Ernest Tolj: Hrvatska vina su svjetska vrijednost, i Obama pije dingača

Ernest Tolj poznati je hrvatski poduzetnik i menadžer rođen u Njemačkoj, a odrastao u Hrvatskoj. Kako je danas i vrhunski vinar, zamolili smo ga za razgovor upravo o toj temi.

Za početak, nešto o vašem djetinjstvu. Poznato je da ste dijete hrvatskih iseljenika i da ste rođeni u Njemačkoj. Kako ste proveli svoje djetinjstvo?

Istina je da sam rođen u Njemačkoj, ali sam već u danima najranijeg djetinjstva poslan na čuvanje baki u Veliki Prolog, pored Vrgorca, tako da sam dječje i školske dane proveo na hrvatskom jugu, upijajući brojne doživljaje i iskustva koja će me voditi u daljnjem poslovnom i obiteljskom životu. U srednjoškolskim danima sam se ipak počeo vezivati za Njemačku, gdje su se otvarale brojne zanimljive poslovne mogućnosti.

Predstavite nam u nekoliko rečenica Vaš poslovni i obrazovni životopis?

Od 1990. od 1999. radio sam kao voditelj prodaje u firmi Commel Zagreb, nakon čega pokrećem vlastitu firmu Eurocable Group, u kojoj sam u periodu 1999-2007. na položaju predsjednika upravnog odbora, s 2007.-2012. predsjedavajući nadzornog odbora, te od ove godine ponovo na čelu upravnog odbora. Eurocable Group međunarodna je grupacija za proizvodnju električnih kablova u tehnološki najsuvremenijim uvjetima, sa sjedištem u Zagrebu. Tvrtka izvozi gotovo 90% ukupne prodaje većinom na europska, a potom i ostala tržišta. Što se tiče stručne naobrazbe, završio sam MBA program na CROMA Business Academy, a potom stekao i počasnu doktorsku titulu iz područja ekonomije na World Business Academy.

Sasvim atipičan životopis za jednog vinara. Kako ste pored svih ovih obveza uopće došli na ideju baviti se vinarstvom?

Pa vidite, ja sam od svoje treće do dvadeset i prve godine trajno živio na jugu Dalmacije, u kraju poznatom po dobrim vinima i vinogradima. Vinarstvo nam je bilo i u obiteljskoj tradiciji, svi su rođaci bili vinogradari iz hobija, pa sam tako i ja u najmlađim danima došao u dodir s vinarstvom. Čak i nakon što sam u studentskoj dobi otišao za Zagreb, kontakti s rodnim krajem su ostali intenzivni. Krajem devedesetih godina se u Hrvatskoj pojavio novi inovativni val vinara u Hrvatskoj, što me je privuklo, pa sam se uključio u taj novi i inovativni proces uzgoja vinograda i proizvodnje vina, te se vratio u Dalmaciju. Taj moj hobi, koji sam na kraju pretvorio u profesiju, konačno me je oblikovao i kompletirao kao osobu.

Postoji li neka posebna tajna kvalitete vaših vina, zbog čega se ona ukusom toliko razlikuju od onih uobičajenih i prosječnih hrvatskih vina?

Za kvalitetu su ponajprije zaslužni ljudi koji to vino rade i proizvode sa srcem, a napominjem da je u mom slučaju riječ o obiteljskom poslu, što je uvijek prednost, jer je obitelj zajednica od najvećeg mogućeg povjerenja. Hrvatski vinari inače imaju veliko srce, veliku dušu i veliko povjerenje u svoju zemlju, pa u sklopu sa svim onim što dalmatinska priroda daje, nastaje jedan poseban proizvod. Nadalje, osim što sam imao sreću učiti od najboljih hrvatskih proizvođača vina, poput 'oca hrvatskog vinarstva', gospodina Plenkovića, za što kvalitetniju proizvodnju vina se konzultiram i sa svjetski renomiranim enologom iz Bordeauxa, Michelom Rollandom.

Hrvatska vina su omiljena u svijetu, a rado ih piju mnoge poznate osobe iz javnog života na zapadu. Čuli smo da se i u Bijeloj Kući nazdravlja hrvatskim 'Dingačem'?

Hrvatska vina piju uvijek oni koji u jelu i piću uživaju, dakle pravi 'šmekeri'. Pogotovo su naša vina popularna u Americi, gdje se u puno prigoda konzumiraju u najvišim krugovima, a poznato je i da je američki predsjednik Obama ljubitelj hrvatskog 'Dingača'. Hrvatska vina je obožavao i Bill Clinton, koji ih je vjerojatno pio i za vrijeme svojih afera (...smijeh...) Uglavnom, hrvatska vina su se oduvijek nalazila na mjestima na kojima su trebala biti i pili su ih oni koji su se razumjeli što je dobro vino i što su ostale dobre stvari u životu.

Kako komentirate najnovije EU regulative, koje se čine dosta nepovoljnima za hrvatske vinogradare i vinare?

Istina je da su određeni zakoni koje Bruxelles primjenjuje na Hrvatsku nepovoljni za nas koji se bavimo ovim poslom. Kao prvo, nismo od Vlade RH dobili dovoljno pravovremenih i relevantnih informacija o implikacijama tih EU regulativa na obiteljska gospodarstva, a posljedica toga je nesigurnost i neinformiranost, što nikada nije dobro za privatni posao. Velika je to brana i za mlade školovane ljude, koji bi se eventualno vratili na rodni Pelješac, jer ne znaju kakvi će točno biti zakoni, hoće li moći širiti svoje vinograde, vinarije, hoće li to netko subvencionirati itd. No, mi Hrvati smo veliki borci i majstori improvizacije, pa ćemo se nakon prvog šoka sigurno znati izboriti za odgovarajuće mjesto na svjetskom tržištu, koje nam sukladno našoj kvaliteti i trudu pripada.

I za kraj, jedna poruka i savjet mladim poduzetnicima?

Samo naprijed, ne odustajte i kad se čini da su stvari krenule u sasvim krivom smjeru. Vjerujte u sebe i svoje projekte, a jednim okom uvijek gledajte na svoje korijene, dok drugo oko držite budnim za globalno tržište koje diktira pravila i tržišne zakone. Ne dajte se od nikog obeshrabriti, samo hrabro i koncentrirano naprijed prema svom snu!

Autor: Ratko Martinović

Foto: RGBStock.com