Uredbu koja štiti proizvođača Vlada ne priznaje

Hrvatska država više od dvije godine od našeg ulaska u EU ne koristi instrumente i alate koji su joj na raspolaganju kako bi uredila tržište poljoprivrednih proizvoda.

Europski parlament i Vijeće su još u prosincu 2013. godine donijeli uredbu 1308 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda kojom su regulirani međusobni odnosi između proizvođača i otkupljivača. Stavljanje navedene uredbe u praksu je odluka same države članice, potez na koji se još nijedna naša Vlada nije odvažila.

Reguliranje tržišnih odnosa pomoglo bi prvenstveno ugroženim sektoru stočarstva, posebno proizvodnje mlijeka. Proizvođači su, osim što imaju problem s niskim otkupnim cijenama koje ruše svu profitabilnost posla, u podređenom položaju u odnosu na otkupljivače koji otežu s isplatama te uništavaju likvidnost malih proizvođača.

Uredba 1308 na ledu

Uredba 1308, koju Hrvatska nikako da primijeni, staje na kraj lošoj praksi. Njen članak 168 jasno navodi da svaka isporuka mlijeka i mliječnih proizvoda na državnom području zemlje članice od strane proizvođača prema prerađivaču ili distributeru mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između stranaka. Kupci su obavezni prvi sastaviti pisanu ponudu ugovora za dostavu tih poljoprivrednih proizvoda na njezinom državnom području od strane proizvođača. Svi ugovori ili ponude ugovora su sastavljeni prije isporuke, u pisanom obliku.

Obavezni ugovori između kupca i proizvođača

Naglašava se kako ugovori moraju posebno uključiti sljedeće elemente: cijenu isporuke koja je statična i određena ugovorom i/ili se izračunava zbrajanjem različitih faktora utvrđenih u ugovoru koji mogu uključivati tržišne pokazatelje koji pokazuju promjene tržišnih uvjeta, isporučenu količinu te kvalitetu ili sastav isporučenih poljoprivrednih proizvoda, količinu i kvalitetu dotičnih proizvoda koji se mogu ili moraju isporučiti, kao i vrijeme tih isporuka, trajanje ugovora koji može biti ili na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme uz odredbe o raskidu, pojedinosti o razdoblju plaćanja i postupcima, načine otkupljivanja ili isporuke poljoprivrednih proizvoda i pravila koja se primjenjuju u slučaju više sile.

Sada imamo polufeudalne tržišne odnose

Na sporost države upozorava Miroslav Kovač, voditelj proizvođačke organizacije Uzgojno poslovno obrazovni (UPO) centar Simentalac.

"Ugovori koje mi imamo su polufeudalni. Nismo ni na razini prosvjetiteljskog apsolutizma Marije Terezije. Naše tržište je ne uređeno, nestabilno, i neorganizirano. To je svima u Hrvatskoj jasno. Kako bi svima nama bilo bolje, moramo ga urediti, a da bi to napravili, ne moramo izmišljati toplu vodu. EU je propisala uredbe koje propisane na temelju njihove dobre prakse i loših iskustava u odnosima velikih i malih OPG-a", kaže Kovač.

Treba se hvatati za svaku slamku

Kao voditelj proizvođačke organizacije mljekara ističe neshvatljivu sporost i neshvaćanje problematike terena od strane Ministarstva poljoprivrede koje bi trebalo u ime suverene hrvatske države reagirati promptno i učiniti sve da se zaštiti ova očita depresija u sročarskom sektoru. Prije svega u proizvodnji mlijeka. Alat im je u rukama. Za čekati nije bilo vremena, a sada ga je sve manje. Ova situacija nije dobra za nikoga na tržištu mlijeka i mora se početi rješavati kako je moguće. Treba se hvatati za svaku slamku jer Hrvatska je trenutno samodostatna u proizvodnji mlijeka tek 59% (svi naši susjedi u EU su preko 100%). Tako da naše stanje na tržištu nikako ne možemo uspoređivati sa njima.

100 OPG-a mjesečno odlazi u propast

Kaotična situacija dovodi do gašenja malih obiteljskih gospodarstava. Po neslužbenim podacima od Nove godine do danas na mjesečnoj razini se zatvara 100 gospodarstava mjesečno. "Nestaju farme od 10 do 15 krava", kaže Kovač.

EU izdvaja značajna sredstva za poljoprivrednu politiku, a razlog tome jest da se stvore adekvatni uvjeti življenja u ruralnom kraju da seljak ne bi morao napuštati prostor koji živi. U Europi su svjesni da seljaka treba zaštiti jer njegova migracija u urbane sredine stvara veći pritisak na njih i ostavlja napušten prostor s druge strane. U Hrvatskoj smo očigledno još daleko od tog načina razmišljanja te se još uvijek ide na ruku velikim sustavima, trgovini i globalnoj prerađivačkoj industrijikoja nije u vlasništvu samih proizvođača, na štetu seljaka.