2016. je godina ulaganja u šumsku infrastrukturu

Ivan Pavelić, Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma za Časopis Hrvatske šume dao je intervju u kojem govori o strategiji šumarstva EU te aktivnostima Hrvatskih šuma, kao i unapređenju sustava poslovanja. Kakav je odnos drvne industrije i Hrvatskih šuma? Što misli o liberalizaciji tržišta drvne mase? Pročitajte u nastavku.

Trend povećanja dobiti

Prokomentirajte nam prošlu 2015. godinu u poslovnom smislu. Nastavlja li se trend povećanja dobiti i dalje?

Kao i prethodne 2014. godine, tako je i 2015. godina bila iznimno dobra za Hrvatske šume d.o.o. Početno je bilo problema s iskorištavanjem šuma zbog loših vremenskih uvjeta, ali smo maksimalnim angažiranjem svih radnika te nešto povoljnijim vremenskim uvjetima u drugoj polovici godine uspjeli realizirati planiranu proizvodnju koja je za oko2% veća nego što je bila u 2014. godini.

Ukupno je ostvareno oko 19 milijuna kuna manje prihoda, jer je sortimentna struktura bila lošija, međutim, to neće utjecati na smanjenje pozitivnog rezultata poslovanja, tako da vjerujem kako ćemo u 2015. godini poslovati s dobiti koja će biti veća nego u 2014. godini i ona će biti oko 175 milijuna kuna. Razlog zašto smo u mogućnosti ostvariti i veću dobit s manjim prihodima je činjenica kako su tek sada vidljivi efekti nekih aktivnosti koje smo kao Uprava provodili u prethodnim godinama.

Investicije u 2016. nikada veće - ulagat će se u šumsku infrastrukturu

Koje su planirane investicije za 2016. godinu?

Iz razloga dobrog poslovnog rezultata, planirano je povećanje investicija u 2016. godini i one bi trebale iznositi preko 230 milijuna kuna bez ulaganja u BOŠ, što je najveći iznos investicija u povijesti Hrvatskih šuma, dok bi ulaganja u BOŠ trebala biti na nivou bilanciranog ulaganja. Dakle, stručno govoreći, šumi ćemo dati sve ono što je šumogospodarskim osnovama i predviđeno, kako bi i u budućnosti mogli očekivati izdašno iskorištavanje, a sve u skladu s održivim ili potrajnim gospodarenjem.

Veći dio tog 20% većeg investiranja je investiranje u šumsku infrastrukturu, kao i u radna vozila i strojeve, jer se u razdoblju od 2009. do 2012. godine značajno manje ulagalo od potrebnog. Naime, to su bile godine krize i nenamjenskog ulaganja OKFŠ-a, tako da nije bilo sredstava za takva ulaganja. Mi sada pokušavamo čim brže ispraviti te greške koje su rađene tih godina. Primjerice, stari vozni park osobnih radnih vozila je vrlo skup za održavanje, stoga je racionalnije kupovati nova vozila kako bi sigurnost radnika koji ih voze bila veća, a ujedno kako bi troškovi održavanja bili manji. Velike investicije 2016. godine biti će i u radne strojeve, pri čemu će se optimizirati korištenje strojeva na način da će se povećati njihova efikasnost, jer strojevi neće biti na korištenju samo jednoj šumariji ili podružnici, nego se planira njihovo korištenje na području cijele Hrvatske, čime se zapravo smanjuju troškovi i povećava isplativost.

Veliki pomak u investiranju biti će i kod uređenja zgrada koje nam služe za obavljanje osnovne djelatnosti, a posebna briga je usmjerena na povećanje energetske učinkovitosti i potpisani su ugovori s Fondom o sufinanciranju objekata s tim ciljem u maksimalnom iznosu.

Unapređenje informacijskog sustava, šumarskih procesa i odnosa s kupcima i radnicima

U kojem segmentu smatrate da bi trebalo poboljšati poslovanje i hoće li to biti moguće u 2016. godini?

Kaže se da uvijek postoji prostor za unaprjeđenje. Kada pitate što bi trebalo poboljšati, moj odgovor je sve gdje je to moguće napraviti, a da se stvara veća pozitivna razlika između prihoda i rashoda.

