Mali Uroš uz pomoć mame i čokolade pobjeđuje diskriminaciju i predrasude

Šta se desi kada pomiješaš malo ljubavi, upornosti i mašte?

Odgovor je savršenu čokoladnu bajku u kojoj je glavni junak osmogodišnji Uroš Živković iz Prnjavora, koji sa svojom dobrom vilom - majkom Tanjom, pravi najukusnije praline i razne druge čokoladne slatkiše.

Njihova čokoladna bajka počela je prije pet godina kao radna terapija za malog Uroša, koji ima poteškoće u razvoju jer je rođen sa izuzetno rijetkim i ljekarima malo poznatim De Gručijevim sindromom, te od svoje treće godine ne čuje i ne govori.

Čokoladice kao terapija

U potrazi za najboljim načinom da Uki, kako ga od milja zovu, počne komunicirati, ali i razvijati svoje grafomotoričke vještine, nastala je radionica kroz koju je junak ove bajke pronašao način da pokaže šta misli i osjeća.

"Trebalo nam je nešto da osmislimo kako bi sa Urošem razvili motoriku. I tako je igrom slučaja nastala "Ukijeva čokoladna bajka". Čokolade slažemo, stavljamo u isti red, redamo iste boje i još mnogo toga", započinje svoju priču mama Tanja.

Red po red, boja po boja i u malim Ukijevim rukama se veoma brzo stvore čokoladice raznih oblika i ukusa, praline, ali i torte i mafini.

Njegova majka Tanja kaže da je Uki od rođenja volio da svoje vrijeme provodi u kuhinji. Čim je propuzao, počeo je da ulazi u kuhinju, otvara kuhinjske elemente i iz njih vadi stvari ili sjedi unutra.

"Ljekari su nam savjetovali da nađemo prostor koji Ukiju odgovara i da osmislio nešto s čime će razvijati svoju grafomotoriku. Tražili smo savjete od drugih roditelja, surfali po internetu i na kraju došli do čokoladica. To se pokazalo kao pun pogodak jer Uki obožava i kuhinju, a i čokoladice", kroz smijeh priča mama Tanja.

Puno smijeha, prolivene čokolade i Urošev prvi kuvar

Ističe da im je čokolada u početku pucala, lomila se i razlijevala na sve strane, ali ih to nije omelo da nižu svoju čokoladnu bajku sve dok nisu postigli savršenstvo.

Dobra vila mama Tanja i njen mali princ su tako u proteklih pet godina stvorili preko 50 različitih ukusa i oblika pralinica.

Najdraža pralinica je ona u obliku dinosaurusa, jer je to Ukijeva omiljena igračka.

U međuvremenu je nastao i prvi "Ukijev kuvar", kojeg je mama Tanja pisala punih godinu dana. Ima Uki i svoje vino, ali i mnogo ljubavi i pažnje kojom ga okružuju njegove kućne vile i vilenjaci – otac, majka i braća Stefan (22) i Miljan (12).

Ples, slikanje i maraton - hrabri dječak koji mijenja predrasude

Njegova majka poručuje da bez podrške sistema nijedno dijete sa poteškoćama u razvoju neće moći da pokaže svoj puni potencijal.

Ipak, dodaje, da su topao roditeljski dom i bezgranična ljubav prvi koraci ka srećnijem djetinjstvu.

Tanja kaže da građani kada čuju za Ukija i njegovu priču rado ih pozivaju na sajmove, modne revije i druge događaje, čime se polako mijenjaju tabui i predrasude kada su u pitanju osobe sa poteškoćama u razvoju.

"Ljudi moraju da shvate da oni nisu osobe sa posebnim potrebama i da nemaju posebne potrebe, već imaju iste potrebe kao i svi mi", kaže nam Tanja.

Ona ističe da su joj ljekari nakon rođenja Uroša kazali da će on u najboljem slučaju biti biljka, odnosno teško mentalno i fizički retardiran.

Međutim, ona se nije predala, a nije ni Uki, koji je svojom upornošću  pobjedio čak i medicinu, pa danas pleše i trči maraton.

"Trenira atletiku i za sedam minuta istrči kilometar. Pet godina nam je trebalo da nauči trčati, ali nismo odustajali. Uroš ide i na časove slikanja, a kada ne pravi čokoladice, šetamo i uživamo u životu", priča nam s ponosom mama Tanja.

Dodaje da će "Ukijeva čokoladna bajka" iz dana u dan sve više rasti, kako bi ovaj mališan kada odraste imao ne samo svoj posao, već i izvor prihoda.

Ova hrabra majka za kraj poručuje da je sa svojim princem Ukijem uz pomoć čokolade stvorila bajku koja pobjeđuje diskriminacije i različitost.