Kako smo od jabuke stvorili superiorno voće?

U ljudskoj prehrani voće čini vrlo važan dio. Voda, vlakna, vitamini i sve ostalo zbog čega ljudski organizam treba voće, potrebni su čovjeku tijekom cijelog godišnjeg ciklusa. Sposobnost voća da se kao plod održi čim duže, bila je vrijednost koju je čovjek oduvijek cijenio. Zato je jabuka postala ono kako ju često nazivaju – kraljica voća.

Jabuka je više ili manje okrugao plod voćne vrste Malus domestica iz porodice ruža (Rosaceae). Malus domestica je domaća, kultivirana vrsta iz Malus grupe. Čovjek ju je izdvajao iz populacije i dalje razmnožavao; prvo samo genetski, a kasnije vegetativno. Vegetativno razmnožavanje je dovelo do današnje vrste Malus domestica koja je izdvojena iz genetskog bazena Malus po superiornim kvalitetama ploda.

Manipuliranje genima dovelo je do kvalitetnijeg ploda

Čovjek je ljubopitljivo biće, uvijek spremno provjeravati stare zaključke i tražiti bolja rješenja. Tako je, tražeći uvijek ukusniji plod ili stablo jednostavnije za uzgoj, stablo pouzdanije u svakogodišnjem rađanju, plod koji se bolje i duže može čuvati i da bude užitno za jelo, genetskim manipulacijama (i naši stari su znali manipulirati genomom i stvarati hibride koje su onda naši malo mlađi stari nazivali starim sortama) dobivali nove primjerke. Daljnjim vegetativnim razmnožavanjem (korjenovim izdancima ili grančicama) dobivali su stabla istih karakteristika, pa su kasnije te jabuke postale sorte. U tom ratu klonova (ne zaboravimo da su svi članovi iste sorte klonovi – uz malenu ogradu je razvoj voćarstva otišao korak dalje, ali o tome kasnije) neke sorte su se pokazale boljima od nekih drugih te su te nove sorte istiskale polako one manje dobre za našeg pretka.

Baza gena - osnova za sve genetske manipulacije

Vrijeme je naš najuporniji suputnik. Nikud mu se ne žuri. Vrijeme uporno istim taktom ide, sve stigne, svakog sustigne. Tako je kroz dugo vrijeme ljudskog igranja s prirodom (netko će reći igranja Boga) velik broj sorti kreirao, velik broj sorti iz prirode izdvojio, razmnožio ih, i u maniri Gospodara života i smrti za neke sorte odlučio da su bezperspektivne i prepustio ih izumiranju. Tako je danas zgodan hobi ponekog zaljubljenika u prirodu ili zaljubljenika u stare sorte (uvjetno govoreći stare sorte, jer stare su danas, a pred samo 200 godina možda su bile itekako nove i istisnule neke tadašnje stare sorte) prikupljati ih, ograničeno ih razmnožavati i stvarati kolekcije.

Bez šale, to je hvale vrijedan posao i vrlo koristan, jer baza gena je osnova za sve genetske manipulacije kakve su i naši stari (poput naših starih sorata) radili. Takvo igranje Boga je zapravo nešto što nam je Bog dao u vidu očiju, razuma i ruku da možemo učiniti nešto novo, stvoriti nešto novo, kao što i On stvara.

Jabuka superiornih karakteristika

Danas imamo neizbrojiv broj sorata (neki misle da bi ih se nabrojalo oko 8.000). Unutar sorata smo izdvojili i velik broj klonova. Samo od Jonagolda odmah mogu nabrojati 10-tak klonova, a tako je i s mnogim drugim sortama. Pored toga, svake godine izađe mnoštvo novih sorata s nekim dobrim i nekim lošim osobinama, a hoće li proći na tržištu je posebno pitanje. Pa, da bismo dobili konkurenta za razmnožavanje, da bismo uopće dobili kandidata, trebamo tisuće i tisuće novih jedinki koje čine novi pokušaj prirode da nam ponudi jabuku superiornih karakteristika. Do kupaca stigne uvijek samo plod, međutim jabuka nije samo plod.

Začuditi će se mnogi, međutim baš ove komercijalne sorte poput Zlatnog delišesa, Idareda, Fujija, Jonagolda, izrastaju u visoka stabla, do 12 metara visoka. Da, ista ona jabuka koju viđate po voćnjacima, s onim plodovima koje jedete zapravo je stablo koje pretendira biti visoko do 12 metara. Pa kako je onda moguće da u voćnjacima rastu do 3 metra visine? Mnogi sumnjaju u neke kemikalije i slično. Takve ću morati razočarati. Kad je čovjek malo bolje proučio botaniku i fiziologiju bilja, išao je za mišlju kako da istraži mogućnost pripitomljavanja jabuke.

Cijepljenje - bezvremenska igra usavršavanja i selekcije osobina

Da ne bude tako visoka, da bude više na dohvat ruke i da može te plodove brati sa stabla, a ne s poda. Ne zna se točno u koje je vrijeme to čovjek shvatio, međutim uspio je povezati dva različita organizma, dva različita stabla jabuke u jedan organizam – otkrio je cijepljenje. Kako je selekcijom dobivao sve bolje i bolje plodove, tako je kasnije tražio dobiti i stabla jabuke koja sve slabije i slabije rastu. I dobio je stabla jabuke koja rastu svega 1,5 metar u visinu! Neka stabla su zatim utjecala i na rodnost, na otpornost na bolesti, štetnike i fiziološke stresove poput suše ili prevelike vlage, pa je onda koristio različita stabla kako bi cijepljenjem (simbiozom) dobio stabla koja imaju umjereni rast stabla i dobre plodove sa stabala koja inače visoko rastu i nisu pogodna za proizvodnju.

Kako biti kreativan u proizvodnji?

Namjeravamo u seriji članaka o jabuci malo opširnije obraditi jabuku, ona to zaslužuje. Dotaknut ćemo se njene botanike, obraditi ćemo cio niz sorata i podloga. Obraditi ćemo neke sastavnice suvremenih tehnologija, ali nećemo zanemariti niti hobi voćare. Ići ćemo i dalje, jabuku ćemo promatrati i kao prehrambeni proizvod i njene za zdravlje, život i razvoj čovjeka bitnu namirnicu, ali i kao objekt biznisa. Jabuka u svijetu je itekako velik biznis te ćemo za voćare, osobito profesionalne voćare dati puno informacija putem kojih će vlastitim razmišljanjem moći odrediti svoj poslovni put. Jabuka je danas veliki posao i uz neke osobne preferencije prema tom voću, proizvođači jabuka moraju imati jasne vizije kako voditi svoj posao. Bez širih informacija i analize tih informacija je danas nemoguće uspješno raditi taj posao.

Nadamo se da ćete se uključiti i u diskusije koje omogućuje sustav komentiranja te ćemo na taj način moći dodatno proširiti ovu široku temu, temu jabuke.

Foto: depositphotos.com