Dobro zapakirana vinska omotnica

Jesu li vinogradari i vinari razmaženi, ili samo oprezni? Pitanje je to koje najviše muči one koji s njima rade. No, kako su se mnogi već uvjerili u bliskoj povijesti, opreza nikad dosta. Očekivali su mnogi da treba pojuriti po vinsku omotnicu. No, kako se vinska omotnica odvija ipak do 2018. godine, nije nam baš jasno što bi trebali svi iz te mjere izvući prve godine.

Mnogo je napravljeno već, podignuto je do sada mjerama razvoja vinogradarstva mnogo novih vinograda i trajnih nasada. Mnogi su upravo još na počecima svog puta. Trenutno su aktivne, pored omotnice, i mjere ruralnog razvoja gdje se također može pronaći mjesta za ulaganje u vinograde i podrume. Kažu da baš i nije očekivan odjek. Ma imali smo prije dvije godine sušu, ove godine opet mnogo vlage, pa je bilo dosta bolesti. Tko je sada imao snage uopće razmišljati o ulaganju u marketing vina, izlazak na treća tržišta?

Strah od novih ulaganja

A na koncu, pa tko je uopće taj koji može na brzinu razmišljati o premještanju vinograda, o promjeni sorte. Ili pak o vađenju jednog, pa stavljanju novoga na drugu širinu redova i gustoću sadnje. Tu je mnogo toga. Tu je već i druga mehanizacija i tehnologija. Ne zna se točno koliko je njih prošle godine baš pohrlilo u te mjere i koliko će ih biti sada, ali i pored skepticizma mnogih, ipak se radi o razumnim odlukama jer se radi o programima koji traju do 2018. godine.

Čak je trenutno mnogima zanimljivija mjera Ruralnog razvoja, podmjera 4.1. kojom se nabavlja nova mehanizacija koja im je potrebna. A tu se može doći i do 90 % povrata sredstava. Jer 50 % slijedi svakako. Pa ako ide na mladog poljoprivrednika starosti do 40 godina, i uz to se nalazite na području posebne skrbi, lako se dođe i do tih 90 %. A mnogi se vinogradi i podrumi upravo i nalaze u takvim, ruralno zapostavljenim područjima. No, sudeći prema sada objavljenim i natječajima, vidimo da se na prste jedne ruke može izbrojati broj onih koji su krenuli i po tu mjeru na prvi znak startera. Za razliku od drugih, vidljivo je da su proizvođači grožđa i vina jako oprezni.

Glavobolja koju nosi administracija

Administracija. Iako se maše velikim ciframa, riječima i i slično, moramo znati da Europska unija ipak ne želi da se tu sva raspoloživa sredstva podijele. I zato je tu ipak tolika administracija. I vinska omotnica i ruralni razvoj su prave glavobolje za svakoga tko se mora prihvatiti takvih poslova. A i inače, promidžba prodaje u treće zemlje je ipak posao za neke druge. Treba li se netko tko ima par hektara vinograda uopće baviti izvozom?

Pa njegov posao je da proizvede vino i grožđe. Trgovina je ipak posao nekog drugog. Osim dakako, onih s 500 hektara. Oni svakako imaju svoju prodaju i svoje marketinge i ciljeve na tim trećim tržištima. No, u svakom slučaju, veliki vinogradari sigurno će svoju omotnicu iskoristiti do 2018. godine, a zasigurno će i mali, i veliki i srednji u narednim natječajima ruralnog razvoja naći i svoje mjesto.