Berba mandarina

Na dva i pol hektara nasada agruma jednog od vodećih proizvođača te mediteranske voćke, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, ing. agronomije, gospodina Mije Barada iz Segeta Donjeg berba je u punom jeku. O ovogodišnjoj berbi i stanju proizvodnje i plasmana te kulture porazgovarao sam s gospodinom Baradom i tom prigodom je kazao:

Na mojoj plantaži uzgajam rane, srednje rane sorte mandarinke i nešto naranče. Tijekom godina uzgoja najbolje su se pokazale sorte zorica rana, ichimary, okichy i tiyahara. Svaka od njih ima svoje prednosti ali i slabosti, no sve skupa ipak su se pokazale najbolje i najprofitabilnije. Da bih ustrojio ovako kvalitetnu plantažu tijekom godina sam uložio veoma mnogo truda i materijalnih sredstava. Najprije je bilo nužno povaditi kamen, a zatim oko metar dubine nasuti zemlju, tri godine je gnojiti, pa tek tada posaditi sadnice.

Moja je sreća što imam vlastito navodnjavanje, jer inače se to ne bi uopće isplatilo. Ako kažem da sam nasuo između 12 i 13 tisuća kubika zemlje može se pretpostaviti o kakvom se trudu radi. Svaki kamion trebalo je platiti po sto eura što pokazuje da su bila neophodna i velika novčana sredstva. Ove godine berba je prosječna, velika suša je ostavila dosta traga .. I ove godine neće biti većih problema sa plasmanom samo je upitna cijena. Radi slabe kupovne moći građana veleprodajna cijena ove godine će biti niska što je, s obzirom na cijenu proizvodnje malo.

Građanima je prioritetno kupiti hranu a voće će biti sporedno. S obzirom na veću količinu robe koja će biti oštećena i nije za izvoz, ostat će na domaćem tržištu a to znači po veoma niskoj cijeni. Kako količinom nismo u stanju konkurirati na inozemnom tržištu, ja nastojim proizvoditi veoma kvalitetnu, ekološku robu. Upravo imam u pripremi podizanje jedne pakirnice u kojoj ću po europskim standardima spremati robu za izvoz u Europu. Velika mi je pomoć što imam vlastito navodnjavanje jer sam putem bušotina došao do vode. Da to nemam teško bih mogao profitabilno proizvoditi.

Veliki problem je što u našoj zemlji nije izvršena rajonizacija proizvodnje, tako a vi ne znate gdje i koliko se čega proizvodi i koliko se čega planira proizvoditi.

Trenutno radim na novom asortimentu naranči koje sazrijevaju od sve od studenog do svibnja, a tih nasada mi imamo vrlo malo. Isto tako radim i na eksperimentalnom nasadu limuna, kojega u Hrvatskoj nema dovoljno. Što se tiče mandarinki njih imamo dovoljno i ne bi trebalo podizati nove nasade.

Na području Neretve se proizvodi i do 95% ukupne proizvodnje mandarinki ali ovih nasada o kojima sam govorio nedostaje. Veoma bi bilo dobro reaktivirati na otoku Visu (višku valu) na kojoj ima oko pedesetak hektara veoma pogodnog zemljišta za nasade limuna. Tada bi mogli proizvodnjom zadovoljiti sve potrebe naše zemlje. Na taj način bi riješili egzistenciju mnogih obitelji na Visu. Bilo bi veoma korisno poticati proizvodnju naranče na malim obiteljskim vrtovima.

Autor: Tomislav Drezga