Imela napada autohtone sorte jabuke i kruške

Tijekom zimskog razdoblja mnoga stabla često krase okrugli zeleni grmovi. Riječ je o imeli koja uz pomoć vlastitih listova pokreće proces fotosinteze, a od svog domaćina, na čijim se granama nalazi, crpi vodu i mineralna hranjiva. Ovaj poluparazit uzrokuje prijevremeno odumiranje stabala, stoga nikako nije poželjan među voćarima.

"Problem je što se imela rasprostranjuje putem životinja. Ptice mame bobice koje se lijepe za kljun. Tada ih pokušavaju ukloniti trljanjem od drugu granu ili drugu biljku i tako šire sjemenke. Imela će se rasprostraniti i putem probavnog sustava ako ptica pojede bobicu", rekao je profesor biologije Dinko Zima.

Nepoželjan poluparazit u voćnjacima!

Najčešće na autohtonim sortama

Spomenuta biljka najčešće se javlja na stablima autohtonih sorti jabuka i krušaka, ali i drveću poput topole, breze, jablana te hrasta. Početni napad može se ukloniti izrezivanjem i kemijskim premazivanjem rana. No, ponekad je potrebno ukloniti cijeli zaraženi dio voćke i spaliti odrezane grane.

Uz negativne karakteristike, ova grmolika biljka poznata je i po svojoj ljekovitosti.

"Listići i male stabljike često se mogu namakati u alkoholu. Tako je u Istri poznata biska, ljekovito piće koje se može upotrebljavati kao slavonska šljivovica. No, zanimljiva je činjenica da su plodovi, bijele bobice, otrovni. Dakle, s jedne strane imamo ljekovitost, a s druge otrovnost biljke", zaključio je naš sugovornik.

Prema keltskom vjerovanju, imela simbolizira sreću, plodnost i zdravlje pa se često upotrebljava kao božićna dekoracija.