Junad i koke omogućavaju kvalitetno gnojivo i prihranu za povrće

Na nadmorskoj visini od 700 metara, u podnožju planine Bjelašnice, nalazi se selo Ljubovčići. U njemu nailazimo na Edinu Jahić Hujić, koja je svoju životnu filozofiju pronašla u organskoj proizvodnji povrća. Jesti zdravo i domaće, koje je proizvela svojim rukama, za nju ima neprocjenjivu vrijednost. Osim u plastenicima, proizvodi povrće i na otvorenom, te uzgaja i koke nosilice i junad. 

Ova, 30-godišnja Hadžićanka radi u jednoj njemačkoj firmi kao call agent, ali joj takav posao ostavlja dovoljno vremena za poljoprivredne aktivnosti. Kako njena porodica posjeduje obradivo zemljište površine oko 15 dunuma, najprije su se odlučili na proizvodnju povrća na otvorenom.

"Htjeli smo za svoju djecu da obezbijedimo zdravu hranu koju bi mogli uzgojiti na našim njivama. Počeli smo masovnu sadnju na otvorenom svih kultura koje je bilo moguće uzgojiti na nadmorskoj visini od 700 metara", priča za Agroklub priča ova majka dvoje djece.

Krug proizvodnje

Ispočetka su sve proizvedeno koristili samo za potrebe domaćinstva, a onda su kupili kravu i kvočku sa deset pilića, koja se do sada razmnožila na 30 odraslih koka nosilja. Počeli su da stvaraju jedan krug, za dobre plodove je potrebna dobra zemlja, a takve nema bez zdravog gnojiva. Koke igraju važnu ulogu, jer osim što daju jaja, čija ljuska je dobra za prihranu biljaka, svojim kljucanjem kupe štetočine iz gnojiva.

"Ljudi su bili skeptični i gledali su nas nekako drugačije. Često su znali reći da od toga nema ništa i da i mi kao i svi drugi mladi trebamo ići za Njemačku, da ovdje nema hljeba. Istina je da nigdje hljeb ne visi u zraku. Treba ustati i zaraditi", dodaje.

Prije četiri godine, aplicirala je na javni poziv za dodjelu plastenika veličine 100 m², koji je dobila uz sufinansiranje Općine Hadžići i organizacije Muslim Aid. Iako su bojažljivo pristupili plasteničkoj proizvodnji, s obzirom na to da nisu imali potrebno znanje i iskustvo, vrijeme je pokazalo da pored odlučnosti i hrabrosti, bojazni mjesta nema. Trude se da su njihovi proizvodi isključivo organski, pa koriste samo stajsko, kokošije i gnojivo koje prave od koprive, te prihranu od ljuski domaćih jaja.

Jedini plastenik u selu od 200 domaćina

"Sav višak plodova prodajem u svom selu, koje ima preko 200 domaćina. S obzirom da samo ja imam plastenik, potražnja je velika, i da imam još tri, opet ne bi mogla zadovoljiti potražnju", ističe.

U jesen siju špinat, zelenu salatu sorte kristal i mladi luk, dok u proljeće sade paradajz i papriku. Prihod od jesenje proizvodnje koristi za nabavku kvalitetnih presadnica paradajza i paprike iz rasadnika, jer smatra da bez kvalitetnog rasada i zemljišta ne treba počinjati sadnju. Uz to, naravno, treba i puno ljubavi i strpljenja do konačnog proizvoda.

Na godišnjem nivou proizvedu oko 1,5 tona paradajza i oko pola tone paprike. Sadnja na otvorenom se uglavnom koristi za domaćinstvo i ishranu stoku, jer žive u brdovitom selu koje se nalazi na samim padinama planine. Tu uglavnom uzgajaju krompir, kukuruz, tikve, mahunarke, cveklu, bijeli i crni luk.

Tov junadi

Umjesto krave i proizvodnje mlijeka odlučila se na tov junadi, jer obrada i čuvanje mlijeka i mliječnih proizvoda iziskuje mnogo više vremena.

"Tov junadi takođe igra važnu ulogu u ovom našem tzv. krugu. Uz gnojivo dobijemo i kvalitetno meso koje koristimo za domaćinstvo, a veliki dio prodamo u svrhu nabavke mlade teladi i njihove hrane. Sve je usko povezano, a uz to proizvodimo svoju vlastitu hranu i sve to se samo finansira", kaže naša sagovornica.

Za slijedeću godinu planira nabavku dva plastenika u kojima bi proizvodila još više povrća, a neostvarena želja joj je proizvodnja jagoda, te se nada da će se uskoro okušati i u ovoj kulturi. Posebno je raduje što je svojim primjerom navela još dvije porodice iz okruženja da se počnu baviti ovom proizvodnjom.

"Mojoj sreći nema kraja, jer sam svjesna da sam i ja nekome inspiracija, kao što su meni moja djeca. Naše je samo da iskoristimo što nam priroda pruža, vjerujte da svi to možemo. Pokušajte samo jednom da napravite ručak od onog što ste sami uzgojili, kada to uradite nema vam kraja, pravit ćete svaki obrok i svaku zimnicu sa sve više radosti u vašim srcima", poručuje Edina.