Ono što će biti glavni smjerovi novih aktivnosti tijekom 2016. godine su unaprjeđenje informacijskog sustava, pri čemu se planira prelazak na naprednije tehnologije, a sve s ciljem kako bi mogli čim efikasnije poslovati. Prvo će se krenuti od financija i knjigovodstva s ciljem da se proširi na sve druge aktivnosti u Hrvatskim šumama. Nadalje, prostora za unaprjeđenje ima u procesima vezanim za šumarstvo. Od trenutka kada su ti procesi definirani prošlo je jako puno godina i za neke se može reći da su jako zastarjeli, jer je u međuvremenu razvijena tehnologija koja značajno pospješuje neke radove unutar tih procesa.

Isto tako gdje svakako trebamo napredovati je i odnos prema našim kupcima. Naime, zahtjevnost koja je stavljena pred drvoprerađivače u smislu konkurentnosti je nešto što njima jako otežava posao, a s druge strane, samo malim promjenama u pristupu, mi kao njihovi dobavljači im možemo olakšati život, a da nama to ne predstavlja nikakvo otežavanje našeg rada. Recimo od izbora sortimenta koji se želi kupiti pa do proizvodnje u dimenzijama koje njima omogućuju veću iskoristivost, odnosno manje otpada.

Nadalje, moguća poboljšanja su i u odnosu radnika prema poslu, a to se može postići boljom komunikacijom s radnicima, jer jednostavno postoje poslovi koje nije nužno raditi, a rade se. Dakle, potrebno je da svatko od radnika pronađe način kako može biti efikasniji u svom dijelu posla, jer ako povećamo efikasnost u okvirima istog radnog vremena, tada možemo ili imati veće plaće ili smanjiti radno vrijeme, a zadržati iste plaće, što je dobro za svakog radnika.

Poslovanje Hrvatskih šuma u okvirima trgovačkog društva

Koliki manevarski prostor kao trgovačko društvo imamo za slobodno poslovanje u danim političkim uvjetima?

Kako se i pokazuje, politički uvjeti nisu utjecali na naše poslovanje. Naime, postoje pravila i zakonitosti prema kojima poduzeća trebaju poslovati, a politički uvjeti bi na to trebali utjecati samo u onom dijelu koji se odnosi na ekonomske utjecaje, kao što su promjena zakona o radu, promjena porezne politike i slično.

Kada se govori o državnim poduzećima i privatnim poduzećima, jedina razlika koja je između tih poduzeća je u vlasništvu te u konkurentnosti. Naime, u pravilu je konkurentnost kod takvih poduzeća vrlo mala jer su to većinom monopolističke djelatnosti. Ali samo funkcioniranje poduzeća je vrlo slično i cilj je da to poduzeće prije svega obavlja svoj cilj zbog kojeg je osnovano, posluje čim stabilnije kako bi radnicima moglo dati određenu sigurnost radnog mjesta, a vlasnicima korist koja se očekuje, a to je dobit.

Zaključno mislim da je manevarski prostor vrlo velik bez obzira na bilo koje političke uvjete, jer poslovanje Hrvatskih šuma nije i ne bi trebalo biti pod utjecajem političke okoline, osim u dijelu postavljanja ciljeva poduzeća.

Hrvatske šume i drvna industrija imaju partnerski odnos

Kako biste ocijenili odnos HŠ sa drvnom industrijom?

Mislim da je jako puno napravljeno upravo u tom segmentu, jer jednostavno se Hrvatske šume više ne gledaju kao protivnik, već kao partner s drvoprerađivačkom industrijom. Sama činjenica da su svi ugovori koji se potpisuju javni i svima dostupni, uklonjena je svaka sumnja u protežirano poslovanje i uvedena su pravila koja su unaprijed poznata, svima jasna i kojih se čvrsto držimo. Naravno da ta pravila ne mogu davati bolje uvjete svim drvoprerađivačima, ali to su pravila koja bi trebala omogućiti da se u toj industriji, sirovini koju mi proizvodimo doda najveća vrijednost, što bi trebao biti jedan od ciljeva svake politika koji se postavlja pred Upravu Hrvatskih šuma.

Naravno da svi drvoprerađivači samim time što nisu u povoljnijem položaju ne mogu biti i zadovoljni, ali uveden je red, držimo se pravila, a kada se svi ili većina dogovori da se pravila trebaju mijenjati, tada ćemo ta pravila i promijeniti. Sada je prošlo već dosta vremena od primjene ovakvog modela rada i vrijeme je da se napravi kratka revizija, pa da se pristupi i promjeni pravila ako se prepoznaju neke anomalije.

Liberalizacija tržišta drvne mase

Smatrate li da bi tržište drvne mase trebalo biti liberalizirano?

Svako tržište, ukoliko je cijena tržišna, treba biti liberalizirano. Kod nas je nešto drukčiji slučaj, jer prodaja sirovine, odnosno trupaca nije tržišna. Ona bi bila tržišna kada bi se cijena slobodno formirala te kada bi kupci kupovali po tako formiranim cijenama, a cijene bi trebale biti rezultat ponude i potražnje.

Dakle, u Hrvatskoj je to moguće ako bi se većina trupaca prodavala preko licitacije, što sada nije slučaj, nego se cijena formira na sasvim druge načine. Dakle, kako nemamo slobodno formiranje cijena sirovine, tako ne bi trebalo biti niti slobodno formiranje cijena proizvoda, jer ako se nešto može kupiti ispod cijene, a nakon toga uz minimalne obrade to prodati po tržišnoj cijeni, tada se ostavlja prostor za ekstra zarade. U slučaju da cijena sirovine bude previsoka, nitko ne bi kupovao sirovinu. Drugim riječima, dok se može zarađivati, tržište bi kupovalo sirovinu, a kada to nije slučaj tada bi se prestalo s kupovinom. Na taj način se zapravo rizik poslovanja svodi samo na opskrbljivača sirovinom, a to su Hrvatske šume.

Takva situacija može trajati još neko vrijeme, dok se drvoprerađivačima ne omogući da kroz zaradu stignu tehnologiju koja je standardna u EU, ali cijene će vrlo brzo morati krenuti prema tržišnim. Oni proizvođači koji kroz tu zaradu sada pokrivaju gubitke iz prethodnih godina ili koji izvlače tu zaradu, neće biti konkurentni u budućnosti i jednostavno će propasti.

Još je bitno za takve sustave u kojima cijena nije do kraja tržišna, da se uspostavi lanac ili piramida proizvoda, pri čemu bi se proizvodi s nižim nivoom završenosti morali isporučivati kupcima koji na te proizvode žele dodati vrijednost i to po cijeni koja je vezana za inicijalnu cijenu sirovine. Samo na taj način bi se omogućilo s jedne strane da ima dostatno sirovine odnosno poluproizvoda za proizvode s visokim nivoom završenosti te s druge strane da nema ekstra zarade na niskim nivoima završenosti proizvoda.

Nacionalna šumarska strategija

Prema Zakonu o šumama iz 2014. godine stoji kako je interes RH donošenje Nacionalne šumarske strategije. Što bi, po vašem mišljenju, trebala sadržavati spomenuta strategija i u kojem smjeru bi trebalo ići hrvatsko šumarstvo?

Šumarstvo se treba razvijati u skladu sa znanstvenim pristupom za najbolji način gospodarenja. Međutim, ne treba zaboraviti da su šume s jedne strane nacionalno bogatstvo, s druge strane ekološki generator kvalitete, a s treće strane štednja kroz vrijednost sirovine. Ako bi neka Vlada procijenila kako je zbog potreba drvoprerađivačke industrije, a s ciljem ostvarivanja maksimalne koristi zbog velike potražnje i dobrih cijena, potrebno povećati sječu određene vrste ili vrsta drveta u nekom kratkom razdoblju, tada bi trebalo razmišljati o tome da se to i realizira, pod uvjetom da se ta prekomjerna sječa kompenzira ili pojačanom sadnjom te vrste ili smanjivanjem sječe u slijedećim razdobljima. Drugim riječima, ukoliko imamo štednju, a imamo potrebu za novcima, tada je logično da se podigne štednja, racionalno investira te kada se investicija isplati, vrati ponovo na štednju.

Nacionalna šumarska strategija bi trebao biti dokument koji daje smjernice kako bi se trebalo gospodariti šumama, s time da se ostavi sloboda u dijelu izmjena te strategije. Dakle, to bi trebao biti kompromis između šumarske struke s jedne strane i želja vlasnika (Vlade) s druge strane, uz mogućnost da vlasnik privremeno i naruši očekivanja, pod uvjetom da se to narušavanje na neki od načina korigira.

Prema mom nekom razmišljanju, strategija šumarstva bi trebala dati smjernice za dvije stvari: da površina pod šumama dugoročno ne bude manja od postojeće te da kvaliteta šume i vrsta u šumi dugoročno ne bude lošija od postojeće

Kako stati na kraj krađi drvne mase?

Šumske štete su u porastu. Što napraviti kako bi se stalo na kraj krađi drvne mase iz državnih šuma?

Uvijek je bilo krađa, ali je bitno da se to svede u razumne granice. Ako se zakonski definira kako se krađa do 1.000 kn ne smatra krivičnim djelom, na taj način se ne daje dobra poruka u svezi s šumama, jer je veliki dio krađa upravo ispod tog iznosa, a ako je to samo prekršaj, tada se može voditi samo protiv poznatog počinitelja, što kod krađe šuma često nije slučaj.

Mi poduzimamo sve kako bi smanjili mogućnost krađe, od povećanja broja čuvara šuma, preko uvođenja kamera, pa do uvođenja smjenskog rada kako bi uvijek netko bio u šumi. U dobrom dijelu i uspijevamo držati krađu pod kontrolom u državnim šumama, ali mišljenja sam kako je situacija s privatnim šumama jako loša. Ako je točan podatak da 60% vlasnika šuma ne zna gdje mu je šuma, to znači da oni ne mogu niti provjeriti da li im se dogodila neka krađa ili neka druga šteta. A kada bi i mogli, nemaju mogućnost organizacije čuvanja šuma.

To je opći problem i mislim da bi se i šira zajednica trebala umiješati u to, te svi zajedno tražiti rješenja kojim bi se krađa dovela u razumne granice.

Odnosi Uprave i Sindikata

Kakav je odnos Uprave i sindikata u Hrvatskim šumama?

Odnos Uprave i Sindikata je takav da svatko treba raditi svoj posao i to se treba truditi da ga radi čim bolje. I mislim da nismo daleko od toga da postignemo cilj. Naime, kada god su sindikati prepoznali neki od problema, Uprava društva ih je na njihov prijedlog primila te se o problemu razgovaralo i tražila su se rješenja, da li pojedinačno ili kroz tumačenje Kolektivnog ugovora.

Sindikat jednostavno mora shvatiti kako upravljačka funkcija nije u njihovoj ingerenciji, nego je ona ili savjetodavna ili kontrolna ili pregovaračka. Zakon o radu je tu dosta jasan i nedvosmislen i ako bi svatko realizirao svoju ulogu, mislim da bi odnosi Uprave i Sindikata bili još bolji.

Broj radnika u Hrvatskim šumama je optimalan

Preporuka EU je destimulirati odlaske u prijevremene mirovine. Smatrate li da je broj radnika u HŠ trenutno u optimumu ili su nužne promjene i u tom segmentu?

Mogu se složiti s preporukom EU iz jednostavnog razloga da ćemo kao posljedicu imati društvo koje je većinom u mirovini i neće biti mogućnosti plaćati sav taj trošak. Uprava nije nikoga poslala u prijevremenu mirovinu, niti je proglašavala višak radnika, u skladu s kojim bi prvi višak bili oni koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu. Na taj način se priklonila preporuci EU.

Što se tiče broja radnika, u ovoj organizacijskoj shemi je taj broj vrlo blizu optimalnog. Možda nekih djelatnosti ima previše, a nekih premalo, međutim, jednostavnim prekvalifikacijama se to može lako korigirati. Ako bi se mijenjala organizacija, tada bi se vjerojatno negdje mogao pojaviti višak, ali isto tako bi se on mogao zaposliti na onim poslovima koje Hrvatske šume kupuju izvana.

Kada će zgrada na Trgu kralja Tomislava biti useljiva?

Početno smo imali problema s projektom rekonstrukcije, jer su naši projektanti tvrdili kako nije potreban cjeloviti projekt rekonstrukcije, nego je dovoljno ići prema tzv. jednostavnim rekonstrukcijama. Dolaskom inspektora, pokazalo se kako to nije baš istina, te smo izgubili više od dva mjeseca kako bi se napravili svi potrebni projekti te kako bi se ishodovale sve potrebne dozvole. Sve je to bilo gotovo prije Božića i sada se radi punim tempom.

Preseljenje očekujemo 1. ožujka, a sve pripreme za preseljenje smo već ili napravili ili ih radimo. Mislim da će taj novi prostor biti adekvatan potrebama koje imaju radnici Direkcije i podružnice Zagreb i veselim se što ćemo uskoro biti svi zajedno u novim prostorijama.

Tekst: Goran Vincenc