Integrirana proizvodnja voća

Integrirana zaštita bilja počela se primjenjivati sredinom prošlog stoljeća kada su se uslijed intenzivnog korištenja agrokemikalija pojavile određene teškoće u voćarskoj proizvodnji u zemljama zapadne Europe i Amerike.

Ekološki i ekonomski povoljnija proizvodnja

Unatoč intenzivnoj zaštiti, proizvođači su opažali opadanje prinosa, otpornost štetnika na uporabu insekticida te epidemije bolesti na poljoprivrednim kulturama. Tih teškoća su se pokušali riješiti pojačanom gnojidbom i intenzivnijom primjenom sredstava za zaštitu bilja, no ubrzo je takva proizvodnja postala neisplativa. Nekontroliranom primjenom sredstava za zaštitu bilja narušena je prirodna ravnoteža te prirodni regulatori samoodržanja, te je zbog toga 1955. godine osnovana Međunarodna organizacija za biološku i integriranu zaštitu (IOBC) koja je počela raditi na pronalaženju izlaza iz tada katastrofalne situacije u poljoprivredi.

Integrirana proizvodnja voća je ekološki i ekonomski povoljnija proizvodnja visoke kvalitete sa svrhom očuvanja okoliša i zdravlja ljudi.

Vremenom se pojam “integrirana zaštita” mijenja u “integrirana proizvodnja” i obuhvaća cijeli sustav proizvodnje gdje je zaštita bilja samo jedan dio u proizvodnji. Unutar organizacije IOBC-a djeluje Odbor koji izdaje smjernice za integriranu proizvodnju sukladno ciljevima ovakve proizvodnje.

Ciljevi integrirane proizvodnje

• proizvodnja voća koja je ekonomski opravdana i koja nema negativnih posljedica na okoliš
• proizvodnja zdravog voća visoke kakvoće koje sadrži minimalni ostatak pesticida
• zaštita zdravlja proizvođača uslijed rukovanja agrokemikalijama
• poticanje i održavanje visoke biološke raznolikosti u ekosistemu voćnjaka i okolnom području
• prednost se daje u primjeni prirodnih mehanizama regulacije
• očuvanje dugoročne plodnosti tla
• minimalno onečišćenje vode, tla i zraka.

Nacionalne i regionalne organizacije za integriranu proizvodnju mogu djelomično prilagoditi smjernice prema svojim mogućnostima, ali moraju djelovati u skladu s navedenim ciljevima.

Ispravno provođenje mjera

Smjernice za integriranu proizvodnju od proizvođača prije svega zahtijevaju stručno obrazovanje u vezi poznavanja biljke/voćke, štetnih organizama, te najvažnijih prirodnih neprijatelja, štetnika koji mogu smanjiti njihovu populaciju. Proizvođač koji prati smjernice integrirane proizvodnje trebao bi poznavati agrotehničke mjere (izbor manje osjetljivih sorti, provođenje izbalansirane gnojidbe i optimalne rezidbe) koje kao prirodni činitelji utječu na štetnike i bolesti. Također, bitno je poznavati metode praćenja štetnika natemelju kojih se prati razvojni ciklus pojedinog štetnika, utvrđuje gustoća populacije te određuju optimalni rokovi suzbijanja.

Kemijska sredstva se primjenjuju na kraju, a prednost se daje prirodnim, biološkim i biotehničkim sredstvima za zaštitu koja su manje opasna za prirodne neprijatelje te okoliš. Osim primarnog svojstva, sredstva za zaštitu bilja iskazuju i neželjena sekundarna svojstva (otrovnost, predugi vijek razgradnje u tlu, ostaci u vodama) te proizvođači moraju biti upoznati sa svim aspektima njihove primjene. Ovakva proizvodnja iziskuje veliki trud i dodatno školovanje
proizvođača kako bi se navedene mjere ispravno provodile.

Nedovoljno poznat sustav proizvodnje

Iako je pojam integrirane proizvodnje u našoj zemlji nedovoljno poznat, pionir uvođenja ovakve proizvodnje krajem prošlog stoljeća bio je prof. dr. Ivan Ciglar koji se intenzivno bavio problematikom zaštite voćnjaka i vinograda u Hrvatskoj. Od tada do danas mnogi proizvođači prepoznali su ovaj sustav proizvodnje i uključili se u integriranu proizvodnju iako u Hrvatskoj nije postojala zakonska osnova. O važnosti ovakvog sustava proizvodnje i zaštite bilja unutar nje pokazuje činjenica da se na Agronomskom fakultetu u Zagrebu predavao predmet Integrirana zaštita bilja, čiji je nosilac bio prof. Ciglar, a kasnije prof. Božena Barić. Danas modul (predmet) Načela integrirane zaštite razmatra prednosti integrirane proizvodnje s ekološkog, ekonomskog i toksikološkog gledišta u svrhu sigurnosti hrane i zdravlja stanovništva.

Istaknuta kvaliteta proizvoda

Pravilnik o integriranoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda (NN 32/10) donesen je tek 2009. godine. Sukladno spomenutom pravilniku Proizvođač u integriranoj proizvodnji jest pravna ili fizička osoba koja proizvodi proizvode iz integrirane proizvodnje te je upisana u Upisnik proizvođača u integriranoj proizvodnji kako bi ostvarila određena prava te ispunila obaveze u integriranoj proizvodnji. Pravilnik uređuje tehnološke upute za integriranu proizvodnju koje predstavljaju opis agrotehničkih postupaka u integriranoj proizvodnji, načine i uvjete upisa u Upisnik, označavanje i stavljanje integriranih proizvoda na tržište te obaveze vođenja evidencije o integriranoj proizvodnji. Zahtjev za upis u Upisnik proizvođača podnosi se Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja koje na temelju ispravne dokumentacije proizvođača donosi rješenje o upisu u Upisnik.

Sustav integrirane proizvodnje će uz ekološku (organsku) proizvodnju biti jedini prepoznatljiv ulaskom u EU, stoga smatramo da je od velike važnosti informirati naše proizvođače o ovom sustavu proizvodnje te im ga preporučiti.

Autor: Ivana Pajač, dipl. ing. agr.