijati u mješovitoj sjetvi sa crvenim i bijelim lukom, nevenom.
Sjetva može početi u februaru ili martu u zavisnosti od pripremljenosti zemljišta. Ako je tada zasijana, vadi se iz zemlje krajem juna i početkom jula. Mrkva se može sijati i krajem oktobra i početkom novembra u bašti na otvorenom ili u izdignute ili ukopane gredice. Da bi mogla da se konzumira preko zime, mrkvu treba treba sijati krajem maja ili u junu, a najkasnije do 15. jula. Sjeme tog povrća je sitno i najčešće se miješa sa sitnim pijeskom u odnosu 1:5. Stavi se na presavijeni papir i blagim pokretima ruku ravnomerno prosipa sa papira i raspoređuje po zemlji.
Sijanje u trakama za pravilan razmak korjenastog povrća, salata i cvijeća
Sjeme sporo niče i prilikom sjetve treba usijati male količine sjemena rotkvice, koje brzo izbija na površinu i koja će označiti redove.
Mrkva je osjetljiva na visoke temperature, zato je treba zalivati pri nicanju, kada korijen počinje da se popunjava i još dva do tri puta tokom intenzivnog rasta korijena. Uzdužno pucanje korijena najčešće je posljedica neravnomjernog i prekomjernog zalivanja. Pokorica je neprijatelj mrkve, naročito tokom ljetnog uzgoja, pa se mora razbijati uz održavanje zemljišta vlažnim.
Ljiljana Vuksanović napominje da je dodatna ishrana poželjna. Preporučuje se kompost i tekuća organska đubriva, a ako se korien pri vrhu nađe van zemlje na njemu se razvija "zelena glava", pa se pribjegava zagrtanju mrkve u redovima. To povrće oštećuju trulež korijena, pepelnica, pjegavost lišća, mrkvina muha, lisne vaši i drugo. Protiv mrkvine muhe i lisnih vaši treba koristiti fermentisani ekstrakt bijelog luka i nevena, prirodni piretrin itd.
Organski uzgojena mrkva se vadi po suhom vremenu, kad je i zemljište prosušeno. Prvo vađenje može se obaviti kada korijen dostigne debljinu olovke. Kako bi se umanjila količina nitrata u plodu koristi se metoda podrivanja ašovom ispod korijena nekoliko sati prije vađenja. Mladi korijen dospijeva za berbu za oko 60 dana, dok se zreo vadi nakon 120 dana. Za čuvanje i korištenje tokom zime mrkvu treba vaditi u oktobru i novembru, a prinos korijena je od 2,5-6 kilograma po metru kvadratnom.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor