Maslina kao sadnica dolazi u više oblika-vrsta, a sadi se u tri godišnja doba: jesen, zimi i na proljeće. To po sebi govori da postoje različiti načini sadnje, pa su i pogreške u radu moguće.
Maslina kao sadnica dolazi u više oblika-vrsta, a sadi se u tri godišnja doba: jesen, zimi i na proljeće. To po sebi govori da postoje različiti načini sadnje, pa su i pogreške u radu moguće.
Te se pogreške odnose na rad i na materijal. Pod materijal ubrajam sadnicu i pribor za nju vezan (gnojivo, kolac, voda). Rad je mjesto i način sadnje. Nema sumnje da je sadnica najvažnija. Ona može biti guka, dio grane debljine 4-5 cm, duljine oko 25 cm, samonikla stabljika iz sjemena, izdanak iz panja, izdanak iz žile, stabalce iz mastrinke, stabalce iz izdanka višestoljetnog stabla, grančica ožiljena u posudi, mlađa ili starija od godinu dana.
Ovako bogat repertoar nema ni jedna voćka. No, taj smo repertoar odgledali ili odslušali. Današnja znanost i praksa za podizanje novih nasada uzima isključivo sadnicu iz posude. Ali za sitni posjed, za popunu starih nasada, sadnice-stabalca stare tri i više godina (navrnute ili ne) još uvijek su tražena roba.
Od navedenih sadnica guku i dio grane (tal. talea) nitko više ne upotrebljava, pa ostaju dvije vrste tradicionalnih sadnica: ona proizašla iz panja i ona iz sjemena. Sadnicu iz sjemena valja navrnuti bilo da je iz sjemena mastrinke, bilo da je iz sjemena pitome masline. To se radi prije sadnje na stalno mjesto, kad je plemka već razvila krošnju.
Pravilo glasi: stabljiku otkopati što dublje, da dio u tlu bude što duži, a krošnju krojiti prema njemu. To isto vrijedi i za sadnice-izdanke.
Pogrešno je na slabo postolje staviti veliku glavu, odnosno dio sadnice u tlu treba biti što duži, a krošnju krojiti prema njemu.
Za starije izdanke - one koji su već stabla vrijede posebna pravila: nadzemni dio može biti golo drvo, bez ogranaka. Obično se stablo prepili ispod glavnih grana, stavlja do dna jame, a nad tlom ostavlja dio dugačak 10-30 cm. Iz tog će dijela izbiti nove mladice i tvoriti novu krošnju. Sadnice iz posude (kontejnera) mogu biti mlađe od godinu dana, visoke do 1 m, ili starije od godine dana, visoke 1,5 m i više. Obje dolaze u promet neobrađene. U času sadnje čovjek rezidbom određuje visinu stabla i oblik buduće krošnje.
Ove sadnice traže čvrsti kolac za privez. Kolac mora biti debeo 4-5 cm, mora trajati četiri-pet godina (dok stabalce-deblo ne očvrsne). Na mjestu izloženom vjetrovima, potrebna su dva-tri kolca iz smjera pojedinog vjetra po jedan. Odabir sorte usko je vezan s klimatskim i edafskim uvjetima: tlo, voda, položaj, vjetrovi itd. Rizično je podizati novi nasad sa stranim, neprovjerenim sortama. Vrijeme provjere je najmanje 30 godina.
Pogrešno je na škrtom i bezvodnom tlu saditi sorte koje traže vodu: stolne, sorte krupnog lista i bujne krošnje, kao i sorte sitnog zrna (sitnica, pendolino i dr.).
Sadnica ma koje vrste bila, mora biti zdrava i kvalitetna. Sadnice iz posude su proizvedene pod stručnim nadzorom, potpuno zdrave i sigurne. Sadnice iz tradicionalne proizvodnje mogu biti zaražene bolestima ili oštećene radom štetnika, pa je nužan temeljit pregled.
Maslina se sadi u jami. Ovisno o vrsti sadnice jama se iskopa ili ranije ili u času sadnje. O pripremi tla i vrsti sadnice ovisi i veličina jame. Tako, na primjer, za sadnju sadnica iz posude jama se kopa u vrijeme sadnje, a dovoljna je i manja jama. Za sadnju izdanka-stabalca jamu valja iskopati ranije, po mogućnosti ljeti.
Ovdje se postavlja pitanje: kolika jama? Odgovor: što veća, to bolje. Mjere koje su dane u priručnicima su zapravo minimum ispod kojega ne treba ići. Bilo da je kopanje ručno ili strojno, na ovom poslu čovjek ne smije škrtariti. U maloj i plitkoj jami stablo nema mogućnosti razvoja, ono trpi oskudicu već na početku života, pa čovjek ne postiže korist prema uloženom trudu. Pogrešno je iskopati malu i plitku jamu.
Sadnja je stavljanje sadnice na stalno mjesto. U ovom dijelu procesa moguće su pogreške, a najčešća je dubina do koje se sadnica ukapa.
Pravilo glasi: ukapati sadnicu do visine na kojoj je bila.
Iznimka je izdanak star više godina koji se može ukopati po svoj dužini, a ostaviti samo mali dio drva iznad tla. Izdanak navrnut, ukapa se do blizu mjesta navrtanja. Moram ipak reći da odraslo stablo nije osjetljivo na dubinu ukapanja, ali mlado jest. Pogrešno je stoga sadnicu iz posude ili samoniklu (žilavicu) ukapati u tlo dublje ili pliće nego je bila.
Za sadnju je potrebno stajsko i mineralno gnojivo. Mineralno gnojivo tipa 1:2:3 (1 što manji, 2 i 3 što veći) rasipamo po dnu jame u količini od 0,5 do 2 kg, ovisno o veličini jame i sadnice, pa zatrpamo zemljom. Kad se sadnica položi u jamu, žile raspletu niz humak, zatrpaju tankim slojem zemlje i dobro nagaze. Sad se uokrug sadnice stavlja stajski gnoj ili njegova zamjena, pokrije zemljom i nagazi.
Količina? Od 15 do 25 kg. Stajnjak mora biti zreo, učinjen. Pravilo glasi: ni stajnjak ni mineralno gnojivo ne smije doći na žile, nego žile moraju doći do njih. U pravilnom postupku voda će polako sadržaj stajnjaka dovoditi do žila, a žile će rastom napipati NPK na dnu i uzimati ga u malim dozama.
Pogrešno je nabaciti gnojivo u jamu bilo gdje i bilo kako. Sadnica-drvo (izdanci) sadi se u jesen, zimi i na proljeće, što prije, to bolje, da se sadnica privikne na novo stanište i iskoristi jesensko-zimske oborine. Sadnice u posudi-kontejneru osjetljivije su na vanjske nepogode (studen, vjetar...) i sade se na proljeće, kad je opasnost od mraza prošla. Rezidba u času sadnje ne provodi se na sadnici mlađoj od godinu dana koja još nije izbacila ogranke, bilo da je sadnica iz sjemena ili iz grančice.
Provodi se na svim ostalim sadnicama koje su prešle visinu od 1 m i izbacile bočne izdanke-grane. Cilj rezidbe jest odrediti visinu (budućeg) stabla i oblik krošnje. Pogrešno je ovu operaciju ostavljati za buduće godine. Što kasnije, teže za čovjeka, bolnije za maslinu.
Autori: F. Raguž, E. Družetić
Izvori
Tagovi