Proljetna gnojidba vinograda dušikom

Koristiti ga mogu samo one biljke koje žive u simbiozi s kvržičnim bakterijama na korijenu biljke. To su uglavnom biljke iz porodice leguminoza (djeteline) koje treba gnojiti manjim količinama dušika. Preostali dušik (0,1% od ukupne količine) nalazi se otopljen u vodama od potoka do oceana, a vrlo mala količina dušika nalazi se u pedosferi, odnosno u tlu (0,01% od ukupne količine dušika na Zemlji). Od te male količine dušika u tlu najveći dio se nalazi u pričuvi (rezerva) u obliku organske tvari (95 do 98%), a u anorganskom obliku pristupačnom biljci svega 2 do 5%. Stoga je organska tvar u tlu najveći i najvažniji izvor dušika za biljku. Dušik u tlo dospijeva putem organske i mineralne gnojidbe, te mikrobiološkom fiksacijom (simbiotskom i asimbiotskom) iz atmosfere.

Dušik se u tlu nalazi u organskom i anorganskom obliku. Za razliku od ostalih biljnih makrohranjiva u tlu se ne mogu stvoriti veće rezerve anorganskog dušika. Biljkama je dušik pristupačan u anorganskom obliku u NO3 - (nitratni ioni) i NH4 + (amonijski ioni) iz otopine tla, kao i NH4 + vezanih na adsorpcijskom kompleksu tla u lako zamjenjivom obliku i NH4 + vezan na površini višeslojnih sekundarnih minerala gline.

Dobro ishranjen vinograd (donji lijevi) i slabo ishranjen vinograd dušikom (klorotičan), gore u sredini

Oblici dušika u tlu

Razina nitratnog dušika u tlu iznosi samo nekoliko miligrama na 100 g tla. Nitratni oblik dušika je vrlo lako topljiv, te stoga i vrlo mobilan. Ovaj oblik dušika u tlu ne veže se na adsorpcijski kompleks tla niti tvori netopljive soli, te je vrlo podložan ispiranju cijednom vodom, posebice u
područjima s više oborina. Amonijevi ioni vezani na adsorpcijski kompleks tla lako su pristupačni
biljci, a ne ispiru se, zbog čega njihov sadržaj tijekom godine znatno manje oscilira u odnosu
na sadržaj nitratnih iona. U usporedbi s ukupnim dušikom tla, anorganske forme dušika čine svega 2 do 5%, dok preostali dio otpada na dušik vezan u organskom obliku (humus).

Organska forma dušika (humus) nije pristupačna biljci izravno, nego tek nakon što se procesima mineralizacije složeni organski spojevi razgrade do amonijaka. Proces mineralizacije organske tvari u tlu stoji pod kontrolom mikroorganizama i odnosa ugljika i dušika u organskoj tvari.
Organska tvar C : N odnosa 25 : 1 se brzo mineralizira za razliku od organske tvari sa širokim C : N odnosom (100 : ! u slami).

Gubitak dušika

Osim obogaćivanja tla dušikom (gnojidba organskim i mineralnim gnojivima te biološkom fiksacijom iz zraka), iz tla dolazi do značajnih gubitaka dušika ispiranjem nitrata (NO3 -), što u
vlažnim godinama u našem podneblju može iznositi i više od 100 kg/ha dušika godišnje. Značajan gubitak dušika u vlažnim tlima događa se denitrifikacijom kada bakterije denitrifikatori koriste kisik iz dušičnih spojeva, prvenstveno NO3 - razlažući ga sve do N2 (molekularni dušik) koji hlapi u atmosferu. Gubici na ovaj način, u vlažnim godinama, mogu iznositi od 5 do 50% od dodanog dušika mineralnim gnojivima. Značajan gubitak dušika iz mineralnih gnojiva nastaje hlapljenjem amonijaka u atmosferu. Naime, dodani dušik u obliku amonijskog iona (NH4 +) u određenim uvjetima se deprotonira i prelazi u amonijak (NH3) koji hlapi u atmosferu. Gubici amonijaka su veliki ako je gnojivo ostalo na površini ili je plitko unijeto u tlo, posebice u uvjetima suše i visokih temperatura. Gubici dušika iz tla nastaju i erozijom te odnošenjem dušika prirodima i prinosima svih biljaka osim biljaka iz porodice leguminoza. Zbog toga se dodani dušik u tlo, posebice mineralnim gnojivima, mora obavezno ukopati u tlo na dubinu 10-ak cm ili ga primijeniti neposredno prije ili poslije kiše.

U odnosu na ostale biogene elemente, dušik je vrlo često deficitaran u tlu, jer se u tlu ne mogu stvoriti njegove rezerve u anorganskom obliku. Ujedno je jedan od najvažnijih elemenata u ishrani većine poljoprivrednih kultura koje ga primaju i iznose iz tla u značajnim količinama. Zbog toga se dušik u tlo ne može unijeti jednokratnom gnojidbom, poput fosfora i kalija. Manji dio dušika (najviše 25% od ukupnog dušika) dodaje se u tlo osnovnom gnojidbom sa NPK gnojivima u jesen ili u rano proljeće. Preostala količina dudušika za potrebe vinove loze dodaje se u proljeće kroz najmanje dvije prihrane, koristeći pojedinačna dušična gnojiva kao što su KAN sa 27% dušika ili urea koja sadrži 46% dušika. Količine ukupnog dušika u gnojidbi tla za vinovu lozu baziraju na sadržaju ukupnog dušika u tlu, sadržaju organske tvari (humusa u tlu) te fizikalnih svojstava tla. Grubo rečeno, vinograd se gnoji sa 80 do 150 kg/ha dušika. Oko 85% od ukupnog dušika dodaje se kroz dvije prihrane. Za vinovu lozu, u kontinentalnom dijelu Hrvatske, prva prihrana se odvija sredinom travnja sa 1/2 preostalog dušika, a preostala količina dušika se doda drugom prihranom u drugoj dekadi svibnja, a najkasnije do kraja svibnja.

Dušikom preko tla u našem se podneblju ne smije gnojiti iza svibnja da se ne bi izazvala produžena vegetacija, odnosno odgodilo dozrijevanje organa vinove loze i smanjila njena otpornost na pozebu.

Autor: Prof. dr. sc. Tomislav Ćosić