Borba protiv pirike je dugotrajan proces

Baštovani se svake sezone susreću sa pirikom (lat. Agropyron repens syn. Elymus repens). Ona je jedan on najupornijih korova koji naseljava naše bašte i voćnjake. S njom se upustiti u borbu nije lako, jer ima veoma moćan i razgranat korijen. Toliko je agresivan korov da guši sve biljke oko sebe, uskraćujući im svjetlost i vlagu, a izlučuje supstance koje onemogućavaju rast mnogih gajenih kultura.

Višegodišnja biljka - klijavost zadržava do 4 godine

Pirika je višegodišnja biljka, a u zavisnosti od uslova rasta, može biti visoka od 20 do 130 cm. Raste na obrađenim i neobrađenim površinama. Bolje joj odgovaraju tla umjerene vlažnosti. Podnosi i poplave. Korijen joj čine veoma dobro razvijeni člankoviti rizomi koji se pružaju kroz tlo. Rizomi su veoma otporni na sušu i smrzavanje. Šire se kroz tlo i na 1 ha može da bude i do 5.000 km rizoma pirike. Na 1m² može se naći i do 25.000 pupoljaka, a masa podzemnih organa može težiti i do 3 kg. Prilikom obrade zemljišta poljoprivredna oruđa sjeku rizome na manje komade, raznose ih po parceli i na taj način potpomažu širenje pirike. Pirika cvjeta od juna do oktobra. Stvara veliki broj sitnih sjemenki koje zadržavaju klijavost i do 4 godine. Razmnožava se vegetativno (rizomima) i generativno (sjemenom). Na jednom mjestu može da raste 7 godina.

Osim što je korovska vrsta, pirika je i prijenosnik većeg broja biljnih bolesti, insekata i nematoda. Od davnina se koristi u narodnoj medicini za liječenje mnogih bolesti, čišćenja krvi od svih otrova, upale pluća, potiče rad sluznice želuca, crijeva, jetre, gušterače, žuči. Korijen se sakuplja tokom jeseni. Sitni korjenčići se odstrane, a krupni dobro operu i osuše. Čuva se dobro zatvorena.

Metode borbe protiv pirike

Konvencionalne metode borbe protiv drugih vrsta korova često dovode do širenja pirike. Ona je toliko uporan korov da i najmanji dio rizoma može dati novu biljku. Tokom proljeća i jeseni prilikom pripreme gredica mogu se sakupljati rizomi pirike. Ukoliko planirate orati parcelu koja je naseljena pirikom, tada je potrebno da je dubina oranja veća od 30 cm, jer na većim dubinama rizom pirike se guši i izumire.

Dalija je jedna od rijetkih biljaka koja potiskuje piriku. Upornom sadnjom dalija na površinu pod pirikom potisnut ćete piriku. Gusta sjetva raži je još jedna mjera borbe protiv pirike. Raž se sije gušće nego za standardnu sjetvu. Postupak se ponavlja dva puta. Kada raž dovoljno naraste potanjirati i nakon odmaranja tla, ponovo usijati raž. Pirici ne odgovara ni sjetva krompira. Krompir ne utiče na piriku, ali stalno kopanje i prevrtanje zemlje ne odgovara pirici. Moguće se pirike riješiti ako se vrši malčiranje u sloju debljem od 10 cm, sa biljnim materijalom koji se zatim pospe drvenim pepelom. U proljeće se na ovakva mjesta mogu posaditi tikvice koje su ljubitelji ovako pripremljenih gredica.

Kartonom i crnom folijom protiv pirike

Jedan od načina borbe protiv pirike je i karton. Naime, pirika se može dobro prekriti kartonom koji će dovesti do njenog propadanja uslijed nedostatka svjetlosti. Za ovaj postupak potrebna je najmanje 1 godina. Preko kartona se nabaci sloj zemlje na koji se posije bilje pogodno za zelenišno đubrenje. No, kao saveznik u ovoj borbi može poslužiti i crna folija. U toku dvije godine na određenoj se površini preko pirike prevuče crna folija, a korištenjem određenih biostimulatora prije postavljanja folije, proces se može ubrzati i skratiti na godinu dana. Prika ne voli heljdu, kupusnjače i mahunarke. Ako se ove biljke koriste kao zelenišno đubrivo dobit je dvostruka.

Treba voditi računa i o tome da se smanji usitnjavanje rizoma i njihovo rasturanje po parceli, jer će se iz svakog, i najmanjeg dijela, stvoriti biljka. Otpad od pirike, rizomi ili klasovi, sa sjemenom ne smiju se stavljati u kompostnu gomilu, jer će se na taj način, upotrebom komposta, pirici omogućiti novi razvoj. Na kraju, dobro je i znati da, ukoliko piriku kosite redovito na 5 cm, dolazi do iscrpljivanja i propadanja njenih rizoma.