Sumrak slavonskih klaonica

Iako je rok za prilagodbu klaonica standardima Europske unije 30. prosinca 2010., vjerojatno će se produžiti do 2014. godine. Ni ta činjenica, međutim, neće pomoći većini od 160 hrvatskih klaonica da opstanu na tržištu. Posebno su ugrožene male slavonske klaonice koje bi u europskim okolnostima praktično jedine mogle podržavati tradicijsku proizvodnju suhomesnatih proizvoda temeljenu na sezonskom zimskom klanju.
»Na kraju procesa prilagodbe europskim standardima vjerojatno u Hrvatskoj neće ostati ni 20 klaonica«, ističe Nikola Franješević, predsjednik Grupacije klaoničara pet slavonskih županija te ističe primjer Slovenije gdje je od 50 klaonica o(p)stalo njih pet. Na hrvatskom istoku još do prije nekoliko godina postojalo je oko 20 klaonioca, no mnoge su ugašene. Posljednji primjer je klaonica u Sotinu, jedna od većih u Hrvatskoj, kapaciteta 80.000 tovljenika godišnje koja je po ulasku Agrokora u vlasničku strukturu VUPIK-a ugašena u ožujku 2010. godine. »U Vukovarsko-srijemskoj županiji ostalo je šest malih klaonica kapaciteta 30-ak tovljenika dnevno, no ni jedna ne zadovoljava potrebne uvjete«, naglašava pročelnik za poljoprivredu Andrija Matić. Poseban je problem što sve one nemaju dovoljnu propusnu moć zadovoljiti potrebe sve skromnijeg istočnohrvatskog mesnog sektora.

Vlasnik županjske klaonice »As« i poznati proizvođač suhomesnatih proizvoda Ilija Jelović podignuo je vlastitu proizvodnju na 30 tona sirova kulena, kulenove seke i slavonske kobasice godišnje, te najavljuje da vjerojatno više neće uslužno klati za obiteljska gospodarstva. S druge strane, klaoničar iz Posavskih Podgajaca pokraj Županje ističe da zadnja tri mjeseca nije zaklao ni jednu svinju. Da bi istočnohrvatske klaonice zadovoljile europske standarde potrebna su ogromna ulaganja u zadovoljenje paketa higijenskih i tehnoloških propisa, a ni to ne jamči opstanak zbog katastrofalnog stanja u ovdašnjem svinjogojstvu koje je slavonsko selo ostavilo praktično bez svinja. Do prije 12 godina u Vukovarsko-srijemskoj županiji klalo se više od 190.000 svinja, a sada ni 100.000. Tomu su kumovali trgovački lanci, sve veće cijene stočne hrane (kukuruz dosegnuo 1,10 kn/kg) i uopće nekonkurentno svinjogojstvo koje dodatno pritišće prilagodba standardima Europske unije. Međutim, hrvatski istok iz godine u godinu bilježi porast legalnih proizvođača suhomesnatih tradicijskih proizvoda koji moraju toviti i klati prema standardu EU-a. Većina njih nema klaonice, morat će klati uslužno, a postavlja se pitanje gdje?! Naime, propise Europske unije u cijeloj Slavoniji zadovoljava jedino osječko-baranjska klaonica »Ravlić«. I Agrokor najavljuje u Belju investiciju u klaonicu kapaciteta milijun tovljenika godišnje. Nema odgovora na pitanje zašto bi »veliki« koji su uložili milijune u klaonice davali uslugu kroz tri zimska mjeseca klanja i u krajnjoj liniji pomagali onima koji svojim kvalitetnijim (tradicijski proizvedenim) suhomesnatim proizvodom konkuriraju na tržištu. Legalna obiteljska poljoprivredna gospodarstva u sezonskom klanju svinja i proizvodnji tradicijskih suhomesnatih proizvoda mogu podržati eventualno male klaonice koje moraju imati i hladioničke kapacitete, no njihov opstanak pod sadašnjim je okolnostima gotovo nemoguć.

Potrebne specijalizirane klaonice za »male«

Idućih 15 dana u Vukovarsko-srijemskoj županiji kod svih legalnih proizvođača suhomesnatih proizvoda utvrdit će se njihove potrebe i mogućnosti klanja, a predstavnici Županije, Razvojne agencije i drugi zainteresirani obići će male klaonice kako bi organizirali ovosezonsko klanje za potrebe legalnih proizvođača. Utvrdit će se cjenik, ritam klanja i model povećanja »propusne moći« klaonica zbog povećane potrebe za klanjem tovljenika. U idućim godinama, međutim, morat će se utvrditi poželjan model ovdašnje klaoničke »industrije« specijalizirane za proizvodnju tradicijskih proizvoda većeg broja malih proizvođača.

Autor: Goran Čorkalo