Šljivovica kao brand malih uzgajivača šljive?

Brandiranje slavonske šljivovice nazvane Slavonka još u rujnu 1999. potaknulo je pravu borbu za autohtone proizvode. "Tada nismo bili ni udruga već ja kao pojedinac", priča Stjepan Galović, presjednik UPDŠ Slavonka.

"Svi razvijeni industrijski proizvođači, uvoznici, vidjeli su u nama konkurenciju pa do 2006. nismo uspjeli održati ni originalni naziv Stara slavonska šljivovica jer ju je i konkurencija imala. Udruga je do 2006. godina narasla na 362 člana. Kad smo zbrojili kolika je to površina i proizvodnja, došli smo do milijun litara. Toga su se svi uplašili i uvoznici su nas jednostavno dotukli. Bez obzira na naš angažman i pokušaje da dođemo do Ministarstva poljoprivrede, nismo uspjeli.

Milijun litara rakije - 362 proizvođača

Kad je došao na snagu Zakon o trošarinama, podigli smo peticiju od 2.800 potpisa", priča Galović. Zakon ne ide u korist malim proizvođačima jer za osobne potrebe mogu proizvesti samo 50 litara rakije godišnje. Prodaja u to nije uključena. "Tim Zakonom je za nas profit bio izgubljen jer nismo industrija. Od Moslavine do Iloka ima pet tisuća hektara pod šljivom, što je ogromna površina. Zanimljivo je da su u Austro-ugarskoj popisivali svaku litru rakije i da su proizvodili godišnje pet mlijuna litara.

Kada smo shvatili da smo u startu pogriješili jer smo neinformirani pa smo se krenuli boriti za zaštitu kao prerađivači, preregistrirali smo se u proizvođače šljive. U suradnji sa Zavodom za voćarstvo Zagreb počeli smo preidentifikaciju zavičajnih autohtonih sorata šljiva.

18 zavičajnih sorata šljive

Devet godina smo se borili sa institutima, vršili pomološka sitraživanja, a onda smo na našem području 2014. upisali na sortnu listu 18 zavičajnih vrsta šljive koje ne postoje u drugim zemljama", priča svoju priču Stjepan. Zbog malih mogućnosti, nismo dorasli financiranju velikih projekata, nema druge nego se organizirati, smatra ovaj proizvođač i borac za šljivovicu.

Ulaskom Hrvatske u EU, proizvođači su naišli na još kompliciraniji problem. "Mi smo napravili sve idejne projekte za sve prerađevine koje se mogu napraviti do nekog ploda, destiliranje, sušenje, peletiranje. Treba samo građevinska dozvola i nositelj. No, kako smo kao pojedinci nedorasli za strukturne projekte, jedini ključ je udruživanje i poticaj nacionalne direktive. Tako ćemo opet pokrenuti male destilerije. Trebamo dosegnuti 50 ha ili milijun eura prihoda da bi dobili poticaj za rad od EU. Skupili smo nešto, no još uvijek nije dovoljno za igru", tvrdi Stjepan. Pred ovim je proizvođačima je ozbiljan posao - osnivanje zdruga, tvrtki i proizvođačkih organizacija. Naime, kada dobiju status male destilerije, proizvođačima trošarina može biti umanjena i do 50% od propisane.