Borka Ješić se trudi da kopira originalne nošnje, a posebno zadovoljstvo joj čini izrada ornamentike, od koje i zavisi cena.
U eri industrijske proizvodnje odeće, kineske robe i savremene konfekcije, koja je jeftina i za današnje teške ekonomske prilike, postoje žene koje su ostale verne tradiciji izrađujući odevne predmete na starinski način. To su prvenstveno muške i ženske narodne nošnje koje prave na način kako se to radilo pre više od stotinu godina.
Borka Ješić iz Rogatice iz Republike Srpske, član je Udruženja žena "Snop", koja vodi i sekciju domaće radinosti u okviru koje se održavaju radionice tkanja, veza i pletenja. Do sada je organizovala nekoliko modnih revija i njen cilj je da se što više aktiviraju žene iz ruralnih područja.
"U posleratnom periodu sam se počela baviti ovim poslom. Tkala sam, vezla i plela, a u novije vreme izrađujem i narodne nošnje. Prvu nošnju sam uradila za rogatičko kulturno-umetničko društvo i ona je napravljena u kombinaciji raspoloživog materijala u to vreme", počinje svoju zanatsku priču Ješićeva.
Nastavnica biologije po struci se trudi da kopira originalne nošnje, a posebno zadovoljstvo joj čini izrada ornamentike. "Sve što radim, radim iz ljubavi. Umesto sukna, koristim čoju, a umesto ćerečeta, šifon ili neko drugo pamučno platno. Najteže je verodostojno 'skinuti' ornamentiku“, naglašava ova vredna penzionerka.
Brzina izrade i cena nošnje zavise prvenstveno od ornamentike. "Jedan muški gunjić se može uraditi za pet, šest dana dok je za ženski jelek nekad potrebno i oko mesec dana. Ručno pravim ukrase na muškim i ženskim nošnjama - gajtane i srme", dodaje Ješićeva.
U poslednje vreme se najčešće traže male narodnje nošnje za krštenja kao i nošnje za pevače izvornih narodnih pesama.
"Romanijska muška narodnja nošnja obuhvata čarape, pantalone ili pelengaće, tkanicu, košulju, prsluk i kapu ili šubaru i njena cena je od 350 do 400 stotine konvertibilnih maraka - od 21.000 do 24.000 dinara“, objašnjava ova vredna starica.
Trenutno nema velikog interesovanja KUD-ova za izradu narodnih nošnji, jer ona radi ručni rad, koji je mnogo skuplji u odnosu na mašinsku izradu. "Na više mesta sam videla da se prave narodne nošnje, ali sa industrijskim trakama i detaljima izrađenim mašinski, što nije autentično, a ni originalno", kaže članica Udruženja "Snop".
Ona dodaje da joj dodatno zadovoljstvo predstavlja i obučavanje mlađih žena, članica pevačkih društava, kako se izrađuju nošnje, jer joj je drago da se mlađi interesuju i da će imati neko da je nasledi. Pored izrade narodnih nošnji, Borka Ješić se bavi pravljenjem odevnih predmeta od filcovane vune.
"Pravim kape, šešire, šalove i papuče od filcovane vune, koja se dobija valjanjem i glačanjem vune sa vodom i sapunom. To predstavlja poseban segment u mom stvaralaštvu", dodaje Ješićeva.
Takvi šeširi su se nosili između dva svetska rata, a danas ih možemo videti na televiziji u raznim serijama, kao što je "Greh njene majke" i "Ranjeni orao".
Veliku podršku i oslonac pruža joj i suprug Petar Ješić, koji joj je od jednog dela kuće napravio malu radionicu, zatim stanove, kalupe za filcovanje vune, razne mustre za krojenje, kao i sav krojački pribor.
Borka Ješič se bavi i pletenjem, tako da u njenom malom carstvu možemo videti i razne džempere, pletene torbice i kape, kao i košulje i haljine.
Boraveći u stanu-radionici ove izuzetno vredne žene doživeli smo atmosferu iz priča naših baka, koje su u svojoj kući proizvodile sve odevne predmete za sve članove porodice. Čuli smo, kao u snu, zvrk čunka u razboju, zvuk zubaca metalnih grebena, klaparanje preslice čečrklije, udarce prakljače po platnu, koje se belilo pored potoka i videli rumenilo na devojačkim obrazima, dok uz pesmu spremaju devojačko ruho ili ruvo.
Tagovi
Autorka