U Hrvatskoj egzotično voće sve više dobiva na cijeni što potvrđuje naš sugovornik Ivan Šulog iz Donje Bistre. Pored brojnih egzotičnih vrsta koje uzgaja, odlučio se i za mongolsku borovnicu, voće koje podnosi minus 50 stupnjeva, kao i sušna razdoblja. Traženo je u Americi i Kanadi, a sve više i u Europi.
Hrvatskoj egzotično voće sve više dobiva na cijeni, počevši od peruanskih jagoda, maracuje, japanskih jabuka i drugih vrsta što uključuje i mongolsku borovnicu Amelanchier alnifolia.
Otpornu je voćnu vrstu na svojem gospodarstvu odlučio zasaditi i Ivan Šulog iz Donje Bistre, jedan od pionira oživljavanja egzotičnog voća i povrća u Hrvatskoj. Danas vlasnik tvrtke Šulog d.o.o i brenda Exotic King, ima svoje kooperante koji na poljima diljem Hrvatske sade egzotično povrće (kiwi, batat, buternut tikvu), ali i voće. Od mnogih koje ima naš se sugovornik odlučio i za mongolsku borovnicu, biljku rasprostranjenu od Aljaske do SAD-a odnosno Kanade.
Tamo je mongolska borovnica kao najpoznatija vrsta nastala križanjem mongolskih i prerijskih sorti pa su se tako dobili dobri kultivari, čiji se preci i smatraju domicilnom biljkom koju su uvelike koristili Indijanci. Ponajprije za prehranu i pripremu čajeva od njenih listova odnosno korijena unutarnje kore kao i bobica. Šulog kaže, kako je riječ o listopadnom grmu odnosno manjem drvetu visine do 4 metra sa crvenim pa čak i crnim plodovima (bobicama) koje sliče borovnicama. Često su presvučene sa svojevrsnom voštanom prevlakom, veličine su do 15 milimetara a rastu u grupama od po 12 komada.
Plodovi se beru kada dostignu dvije trećine zrelosti, a dozrijevaju tijekom lipnja odnosno u prvoj polovici srpnja. Karakterističnih su bijelih cvjetova koji su na proljeće primamljiva ispaša pčelama. Za razvoj zrelog ploda mongolske borovnice treba oko 100 dana bez mraza, pa je utoliko pogodna i za uzgoj na našim prostorima.
Manje je zahtjevna od uzgoja obične borovnice kojoj je po plodovima slična, a dobro je što klimatski nije osjetljiva kao i obična borovnica pa se može uzgajati na različitim vrstama tla. Najbolje rezultate daje na pH vrijednostima tla od 5,5 do 7,0 (nešto su lošiji učnici na teškim i slabo propusnim tlima). Podizanje nasada mongolske borovnice treba obavljati u redu od 0,6 do jednog metra, dok razmak između redova ovisi o načinu berbe, a kreće se od 3 do 4 metra za ručno branje i oko 6 metara za strojno.
Prinosi po hektaru iznose od 7 do 12 tona svježeg ploda koji, doznajemo podnosi temperature i do minus 50, kao i sušna razdoblja. Biljka počinje rađati u drugoj godini, a puni se rod kaže Šulog očekuje nakon sedme. Životni joj je vjek oko 30 godina, iako pojedini kultivari mogu doživjeti i 70.
Plodovi mongolske borovnice su tamne boje, veličine oko 16 milimetara, slatki su i sa postotkom šećera do 20%. Bogati su magnezijem, željezom, kalcijem, kalijem, bakrom, manganom, karotenom a smatraju se čak i boljim izvorom kalcija nego crveno meso, povrće i žitarice. Istraživanja kazuju da imaju visoki sadržaj fenola, flavonoida i antocijana odnosno vitamina C te da blagotvorno djeluju na probavni sustav koji štite od kancerogenih tvari iz hrane. Zbog visokog postotka antioksidanasa mongolska se borovnica svrstava u skupinu super voća odmah iza aronije i gojii bobica s kojima se često sljubljuje kako bi im poboljšala trpki okus.
Mongolska se borovnica kaže naš sugovornik može uzgajati tamo gdje uobičajena američka ne može jer je otporna na hladnoću, a za podizanje nasada preporučuje se više kultivara. Otporna je na bolesti, a najveći je problem zaštita od ptica u vrijeme zriobe plodova. Za plantažni se uzgoj može koristiti nekoliko razvijenih kultivara mongolske borovnice - a ponajprije je to Honeywood, kanadski kultivar (doživi i 50 godina) koji raste u obliku grma, s uspravnim granama koje se polako spuštaju tvoreći krunu na vrhu grma (naraste do 5 metara u visinu i 4 u širinu).
Sorta obilno rodi a pogodna je za pravljenje džemova,sokova kao i svježu konzumaciju. Kultivar, tzv. krasnojarskaja raste kao grm i omanje stablo s plodovima prosječne veličine, a spada u kasnije sorte. Northline je kanadski rani kultivar visine tri metra, širine dva, a rađa plodove izvrsnog okusa od tamnoplave do crne boje. Dobro je što se može saditi na svim pozicijama ponajprije sunčanim, ali i poluzasjenjenim mjestima. Mongolska borovnica sorte Smokey jedan je od popularnijih kultivara, raste grmoliko do 5 metara u visinu, cvjeta kasnije od ostalih sorata pa je otporna na proljetne mrazeve.
Rađa sočne i slatke plodove, krupne s purpurno crnom voštanom prevlakom. Bobice joj rastu u skupinama od 7 do 11, obilno rode a daju prinos od sedam kilograma ploda po grmu. Smokey voli sunčane, ali i djelomično zasjenjene pozicije, a dobro je ističe Šulog što "svake druge godine teže većem urodu". Kaže kako su mongolske borovnice nova vrsta voća u Hrvatskoj koje je uvelike traženo u inozemstvu gdje su im najveći uzgajivači u Kanadi i SAD-u.
Tamo potražnja nadmašuje ponudu zbog čega će im uzgoj ubuduće biti itekako isplativ. Posebice jer su cijene tog svježeg voća visoke, a predviđa se da će biti itekako traženo u Europi gdje im je uzgoj već počeo posebice u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U potencijalnoj proizvodnji predstavljaju veliki resurs za proizvodnju džemova i sokova.
U preradi, koriste se kao dodatak (poboljšivač okusa) drugim voćnim proizvodima, posebno onim s kiselim okusom. No, ipak je najveća prednost u plasmanu u svježem stanju na EU tržište, gdje je na burzama pokazan veliki interes nakon prezentacije kanadskih uzgajivača, koji svoj potencijal plasmana okreću prema Japanu, uz tradicionalan plasman Sibirskih borovnica.
Tagovi
Autorica