Već nekoliko puta do sada vinogradar Stanko Crnko iz Imbriovca okušao se u proizvodnji vina s predikatom, te radi berbe grožđa izvan rokova tehnološke zrelosti. Ovaj vinogradar je jedan od prvih u Varaždinskoj županiji zaštitio svoja vina i danas ima ukupno 9 sorata s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom (KZP), a sva su u kategoriji kvalitetnih s KZP. Ovisno od klimatskih uvjeta (temperatura), i stanja grožđa (sadržaj šećera i stupanj zaraženosti s gljivicom Botrytis cinerea tzv. „plemenita plijesan“) proizvodi vina s predikatom. U svojem podrumu ima vina kasne berbe, izborne berbe prosušenih bobica i ledene berbe.

I ove je godine na nešto više od 300 čokota uglavnom Graševine koja ima KZP, te nešto malo Traminca crvenog, grožđe ostavljeno na „milost i nemilost“ utjecaju vremenskih prilika. Grožđe je obilovalo plemenitom plijesni i ostavljeno je do početka veljače na čokotima. Najveći dio vode iz bobica je ishlapio tako da su u trenutku berbe bile gotovo potpuno sasušene, a koncentracija šećera u moštu iznosila je 158° Oechla.

Berba je započela rano ujutro, u praskozorje, na temperaturi od -3°C i nastavila se tijekom jutarnjih sati uz jak i hladan vjetar koji je ledio prste vrijednih berača.

Nakon same berbe slijedi ništa manje težak i zahtjevan posao odvajanja prosušenih bobica od peteljkovine i njihovo polagano prešanje. Osmijeh na licu vinogradara je najveći kada iz preše u vrlo tankom mlazu i polagano počne istjecati izuzetno sladak mošt.

S obzirom na temperaturu u samoj berbi, koncentraciju šećera i prisutnost plemenite plijesni vino od ove berbe bi trebalo biti deklarirano kao predikat, izborna berba prosušenih bobica.

Graševina je inače poznata kao jedna od najzahvalnijih i najčešće korištenih sorata za proizvodnju svih kategorija predikatnih vina. Osim Graševine za proizvodnju predikatnih vina još su pogodne sorte Rajnski rizling, Traminac crveni, Pinot bijeli, sivi i crni, Moslavac, Sauvignon i još neke druge.

Vina predikatnih berbi karakteriziraju visoke koncentracije neprovrela šećera zbog čega su najčešće poluslatka i slatka, te veće količine alkohola glicerola koji vinu daje punoću i dodatnu slatkoću. Osim toga tipične su žute do jantarno žute boje, karakteristične arome i bouqueta koji potječe od plemenite plijesni tzv. „Botritis ton“ koji ljude podsjeća na miris šampinjona ili pak na šumsko tlo. Kod izborne berbe bobica i izborne berbe prosušenih bobica javljaju s još arome od kompleksnog estera STOLON-a koje podsjećaju na karamel, suhe marelice i smokve, med, rozine, slad, kompot od jabuka, zrele banane itd.

U svakom slučaju ova vina su za posebne prilike i trenutke (vrlo skupa), kompleksna i za duže odležavanje u boci kada maksimalno razvijaju svoja raskošna svojstva.


Autor: Miroslav Matovinović dipl.inž.agr.