Temelj uzgoja lijeske je racionalno korištenje proizvodnog prostora. Što su prirodni uvjeti za uzgoj lijeske i proizvodnju lješnjaka povoljniji, to je manji obujam agromelioracija i investicijskih sredstava za uređenje proizvodnog prostora i obratno.
Lješnjak je na latinskom i engleskom jeziku dobio ime po korijenima riječi koje u prijevodu znače kapica, kaciga. To su izrazi koji vjerodostojno oslikavaju izgled tog ploda u prirodnom obliku, na stablu, oklopljenog svojom "kapicom".
Latinskog naziva Corylus avellana L to je vrlo razgranat, gust listopadni grm, rjeđe manje stablo, visine do 5 m. Raste u šumama i šikarama pored putova i u međama, lako se razmnožava. Muški cvjetovi su u resama obično 2-4 u grupama, otvore se rano u proljeće i praše obilno polenom, što pčele rado koriste. Ženski su po dva u cvastima slični pupoljcima iz kojih vire tamnocrveni žigovi. Plod lješnjak se koristi u prehrani ljudi.
Temelj uzgoja lijeske je racionalno korištenje proizvodnog prostora. Što su prirodni uvjeti za uzgoj lijeske i proizvodnju lješnjaka povoljniji, to je manji obujam agromelioracija i investicijskih sredstava za uređenje proizvodnog prostora i obratno, što su manje povoljni za osiguranje redovite i obilne proizvodnje kvalitetnih plodova, to su potrebni opširniji agromeliorativni zahvati i veći troškovi za osposobljavanje proizvodnog prostora.
Ocjena proizvodnog prostora za lijesku ima osobito veliko značenje. Klimatske prilike su osnovni faktor proizvodnje lješnjaka, naročito temperature i oborine. Postoji više vrsta od kojih kulturne sorte lijeske vode podrijetlo te se pojedine sorte specifično ponašaju prema klimatskim prilikama.
U fenofazi cvatnje i oplodnje, prava predodžba o stupnju prikladnosti klime može se postići samo detaljnom analizom temperature (apsolutno minimalne, srednje-dnevne, inaktivne, tj. ispod 7ºC, aktivne iznad 7, apsolutne maksimalne, srednje godišnje i srednje u periodu vegetacije) u tipičnom uzgojnom području. Posebno značenje ima lokalna klima, mikroklima.
Treba sagledati okolnosti uz koje nastupa jače zahlađenje, koliko dugo traje i kada se pojavljuje. Apsolutna minimalna temperatura kritična za lijesku je od -26 ºC. U periodu dubokog zimskog mirovanja, ako nastupi postupno zahlađenje, veliki broj sorti podnosi kraće vrijeme temperature od -25ºC, pa čak i 30. Otpornost lijeske prema hladnoći uvjetovana je čitavim nizom faktora, pa je nemoguće detaljno precizirati kritični prag temeperature.
Cvatovi su posebno osjetljivi prema niskim temperaturama pa postoje razlike između muških i ženskih cvatova (inflorescenci). U doba pune cvatnje muški cvatovi su vrlo osjetljivi prema nižim temperaturama. Povrede nastupaju već uz temperaturu od -7 do -8 i to već za nekoliko sati.
Lijeska se uzgaja u obliku grma ili kao stablo s različitom visinom debla. Kada se uzgaja u obliku grma, prakticira se jednostavni grm uzgojen od jedne sadnice, zatim sastavljeni koji se oblikuje od 2,3 ili 4 sadnice na manjem razmaku jedan od druge (sadnja u buket). Sadnice se posade u istostraničan trokut ili u kvadrat tako da dobivamo rastresit grm koji je u sredini rastvoren da može ulaziti svjetlo. Prakticira se i uzgoj u obliku žive ograde pri čemu su veći razmaci između redova, a manji u redu.
Pri uzgoju s deblom, krošnja se oblikuje na različitoj visini. Deblo je često visoko svega 20 cm pa se oblikuje tzv. grmolika vaza. Deblo može biti visine 40-80 cm. Krošnja se najčešće formira u obliku popravljene vaze, da se postigne čvrst skelet i dobra osjetljivost čitave krošnje, što je preduvjet da u njoj bude velika rodna površina. Lijeska prirodno oblikuje grm jer se iz korijenova vrata razvijaju korijenovi izdanci koji popunjavaju i proširuju grm. Lijeske koje su uzgojene u obliku grma bujnijeg su rasta i treba ih saditi na veći razmak. Ranije prorode i daju nešto veće prirode po jedinici površine u prvim godinama nakon sadnje.
U malim obiteljskim voćnjacima, gdje se velik broj složenih pomotehničkih zahvata, rez, berba, obavlja ručno, prevladava uzgoj u obliku grma.
Prilikom uzgoja većeg broja biljaka po jednom hektaru oblikovanih kao sastavljeni grm, ranije se uspostavlja skladna ravnoteža u razvijenosti nadzemnog sustava i korijenove mreže, ranije dolaze u rod i veća je rodnost u prvim godinama. U kasnijoj dobi, rodnost određuje ukupna rodna površina, snaga rasta, dužina ukupnog prirasta i prosječna dužina jednogodišnjih izboja i koeficijentom racionalnog korištenja volumena obrasle površine.
