Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Psi čuvari
  • 03.01.2017. 15:00

Upoznajte pastirske rase pasa Srbije

U Srbiji situacija nije ni malo ružičasta kada je reč o autohtonim rasama pastirskih pasa. Naime, u većini slučajeva ne postoji dovoljno pasa pastirske rase da bi se ozbiljno radilo sa njima na očuvanju pasmine.

Foto: Radu Munteanu / Pinterest
  • 23.856
  • 3.487
  • 0

Prve životinje koje je čovek pripitomio bili su psi. Stočarstvo je bilo jedna od osnovnih delatnosti, a kako se ono razvijalo, s njim su se razvijale i rase pasa koje pomažu pri čuvanju stoke. U Srbiji situacija nije ni malo ružičasta kada je reč o autohtonim rasama pastirskih pasa. Naime, u većini slučajeva ne postoji dovoljno pasa pastirske rase da bi se ozbiljno radilo sa njima na očuvanju pasmine.

Sem vojvođanskih pulina (belova) i šarplaninaca, pastirske rase su ozbiljno ugrožene i zvanično nepriznate, a utapanjem svih njih u srpskog pastirskog psa, koji predstavlja rasu sa odlikama svih pastirskih pasa sa ovih prostora, za sada se nudi kao jedino rešenje.

Ovo nikako ne ide u prilog pastirima, jer pored autohtonuh vrsta, primorani su da kupuju pastirske pse iz drugih država.

Najpoznatije zvanično priznate i nepriznate rase ovih pasa su pastirski psi sa Kopanika, Zlatibora, Homoljskih planina, šarplaninci, srpski tornjaci, srpski pastirski pas, mešavine sa durmitorskim ovčarima i karakačanskim kučetom. Imaju li ove rase šansu za opstanak?

Kopaonički pastirski pas

Sadašnja varijanta kopaoničkog pastirskog psa je drugačija od drevne rase za koju se verovalo da je regionalna varijanta velikog silvan vučjaka, ali se razlikovala u boji i bila srodnik srpskog tornjaka i ilirskog planinskog psa. Ova rasa je postojala u dve varijante - jednu su činili manji psi koji su bili svetliji, a drugu oni koji su bili masivniji i koristili se u drugačije svrhe.

Generalno se smatra za izumrlu rasu, a današnja varijanta je mešavina šarplaninca i nemačkog ovčara koja se najčešće smatra "nečistom" rasom, te su primerci vrlo retki, čak i na Kopaoniku. Rasa je dodatno ugrožena time što nije zvanično prepoznata kao rasa i što odgajivači nisu zainteresovani da je očuvaju.


Pastirski pas sa Kopaonika - nekad i sad

Glasine koje kruže o izumiranju ove rase delom krive program Jugoslovenske narodne armije u okviru kojeg je posle Drugog svetskog rata ova rasa ukrštana sa nemačkim ovčarima da bi se pospešila poslušnost pasa tokom dresiranja. Sa druge strane, velik je broj onih koji kopaoničkog pastirskog psa vide kao podvarijantu šarplaninca. Tokom osamdesetih godina prošlog veka zabeleženi su pokušaji da se "oživi" stara rasa, ali se sa njima prekinulo tokom devedesetih.

Kada je reč o temperamentu ove rase pasa, sadašnji primerci se po poslušnosti i fleksibilnosti za treniranje ne razlikuju od nekadašnje rase.

Sumnjičavi prema strancima i veoma orijentisani na teritoriju, ovi psi su savršeni čuvari. Snažni su, debelog krzna, visoki oko 65 centimetara, sa lupoidnim oblikom glave i oborenim ušima.

Srpski tornjak

Ova rasa pasa je iz zapadne Srbije, a vrlo je srodna psima u Bugarskoj i Bosni i Hercegovini, ali se vrtoglavno bliži potpunom izumiranju, uprkos programu revitalizacije koji u Srbiji i Republici Srpskoj sprovode zaljubljenici u ove pse.

Dok je bosansko-hercegovački tornjak zvanično prepoznat kao posebna rasa o kojoj se brine i koja se promoviše, srpski tornjak je ugrožen ukrštanjima sa homoljskim pastircem i njegova populacija se polako asimilira u relativno skoro ustanovljenog srpskog pastirskog psa. Sem toga, česta ukrštanja sa ovčarskim psima sa Kopanika, sa šarplanincima i silvanom donekle su očuvala genetske i karakterne osobine ove rase.

Prema pojedinim mišljenjima, čisti primerci srpskog tornjaka više i ne postoje, odnosno, rasa je već potpuno izumrla.

Mada veoma sličan svom bosansko-hercegovačkom srodniku koji ima i odlike lupoida, srpski tornjak ima veću telesnu masu i dimenzije, a osim toga predstavlja pravog ovčarskog psa, dok hrvatski tornjak ima najviše lupidnih osobina od ove tri rase i najmanji je.

Srpski tornjak je u proseku visok tek preko 80 centimetara i ima gusto vodootporno krzno duge dlake koje je uglavnom belo, a u retkim slučajevima sivo ili žuto, sa velikim crnim površinama. Što se naravi tiče, ovaj pas je karakterističan po tome što pretežno prebiva sa stadom i vrlo retko je u blizini ljudi, osim kada ga zovu. Krutog je temperamenta, tvrdoglav je i ne voli strance, tako da bi zahtevao malo više socijalizacije od drugih rasa ne bi li se uklopio u urbanu sredinu.

Zlatiborac (era)

Smatra se veoma retkim psom koji je direktan potomak hercegovačkog ovčara, ali je godinama primio uticaje od šarplaninca, silvana, tornjaka i nemačkog ovčara. Primarno se koristi da štiti stado ovaca, koza ili krava, ali i da ga vraća u obor posle ispaše, što je češća karakteristika ravničarskih ovčara nego planinskih. Takođe, koristi se kao pas čuvar.

Malo se zna o rasi i brojnosti populacije ovog psa jer nema interesovanja da se ona standardizuje i neguje. Ovo je izuzetan radoholičar među psima, neuglednog izgleda, ali izražajnog temperamenta, ličnosti i radnih sposobnosti. Sa takvom kombinacijom, mogao bi biti izvrstan vodič za slepe.

Nije mnogo aktivan, kreće se sporo i ne dešava se da bude jako uzbuđen bez razloga. Izuzetno je odan vlasniku, oprezan kada se pojave stranci i nije mnogo naklonjen drugim psima, a kada je isprovociran, vrlo agresivno brani teritoriju. Inteligentan je i pronicljiv, dobro odgovara na programe dresure, ali ne voli mnogo da se mazi, "druži" sa ljudima i da im u svemu udovoljava.

Međutim, kada su njegove dužnosti u pitanju, veoma je odgovoran i sposoban da samostalno dobro vlada situacijom. Dugovečan je i ima svedočanstava na Zlatiboru da su neki primerci ove rase živeli 16 godina.

Brojnija je kratkodlaka varijanta rase i najčešće su braon, sivi ili crni sa belim grudima, dok su žuti psi najviše cenjeni.

Homoljski ovčar

Izuzetno stara rasa koja se nije znatno menjala vekovima, zahvaljujući relativnoj izolovanosti regiona, mada su primetni uticaji srodnih rasa, pogotovo bukovinačkih pastiraca. Do ranih devedesetih ovi prelepi psi su se koristili kao osnova za ponovno stvaranje srpskog tornjaka, dok ti napori nisu obustavljeni, a kasnije za srpskog pastirskog psa. Radne i pametne homoljske pse izuzteno vole i cene Vlasi, mada generalno nisu popularni koliko šarplaninci. U nekoliko navrata je bilo pokušaja da se standardizuje ova rasa kako bi dobila zasluženo priznanje.

Homoljski ovčari su prijateljski nastrojeni prema ljudima, posvećeni su stadu, odani vlasniku i tolerantni prema drugim psima, ali od vlasnika zahtevaju odgovorno postupanje i ranu socijalizaciju. Manji su od većine balkanskih ovčarskih pasa i, kao i zlatiborski ovčari, brane stado i usmeravaju ga na ispašu i do kuće posle ispaše.

Krzno je dugodlako i uglavnom sivkasto ili baronkasto sa manjim ili većim belim delovima, dok bukovinačka varijanta može biti tamno naradžasta ili tamnija braon.

Srpski pastirski pas

Godine 2009. standard za ovu rasu je zvanično prihvaćen od strane Svetske organizacije za pse (Fédération Internationale Cynologique, skraćeno FCI), dok je pun naziv rase: jugoistočno evropski pastirski pas.

Ovaj pastirski pas, koji je odličan čuvar, sitniji je od šarplaninca i najčešće je crno-beo, mada se može naći u svim bojama karakterističnim za pse ovčare. Potiče od stare rase srpskih pastiraca sa Homoljskih planina, koja je autohtona rasa istočne Srbije, ali i mnogih drugih manje brojnijih rasa koje su isključivo pastiri gajili.

Temperament ovog psa svrstava ga u izvrsne branioce stada. Hrabar je i brz u borbi protiv vukova, ali i pri odbrani gospodara - bez ikakve dresure, srpski pastirac će napasti onoga ko je ugrozio njegovog gospodara. Dresura nije potrebna ni u vezi sa čuvanjem stada, jer štenci već krajem drugog meseca starosti idu sa stadom.

Izuzetno poslušan, ovaj pas je vrlo tih, retko laje, uvek je budan i nije tvrdoglav, ali je odan isključivo jednom čoveku.

Foto: Radu Munteanu / Pinterest


Tagovi

Pas Autohtone vrste Srpski pas Pastirski pas Šarplaninac Stado Branioc Zlatiborac Era


Autor

Ljiljana Milovanović

Više [+]

Poljoprivredna tehničarka voćarsko - vinogradarskog smera sa bogatim novinarskim iskustvom u različitim medijima. Dobtinica nagrade za najbolju novinarku Dnevnika 2010. godine. Ljubitelj pasa.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Srećan vam Dan svete Julijana! :D Danas je običaj da se čovek dobro najede, a ko je sklon alkoholu, i dobro napije :D