Nedostaje mu samo - voda!

Da Dražen Balić kojim slučajem živi u Austriji ili Švicarskoj, njegov gotovo hektar voćnjaka pod kruškom koji obrađuje zajedno sa suprugom i majkom, bilo bi milina obrađivati. Ali, ne živi. Iako, ako je suditi po mjestu u kojem je zasnovao dom, Austrija i Švicarska i nisu baš tako daleke i nedostižne zemlje.

A mjesto se smjestilo u srcu Srijema i zove se Lovas. Nedavno je to maleno srijemsko selo uz samu granicu sa Srbijom zajedno s isto tako nevelikim Tompojevcima nedaleko Vukovara, postalo vlasnikom nagrade za nauspješniji lokalni EU projekt proveden u Hrvatskoj od 2012. do 2014. godine. Riječ je o projektu navodnjavanja koji se provodio od prosinca 2012. do lipnja 2014., i u tom je razdoblju na 13 demonstracijskih polja u općinama Lovas i Tompojevci postavljena oprema za navodnjavanje, uređaji za kontrolu vlage u tlu te agrometeorološka postaja.

Izrađena je studija o stanju u navodnjavanju te registar navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije, a educirano je i 25 tehničara u navodnjavanju. Za jedno od demonstracijskih polja odabran je i voćnjak Dražena Balića koji ima postavljenu svu opremu potrebnu da bi navodnjavao nasad krušaka. Nedostaje međutim jedna sitnica koja se zove - voda!

1.400 metara sustava za navodnjavanje

"Nije da nisam zadovoljan onim što sam dobio. I prezadovoljan. Ja ovu opremu, koja je vrhunska, ne bih nikada najvjerojatnije uspio sam kupiti. Voda je problem, i možda se čini pomalo iluzornim imati sustav navodnjavanja, a ne imati osiguran zahvat vode, ali novca je jednostavno u projektu ponestalo za bunar", kaže Dražen Balić koji se intezivno voćarstvom bavi već 15 godina i suša mu godinama predstavlja jedan od najvećih problema.

Iz projekta je na korištenje dobio cijevi za sustav kap po kap za navodnjavanje, ventilski razvod, spremnik vode od 5.000 litara, crpku za snabdijevanje sustava i mjernu stanca za mjerenje vlage u tlu. "Mjerna stanca je nešto što je poprilično kvalitetno u cijeloj priči jer vam ona javlja kada u tlu nedostaje vode, tako da na vrijeme možete reagirati, što je vrlo važno", pojašnjava Balić kroz čiji je voćnjak, u kojem uzgaja sorte kruške starkrimson i viljamovka, provedeno oko 1.400 metara cijevi sustava kap po kap s kompenzirajućim kapaljkama.

Navodi kako bi u sezoni, ovisno o padalinima, voćkama trebalo četiri do šest obroka od po 40 litara kiše po metru kvadratnom. "Kada bih pravovremeno u razdoblju deficita padalina mogao dati voćkama i između 12 do 20 litara, svakih sedam ili 10 dana bilo bi dobro, ali i to je ponekad problem jer vodu moram dovoziti", priča te navodi kako kada bude primoran zaliti voćnjak prvo mora sjesti za traktor, napuniti cisternu vodom iz bunara ili ribnjaka, dovesti je do voćnjaka te isprazniti u spremnik sustava za navodnjavanje odakle ide prema voćkama. A i to je, kaže Balić bolje od toga da, kao što je radio prije, napuni cisternu od tri kubika vodom i vozeći se kroz red polako ispušta vodu ispod stabala. "Stručnjaci će naravno reći da je i ovaj sustav kojim sada radim nedostatan, ali iskustveno govoreći, to je puno bolje od onoga što sam prije imao, odnosno nisam imao", kaže.

Bunar skupa investicija, a od akumulacija niti a

A bunar je posebna priča. Da bi došao do vode, Balić navodi kako bi morao kopati i na dubinu veću od 60 metara što za njega predstavlja velik trošak. Prema njegovim riječima, bilo je primjera da se na nekim lokacijama u Lovasu moralo kopati i do stotinu metara da bi se došlo do vode. A rješenje, ne samo za Balićev problem s navodnjavanjem, već i za brojne druge poljoprivrednike koji na području općine Lovas muku muče s nedostakom vode, nalazi se tek nekoliko kilometara od toga sela, u obližnjem Opatovcu.

Akumulacija Opatovac gradi se od 2007. godine, odnosno bolje rečeno gradnja je završila 2013. godine, ali nije u uporabi bila niti jednog dana jer negdje propušta. U toj bi akumulaciji trebalo biti oko milijun kubika vode, što bi bilo dovoljno za navodnjavanje oko 750 hektara poljoprivrednih površina u Lovasu i Opatovcu. Šta se točno događa s akumulacijom, ne zna ni načelnica općine Lovas Tanja Paša koja jedino zna da akumulacija nije u funkciji. "Nemamo točnih informacija. Znam da se nešto radi i da postoje određeni problemi", kaže Paša dodajući kako je općina, dok se s akumulacijom ne srede stvari, sve karte bacila na projekt navodnjavanja koji prema njezinim riječima treba imati i nastavak. "Priča je isuviše dobra da bi se tu zaustavili. Pokušat ćemo nastaviti s nečim sličnim kako bi osigurali što bolje preduvjete za naše poljoprivrednike", navodi.

Problem prodaja

S njom se slaže i Dražen Balić, svjestan da cijela priča o navodnjavanju, koja i nije jedina pozitivna iz Lovasa - može biti i već je pozitivna za njega i njegovo gospodarstvo. Mogao je, kaže, voćem zasaditi još površina, ali je procijenio kako je hektar pod voćnjakom maksimum koji on i njegova obitelj mogu obrađivati, a da ne moraju potražiti radnu snagu sa strane. "Idemo na kvalitetu i kakvoću, ali i ono što proizvedemo teško je za prodati. Priča je to gotovo ista svake godine. Proizvedete plod, ali nemate ga gdje plasirati. Na policama se u trgovačkim lancima kruška prodaje od 8 do 18 kuna. Ja još niti jedne godine nisam dobio više od 1,5 do 4 kune. I gdje je tu moja zarada?", pita se taj voćar koji sa 800 stabala krušaka ubere između sedam i 10 tona konzumne kurške.

"Sada je vrijeme dogovaranja otkupa ovogodišnjeg roda. I nitko vam neće dati cijenu za koju se vi možete uhvatiti i reći OK, to je to. Jednostavno trgovac vam neće reći cijenu ni kod berbe nego ajmo mi tu robu skinuti, odnijeti u naše hladnjače pa kad je prodamo onda ćemo razgovarati o cijeni", kaže pomalo ljutito. Problema ima i s elementarnim nepogodama, a osiguranje od šteta si ne može ne može priuštiti. "Prema mojim saznanjima, industrijska kruška se prodaje po kunu i po cijeni manjoj od kune. To je dakle 10.000 kuna, a meni samo za zaštitu voćnjaka treba oko 13.000 kuna plus gorivo, rad i još kada bih voćnjak osigurao, za koga bih radio?", pita sam sebe Balić. Odgovor i ne očekuje jer mu je i itekako dobro poznat.