Neopravdano zanemarena, vraća se na velika vrata

Sve govori kako je smokva u Hrvatskoj neopravdano zanemarena voćka iako je tako korisna, othranivši mnoge naraštaje te je u mediteranskom svijetu, najčešće u Dalmaciji, oduvijek bila i zamjena za kruh.

Riječ je o voćki koja se, tvrde izvori, još u prapovijesnom razdoblju uzgajala u mediteranskom krajobrazu. Također je zapisano kako joj je kolijevka najvjerojatnije Perzija i Sirija odakle su ju u Dalmaciju donijeli Grci posredstvom Feničana, uzgajajući smokve u svojim kolonijama poput Visa, Korčule, Trogira.

Naime, smokva je svojedobno bila zapostavljena na hrvatskim otocima, u priobalju i dijelu dalmatinskog zaobalja, posebice u Neretvanskoj dolini uglavnom u korist mandarina, vinograda, plantaža jabuka, bresaka, kajsija, badema, jagoda, gdje se stoljećima uzgajala.

Smokvi se danas okreću mnogi OPG-ovi

Čini se kako se poljoprivrednici odnosno voćari, ipak, okreću toj kulturi posebice mladi ljudi i OPG-ovi, dakako i tvrtke, koji pokreću akcije o sadnji plantaža mladih smokava odnosno smokvika oplemenjujući tako i dalmatinski krš. Da je to uistinu tako, svjedoče i plantaže u šibenskom zaleđu odnosno u ruralnim prostorima dalmatinskog zaobalja, primjerice u Bunini, Vrgoračko-neretvanskom polju, Baćini, Peračkom blatu.

U potonjem mjestu nadomak Ploča, grada na ušću Neretve na području Dubrovačko-neretvanske županije, o proizvodnji smokova i preradi smokvina ploda poznat je OPG Ostojić; o uzgoju smokava u Splitsko-dalmatinskoj županiji potvrđuje OPG Begić u Kostanjama, u Šibensko-kninskoj županiji projekt OPG Rak iz Vodica koja je u zaleđu tog naselja u iskrčenom kršu u listopadu protekle godine zasadila 150 mladih smokvinih sadnica, u sklopu obiteljskog maslinika.

No, korisniku OPG Anton Škunca iz Grada Novalje u Ličko-senjskoj županiji nedavno je iz IPARD programa u sklopu M 101 Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva isplaćeno nešto više od 612 tisuća za podizanje nasada smokava.

Smokva othranila naraštaje

Inače, mnogi proizvođači smokava i potrošači toga voća vole podsjetiti na činjenicu kako je mediteransko područje, u što spada i primorska Hrvatska, oduvijek bilo prepoznatljivo po smokvicima te smokvinim proizvodima i njihovim mirisima. Pri tome ističu kako uspješan uzgoj smokava najviše ovisi o dobroj, stručnoj pripremi tla prije sadnje, o sadnji i zaštiti, održavanju tla i gnojidbi, rezidbi i uređenju okoliša; o suzbijanju bolesti i štetnika. Ne zaboravljaju ni svojstva poznatih sorti smokava poput petrovače, zamorčice (sušilice), bružetke bijele, šaraguje, bjelice, zimice, grčke smokve.

Najiskusniji proizvođači te poljoprivredne kulture ukazuju i na mogućnosti berbe smokvinih plodova za potrošnju u svježem stanju i berbe smokava za sušenje te o njihovoj preradi, plasmanu i potrošnji. O svemu razmišlja i Željko Rak sa svojom obitelji, koji je prije dvije godine u zaleđu Vodica u krčevini zasadio plantažu od 150 mladih sadnica smokava.

