Triazini su jedna vrlo važna ali u posljednje vrijeme i osporavana grupa herbicida. Otkriveni su davne 1952 g. a na tržištu su se pojavili već 1957. Prve sinteze su nastale u tada velikoj kemijskoj kući Ciba – Geigy, u Švicarskoj. Atrazin je izazvao velike i značajne promjene u proizvodnji i urodima kukuruza u razdoblju 1957-1964. Od tada pa sve do danas stalno su prisutni na poljima u vodećim ratarskim i povrtnim kulturama u nas i u svijetu. Druga poznata i široko rabljena djelatna tvar cijanazin rezultat je znanja i velikog iskustva stručnjaka Shell-a Triazini u svom spektru obuhvačaju veliki broj jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Mogu se primjenjivati na više načina: prije pred sjetvene pripreme tla, prije sjetve uz inkorporaciju, poslije sjetve a prije nicanja, rani (early) post i (kasni) post. Koriste se u: kukuruzu, sirku, šećernoj trski, soji, krumpiru, rajčici iz prijesadnica i drugim. Atrazin je (djelomično) učinkovit i na piriku kao i na neke druge vrste višegodišnjih korova. Cijanazin nije u tolikoj mjeri učinkovit na piriku ali je učinkovitiji od atrazina u suzbijanju nekih vrsta prosa i svračice. Već prema tome koju grupu imaju na C – 2 atomu (klor, metoksi ili metil tio) djelatne tvari imaju nastavke: - zin kao atrazin, cijanazin, terbutilazin, propazin, simazin, -ton atraton, prometon, secbumeton, simeton i – trin ametrin, desmetrin, prometrin, simetrin i terbutrin). Učinkovitost triazina usko je povezana sa procesom fotosinteze, točnije fotolizom vode ili Hill-ovom reakcijom. Nastali slobodni radikali (super oksidi) oksidiraju i razaraju membrane i pigmente. Triazini ograničavaju sposobnost biljke za usvajanjem potrebitih količina svjetlosti i transpiracije. Oštečenja od atrazina su veća pri jakom suncu i transpiraciji. Suprotno atrazinu, oštečenja od metribuzina su veća pri oblačnom i hladnijem vremenu. U oskudici svjetla smanjuju se zalihe ugljikohidrata u biljci i pri slijedećim toplim i sunčanim danima pojačava su usvajanje herbicida ali i fitotoksične promjene. Oštečenja od metribuzina potenciraju se ukoliko je u periodu manjem od tri dana po tretiranju obavljena zaštita usjeva nekim od organo fosfornih insekticida. Atrazin se najbolje usvaja kada se primjeni putem tla. Usvajanje preko lista također je moguće ali se tada moraju rabiti dodatci ulja ili neki od surfaktanata. Atrazin se vrlo dobro kreće ksilemom (na gore). Brzina kretanja herbicida u biljci strogo je određena brzinom transpiracije. Njegova izvanredna selektivnost u kukuruzu i otpornim korovima temelji se na njegovoj brzoj razgradnji u ovim biljkama. Kukuruz je među rijetkim biljkama koje su same sposobne detoksificirati i visoke doze atrazina. Atrazin u tlu ostaje od 3-12 mjeseci. Postojanost je određena dozom, tipom tla i uvjetima staništa. Tako je veća postojanost atrazina u suhim tlima, pri niskim temperaturama i u pjeskovitim tlima. U pjeskovitim tlima atrazin je pristupačniji biljci nego u težim tlima. Atrazin je jedan od najčešće spominjanih toksičnih tvari u podzemnim i površinskim vodama. Prvi simptomi djelovanja atrazina na osjetljivim biljkama vidljivi su na vrhovima i rubovima listova. Kloroza i žučenja su vidljiva u blizini provodnih tkiva i na listovima. Nakon kloroze dolazi do postepenog zatamnjenja i nekroze ovih tkiva Simptomi katkada budu prikriveni simptomima manjka željeza, magnezija ili mangana u biljci. Međužilna kloroza na gornjim, mladim listovima je čest simptom na biljkama koje pate od nedostatka željeza. Simptomi se u pravilu prije javljaju na starijim listovima koji u pravilu imaju snažniju transpiraciju. Često se kod jačih pljuskova na mladim usjevima javljaju „ožegotine“ izazvane metribuzinom ili herbicidima iz grupe derivata fenil ureje (linuron) koje česticama tla dođu u kontakt s kotiledonskim ili prvim parom pravih listića. Veće štete od atrazina su u godinama kada je hladno i vlažno vrijeme i kada su opčenito nepovoljniji uvjeti za rast i razvoj biljke.
