Humati smanjuju upotrebu mineralnih đubriva i pesticida - kako se primjenjuju?

Humati su natrijeve i kalijeve soli huminskih kiselina (huminske i fulvo kiseline) koje nastaju u zemljištu kao rezultat razgradnje biomaterija kroz biološke aktivnosti mikroorganizama. Sastavni su dio humusa. Dobivaju se iz treseta, mrkog uglja ili sapropela (mulj od ostataka organske materije) u procesu ekstrakcije. Poslije toga se čiste od nečistoća, rastvor se neutrališe i pripremaju se tečni humati ili granule.

Iako ih mnogi smatraju đubrivima, humati su prvenstveno prirodni stimulansi rasta biljaka koji djeluju na nekoliko načina. Vrše akumulaciju biljnih hraniva, poboljšavaju kvalitet, vodno-vazdušne osobine i strukturu zemljišta, formiraju boju i djeluju na pH reakciju zemljišta, prevode hraniva u oblike koji su pristupačni za biljke te ju sprečavaju da usvaja otrovne materije. Istraživanja su pokazala da na njih djeluju poput stimulativnih hormona. Predstavljaju univerzalno sredstvo koje povećava imunitet biljaka i njihov odgovor na stresne situacije. Njihovom primjenom one postaju veće, obojenije, daju veći urod i kvalitetnije plodove.

Mogu da se miješaju sa svim vrstama đubriva izuzev onih bogatih fosforom i kalcijumom s kojima stvaraju jedinjenja koja su teško rastvorljiva. Ako ih odvojeno koristite, dobro je napraviti razmak od tri do četiri dana između primjene.

Upotreba humata

Zbog svih ovih dobrobiti, proizvodi na bazi huminskih kiselina su pronašli svoje mjesto u poljoprivrednoj proizvodnji. Tečna sredstva se primjenjuju za tretiranje sjemena, u rasadničarskoj proizvodnji, u plastenicima i na otvorenom za zalijevanje i tretiranje biljaka. U plasteničkoj proizvodnji imaju veći efekat. Primjena se obavlja dva do tri puta u sezoni. Biljke koje su njima tretirane normaliziraju metaboličke procese u ćelijama i povećavaju sintezu proteina.

Sjeme potopljeno u humate ima bolju klijavost, a iznikle mlade biljčice su jače. Kod sadnje na stalno mjesto njihova primjena obezbjeđuje bolje ukorjenjivanje, povećava se potencijal rasta i smanjuje stres od presađivanja.

Njihovom primjenom smanjuje se količina mineralnih đubriva za 20 do 30 procenata, a isto važi i kada su u pitanju pesticidi. Zbog poboljšanog imuniteta i otpornosti, biljaka primjenjuje se 30 procenata manje zaštitnih sredstava. S druge strane, povećavaju njihovu produktivnost od 25 do 30 procenata. Plodovi imaju duži rok trajanja.

Brojne su prednosti korištenja biostimulansa - kako ih odabrati?

Paprika, paradajz, patlidžan, tikve, kupusnjače, mrkva, cikla, luk te jagode su vrste koje odlično reaguju na njihovu primjenu.

Priprema rastvora

Rastvor se priprema u zavisnosti od oblika sredstva koje može biti granulirano (praškasto) ili tečno i uputstva na pakovanju. Granulirani se najčešće rastvaraju u 10 litara tople vode čija je temperatura oko 26ºC. Obično se dodaje pet do šest grama humata. Sve se dobro promiješa i može se čuvati do sedam dana. Najbolje je da pročitate uputstvo kako bi pripremili optimalan rastvor.

U njega potapamo sjeme povrća kako bi povećali njegovu klijavost. Paradajz se drži potopljen tri dana, kupus dva, a ostalo povrće jedan dan. Krtole krompira se prije sadnje potapaju na 12 sati, a reznice biljaka prije ukorjenjivanja na 24h.

Kod upotrebe za prskanje rastvor se ostavi jedan do dva dana da se ustabili te se dobro procijedi kako ne bi došlo do začepljenja dizni.