Starenjem jednostavnog ili sastavljenog grma opada rodnost. Nakon opadanja rodnosti u 10. ili 12. godini treba pomlađivati ili intenzivno orezati grmove. Lijeska je tipični heliofit i pretežno rodi na dobro osvijetljenim dijelovima grma ili krošnje.
Stabla uzgojena s deblom imaju za 25, 4% manju projekciju krošnje nego kod grma, ali je na 1 m² površine krošnje na stablu rodnost veća za 26,1%. S povećanjem volumena krošnje grma postupno relativno opada intenzitet rodnosti, što se tumači starenjem grma, zatim smanjenjem dužine jednogodišnih izboja i zasjenjivanjem, odnosno smanjenjem osvijetljenja grma. Volumen trogodišnjeg grma iznosi 1,4 m³ a sedmogodišnjeg 12,3 m³. Ukupni rodni volumen relativno opada sa starošču.
Faktor racionalnosti kod lijeski uzgojenih u obliku grma iznosi u trećoj godini 0,7, a u 7. je smanjen i iznosi 0,49. Kod uzgoja u obliku stabla iznosio je u 3. godini 0,78, a u 7. 0,58. Može biti da grm u odnosu na stablo daje veći volumen, nego što je volumen krošnje stabla, pa čak i veću rodnost po voćki. Racionalnost rodnosti obrasle površine po jednom ha u grmu manja je nego u stablu, pa se u uzgoju s deblom postižu po 1 ha veći prirodi.
Ustanovljeno je da su lijeske uzgojene u obliku grma sa 10 do 12 skeletnih grana, posađene na razmak od 5x6 m, dale po grmu prirod 6,7 kg, a lijeske uzgojene u obliku vaze s deblom visine 40-60 cm, a posađene na razmak 4x3 m, dale 4,4 kg po stablu.
Smatra se da je fiziološka osnova redovite i obilne rodnosti naglašena u uzgoju s deblom i krošnjom u obliku popravljene vaze. Na rodnost lijeske također utječu gustoća sklopa i uzgojni oblik.
Uz formiranje uzgojnog oblika postoji i specifičnost u rezu rodnih stabala ili grmova. Rodna stabla postupno prema periferiji krošnje smanjuju dužinu prirasta i ukupni prirast jednogodišnjih izboja. S tim u vezi osjetno opada rodnost. Općenito dobra se rodnost kod lijeske, neovisno o starosti stabala, postiže ako prosječna dužina jednogodišnjih izboja iznosi 15 do 20 cm. Rez pozitivno utječe na podržavanje fiziološke ravnoteže voćke i to jednako na vegetativni razvitak jednogodišnjih izboja kao i na zametanje cvatnih pupova, oplodnju, rast, težinu i kvalitetu plodova.
Gustoća sklopa ovisi o bujnosti sorte, podloge, uzgojnom obliku i plodnosti tla. U uzgoju lijeske rijeđe se upotrebljavaju podloge i to uglavnom Corylus colurna, koja se odlikuje većom bujnošću. Sorte koje su cijepljene na njoj, postižu za oko 30% veću bujnost pa su i razmaci sadnje veći.
Kod nas za uzgoj u obliku stabla na podlozi Corylus colurna u uvjetima suhog gospodarenja dobar razmak 6x4 m, a na vlastitom korijenu 5x4 m. Predlaže se i uzgoj u gustom sklopu u obliku stabla s razmakom između redova 6 do 6 m, a u redu 2,5 do 3 metra. Na manjim posjedima predlaže se sustav uzgoja u obliku žive ograde. Razmak između redova je 5,5 do 6 m, a u redu se sade dvije sadnice na razmaku jedna od druge 35 do 40 cm, a između njih je u redu razmak 2 do 2,5 m.
Lijeska se može uzgajati na sredozemnom području, ali i na cijelom području umjereno kontinentalne klime. Od bolesti na lijeski najčešće se javljaju pepelnica, bakterijska palež, bakterijski rak, antraknoza, kao i neke viroze. Najvažnije kod nas su dvije vrste bakterioza, a u nekim godinama i pepelnica. Na lijesku mogu doći dvije vrste bakterioza, ali su simptomi dosta slični.
Jedna bakterioza se naziva bakterijska palež, a druga bakterijski rak. Simptomi se očituju na svim dijelovima biljke u obliku tamnih pjega i stvaranjem rak-rana na granama. Na zaraženim dijelovima pojavljuje se karakteristični žućkasti bakterijski iscjedak. Zbog razvoja bolesti suše se pojedini dijelovi biljke, a nekada i cijela stabala. Bolesti se intenzivnije javljaju u vlažnim i kišovitim godinama.
Najopasniji štetnik lijeske. Borba protiv ljeskotoča treba se intenzivno voditi od početka svibnja pa sve do kraja lipnja. Od preparata upotrebljavati: Baturad, Kalijev sapun i macerat ljute paprike. Zaštita se provodi uklanjanjem zaraženih dijelova biljke (grana) i primjenom fungicida na bazi bakra (Champion tekući, Bordoška juha) prije i na samom početku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranja pupova.
Foto: Nedjeljko Musulin
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica