Uz žetvu - za Slavonca najvažniji posao u godini

Kada voda u kotlušama proključa, a prva kava i rakija se popila nakon ranog ustajanja, tada započinje tradicionalna slavonska svinjokolja. U prostranom dvorištu šokačke obitelji Jakobović u glavnoj ulici u Vođincima nedaleko Vinkovaca sve je bilo spremno. Nemir se jedino dao naslutiti kod četvero tovljenika koji kao da su osjetili što im se sprema. Nimalo to nije za oči lijepa slika, ali što se mora, mora se. Tako je to, što bi rekli naši Šokci, bilo odvajkada. Doduše, danas se svinje i u slavonskim domaćinstvima sve manje kolju, a da ih se prethodno ne omami nekim sredstvom, uglavnom strujom.

"Dakako da je ovako bolje i za nas i za svinju. Zaklati je moramo, kako god bilo, a kada je već tako, onda je humanije prethodno je omamiti", kazuje Željko koji je odavno prestao brojiti svinjokolje na kojima je bio u ispomoći.

Iako prizor nije lijep - na svinjokolji ne fali smijeha i pošalice

"Tko bi to sve popamtio. Oduvijek se išlo u ispomoć kod prijatelja, susjeda ili rodbine. I znalo je biti svakako. I da sunce sija, ali i da kiša cijeli dan lije ko iz kabla, pa se liječiš nakon svinjokolje naredna dva dana. Ali, uvijek se na svinjokolju išlo sa zadovoljstvom.

Bude tu raznih priča, i pošalica, zezancije i sve u dobrom veselju. Na hladnoću i promaju koja odasvakud duva i ne mislite dok ne dođete kući. Al, sve prođe pa i to", navodi dok podložava vatru ispod kotluše u kojoj voda samo što nije proključala, spremna za šurenje prvog od četiri tovljenika.

A u njemu blizu 300-tinjak kila. "A bit će, kada ih svo četvero zakoljemo, i oko 800 kila mesa", procjenjuje Josip, jedan od dvojice sinova domaćina. Na konstataciju kako je to poprilična količina mesa za jednu obitelj, kroz smijeh dobacuje kako nema godine, a da se još nešto ne zakolje jer usfali u frižideru i pušnici.

Gubi li svinjokolja pomalo svoj smisao?

A domaćin Ivica leteći. Trč vamo, trč tamo. Čista logistika. U prolazu dobacuje kako je gotovo 20 godina tovio i goveda i imao ih po dvadesetak u štalama. Sada se bavi samo uzgojem svinja i to za svoje potrebe, a raspolaže i vlastitom hranom s obzirom da obrađuje 20-ak hektara što svoje, što zemlje uzete u zakup. I mogao bi kaže, još, ali nema tko. Obojica sinova, Josip i Danijel, život grade izvan poljoprivrede, a njega sustigle godine, bol u krstima, pokoji suvišan kilogram i život koji svakodnevno melje ne pitajući kakvog si danas raspoloženja.

I dok napolju traje borba s tovljenicima, u toploj kuhinji žene već rasprostiru prva svinjska crijeva kako bi ih očistile za sve ono što je gazda naumio napraviti. "Uvjek je svinjokolja, uz žetvu za Slavonca bila najvažniji posao u godini. I uvijek smo joj se radovali. Danas nekako međutim ko da nema više te radosti. Sve se nekako odrađuje samo da se što prije odradi. I dalje ima i smijeha i šala, ali osjeti se da to nije kao nekada, kada sam ja bila mlada i došla u ovu kuću", kazuje sjetno 74-godišnja Marica Jakobović prisjećajući se kako je nekada bilo zlatno pravilo da je svinjokolja uvijek završavala večerom na koju su se zvali i susjedi i rodbina, a danas kaže, svi gledaju samo da se što prije razbježe. Valjda potjerani svatko sa svojom brigom, zaključuje pogledavajući kroz prozor treba li napolju nekome nešto.

Nekada se sve radilo ručno

A vani, vrijeme idealno za svinjokolju. Niti prehladno, niti pretoplo uz lagani prvi ovogodišnji snijeg. "Dobro je danas. Još prije desetak dana bilo je poprilično toplo i ljudi su sve odgađali početak klanja jer se boje za meso. Kada je toplo, teško je meso očuvati da se ne pokvari, a ne možete baš sve polediti. Sada, kada je temperatura pala bliže nuli, već se može klati", procjenjuje Danijel koji se prihvatio mješanja mesa za kobasice i kulenje.

Posebnog recepta nema, kazuje navodeći kako je za dobar kulen, kobasice i šunku navažnije dobro meso te kvalitetna paprika. "Na sto kilograma mesa za kulen dodajem 800 grama ljute paprike, kilogram soli i luka otprilike koliko treba, dok kod kobasica idem sa 4% paprike i 1,6% soli. I ne možeš pogriješiti", govori Danijel dok u mješavnu za kulen dodaje domaću papriku od Zlatka Salopeka iz susjednih Starih Mikanovaca. Dok se puni top za meso, Željko sa žaljenjem ističe kako je trebao donijeti svoju mašinu koju je još 1974. godine donio njegov tetak iz Njemačke i još je u pogonu.

"To je mašina broj 32 i to je onda bila najveća mašina u cijeloj okolici. Svinje su se nekada klale baš u ovo doba, oko 29. studenoga i tadašnjeg praznika Dana Republike. Još ako je praznik padao u petak pa si mogao spojiti i vikend, išlo se svaki dan na svinjokolje. Sve se radilo ručno. Prvi top sam napravio kada sam počeo raditi kao tokar. Snimio sam ga po Metalovim topovima i napravio svoju verziju. Uglavnom se improviziralo i snalazili smo se kako smo znali", navodi i brzo odlazi do kotluša sa obarinama za krvavice.

Večera je šlag na torti svake svinjokolje

"Unutra idu glave. Ako tko voli pravi švargle, onda ide kompletna glava, jezik i srce. Po našoj staroj tradiciji unutra su išle i đigerice i koža, ali kako danas ljudi manje jedu masno i čuvaju se, onda pojedini izbjegavaju te masnije dijelove. Uglavnom, ako se pravi švargla, onda ide više mesa, a ako ne, manje i kuha se dok se meso ne počne odvajati od kostiju, a to se dogodi obično tek nakon tri sata kuhanja. Mora prst proći kroz kožu i onda je gotovo", pojašnjava dok snijeg neumorno pada, ali se i ne zadržava na tlu i odmah se topi stvarajući mokrinu pod nogama kao da je već nema dovoljno.

Ali uz pokoju rakijicu, čašu vina ili Osječko pivo i to se nekako lakše prebrodi do večere koja dolazi kao šlag na tortu svake svinjokolje. Na stolu puši se juha, a kuhinju ispunjavaju mirisi kuhanog mesa i pečene kobasice koja je svakome drugačija. Nekom je taman, nekome malo ljuća, a nekome se ljutina baš i ne osjeti uz zaključak kako joj treba dati ipak vremena da se svi sastojci vremenom stope pa će se tek onda znati je li kobasica dobra ili je ove godine ipak nešto slabija.

Za domaćina dakako, posla još ima. Valja mu sve oprati, peći očistiti, a stolove i vješala podići na tavan dok ne budu zatrebali nekom drugom prilikom. Još se i meso mora staviti u salamuru tako će da posla biti još i sutradan. A onda slijedi opuštanje. Svinjokolja je u pravilu posljednji veliki posao u godini za Slavonca. Slijedi predbožićno vrijeme Došašća koje pak u Slavoniju donosi svoje posebno veselje.