Zamjena za kruh

"Odlučili smo saditi smokve smatrajući da je ta mediteranska voćka nepravedno zapostavljena, iako je othranila naraštaje ne samo u Dalmaciji. Naime, smokve su mnogim obiteljima bile zamjena kruha. Ljudi su se i zimi hranili suhim smokvama služeći im i kao slastice jer nisu imali druge hrane. A zahvaljujući želji moje kompletne obitelji odlučili smo zasaditi 150 mladih stabala i tako imamo svoj smokovik, kakvih je sada malo u zaleđu Vodica. Ideja o sadnji smokovika potekla je od mojih sinova mlađeg Ivana i starijeg Nikole. No, Ivan je bio glavni pokretač tog projekta, a njegovu ideju su rado prihvatili i ostali članovi obitelji, dok se OPG vodi na mojoj supruzi Živani", kaže Željko Rak, ističući:

Zaštita, zalijevanje, okopavanje

"Svi smo se uhvatili posla, iskrčili smo teren, očistili i pripremili ga te u listopadu 2015. zasadili mlada stabla smokava. Riječ je o nasadniku višesortnih smokava poput Bružetke, Bjelice, Zamorčice i Petrovke. Čini se naizgled kako smokva i nije baš toliko zahtjevna niti ima puno posla oko nje, ali nije tako. Potrebna joj je pažnja, briga, kontinuiran rad tijekom godine u odnosu na uzdržavanje maslina, vinove loze, badema. Treba ju zaštititi od eventualnih bolesti, okopati najmanje dvaput godišnje i toliko gnojiti, a ako je sušna godina potrebno ju je i zalijevati. Nadamo se kako će se naše smokve uspješno razvijati i u iduće 4 godine možemo očekivati puni rod od 4 do 6 tona svježeg ploda."

Planiraju kupiti i sušaru

Željko Rak najavljuje kako planiraju kupiti i sušaru tvrdeći da je gotovo nemoguće kvalitetno osušiti tolike količine smokava na klasičan način. Dodaje kako će ih plasirati na tržište u svježem stanju, dakako i suhe smokve. Napominje da nije isključena ni mogućnost prerade suhih smokava u džemove, marmeladu, kompot, različite slastice, kao i pečenje rakije od svježih tim više što je riječi o smokvinim proizvodima koji se traže na domaćem i inozemnom tržištu. I Željku je poznat stav stručnjaka, gastronoma koji ističu kako je smokva najpristupačnija mediteranska voćka gotovo savršenih prehrambenih svojstava.

"Unatoč svim prednostima toga višenamjenskog voća, danas se smokva u mediteranskom ruralnom prostoru Hrvatske ipak najčešće može vidjeti tek kao pojedinačno stablo na rubovima kraških polja ili u docim, vrtačama, a gdjegdje u maslinicima i vinogradima, kao i u mješovitu voćnjaku, koja se čak i ne obrezuje te je pod korovom. Prave proizvodnje tog voća i njegove prerade još uvijek nema u Dalmaciji gdje su se nekada i svinje tovile svježim smokvama", podsjeća na činjenicu Željko Rak. Njegova žena Živana, na kojoj je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, dodaje:

Uživanje u berbi

"U pripremi terena i sadnji smokava pomagala je cijela naša obitelj, muž Željko i sinovi Ivan i Nikola, dakako i nevjeste, jer je to najteži dio posla. Kada smokova stabla dođu na puni rod, a na to treba čekati još samo dvije godine, tada će uslijediti ljepši dio posla pa ćemo svi zaboraviti ono najteže. Uživat ćemo u berbi i sušenju slatkih plodova. Namjeravamo kupiti sušaru u kojoj ćemo sušiti smokve od kojih ćemo praviti slatke proizvode. Ali ništa nije teško kada se voli ta biljka, koja je ujedno i dekorativna tijekom proljeća, ljeta i rane jeseni, a smokvici predstavljaju prave male oaze u dalmatinskom sivom kršu."

"Smokva je zaista korisna voćka koja dobro uspijeva u našem kraju, brzo raste. Naime, naboji joj tijekom godine narastu i do 40 cm, a sama sebi daje energiju. Ona je u Hrvatskoj i najveći ekološki uzgoj, izuzev plantažnih nasada gdje vlasnici drukčije tretiraju tu voćku da bi bolje rodila, odnosno kako bi dobili veću količinu plodova. U Šibensko-kninskoj županiji ima nekoliko plantažnih nasada smokava, no uzgoj je te voćke registriralo 60-ak OPG-ova", kaže Marko Dobrić iz Savjetodavne službe Šibensko-kninske županije.

Foto: Nedjeljko Musulin i OPG Živana Rak