Zar stvarno ima onih koji namjerno uništavaju sve hrvatsko? Bez skrupula su prema domaćem čovjeku.
Hrvatski svinjogojci svakodnevno zatvaraju svoje svinjce. Tovilišta, prasilišta, repro centri postaju prošlost i sve ih je manje. Kako se to dogodi? Popularno je reći da je sve u politici. I istina.
Kao da netko namjerno stalno radi zločin prema vlastitom narodu. Doista bi se hrvatskoj politici u poljoprivredi trebao dogoditi jedan Ivan Sinčić, jedan agro Živi zid da zaustavi zločince. Možda izgleda banalno, ali pogledajte kako samo jedna riječ u jednom pravilniku može promijeniti sve.
Procjenjuje se kako se u Hrvatskoj legalno proizvede oko 250 tisuća pršuta koji se prodaju s oznakama izvornosti kao Drniški, Dalmatinski, Istarski, Krčki. Neki kažu i da je tu još 50 tisuća iz pojedinačnih i manjih proizvodnji. I odlično. Radi se o skoro 150 tisuća utovljenih svinja do težine od bar 150 kilograma. No, postoji zamka.
U pravilnicima ne piše da kod oznake izvornosti, pršut mora biti proizveden od mesa svinja uzgojenih u određenom zemljopisnom području. Ili bar da piše da mora biti proizvedeno u Hrvatskoj. E, to je zločin. Piše da mora biti proizvedeno od svježeg svinjskog mesa starosti i do četiri dana. To je dovoljno da uvoznički lobi i uvozna mafija povezana s vrhom politike, svinjske polutke u ta četiri dana doveze svinje iz bilo kojeg dijela Europe. Evo kako piše u pravilu.
4.3. Sirovine (samo za prerađene proizvode za koji je podnesen zahtjev za oznaku)
Drniški pršut proizvodi se isključivo iz svježih butova svinja, koji se, osim hlađenja na temperaturu od -1 C° do + 4 C°, ne smiju podvrći nikakvom drugom postupku očuvanja, uključujući zamrzavanje. Obradom se iz buta odstranjuje nožica, križna i zdjelične kosti te rep, a ostaju bedrena i potkoljenična kost, urašteni dio sjedne kosti (sjedna kvrga) te, ovisno o visini reza kojim se odstranjuje nožica, ostaci tarzalnih kosti.
Također, odstranjuje se dio kože i masnog tkiva s unutrašnje strane buta do visine koljenog zgloba te dio muskulature donjeg ruba buta polukružnim rezom skupa i u istoj ravnini sa masnim tkivom na udaljenosti od 5 do 8 cm od glavice bedrene kosti. Minimalna težina obrađenog buta iznosi 11 kg. U trenutku soljenja butovi smiju biti stari od 2 do najviše 4 dana od dana klanja svinja.
4.5. Faze proizvodnje koje se moraju odvijati u određenom zemljopisnom području
U području proizvodnje drniškog pršuta moraju se odvijati sve faze proizvodnje drniškog pršuta, osim uzgoja, tova, klanja i klaoničke obrade svinja za proizvodnju pršuta.
Zamislite što bi značilo da u zadnjem ovom našem naputku piše da se tov, klanje i klaonička obrada mora obaviti na tom području ili bar u Hrvatskoj.
To bi značilo novih 150 tisuća hrvatskih tovljenika, i to specifičnih do težine od 150, pa i 160 kilograma. Za njih bi hrvatski ratari morali proizvesti hranu na hrvatskim poljima. I na kraju, morali bi se prasiti, toviti u Hrvatskoj, ili na područjima Dalmacije, Drniša, Krka ili Istre.
A ista je situacija i s kulenima i sličnim proizvodima. Nitko se nije potrudio ni na koji način pomoći hrvatskom svinjogojstvu i zato slobodno možemo reći da su oni koji su to proveli u djelo, zločinci nad hrvatskim selom i poljoprivredom. Pa makar da je i u onakvom gornjem članku pisalo da u trenutku soljenja butovi moraju biti stari dva dana, već bi se suzila mogućnost uvoza iz tko zna kojih zemalja.
Da smo poslovniji i drugačiji ljudi, ne bi trebalo ništa mijenjati ni u pravilniku. Bilo bi normalno da se uz pršutane organizira i domaća proizvodnja svinja i da oni imaju utjecaj jedni na druge. Tako primjerice u Italiji, nije moguće doživjeti da mljekara koja se bavi proizvodnjom sira Parmezana - koristi uvozno mlijeko. Isključivo mora biti mlijeko okolnih zadruga i to s pašnjačkog načina držanja. Očito mnogo toga ne valja i u našim ljudima, bilo da su u politici, bilo u poslovnom svijetu.
Povezane biljne vrste
Tagovi
Autor
pege25
prije 9 godina
Oznaka domaće nikako se ne bih trebala nalaziti na proizvodima koji su izašli iz industriske proizvodnje ....strogo bi zabranio da se taj naziv koristi na bilo kojem proizvodu ...dobro se zna šta ta riječ znači domaće i kakvog je okusa ..stoga dosta sprdanja .
Damir Rukovanjski
prije 9 godina
dakle, DAVID, u potpunosti se slažemo s konstatacijom da je sve to zločin prema hrvatskom svinjogojstvu, poljoprivredi i na koncu nož u leđa životu u selima u pribalju. Znači to je još jedan aduto ovoj konstataciji. Kvaliteta sirovine. No, dozvolio bih ja uvoz za potrebe pršuta. Pršut može biti pršut i bez Oznake izvornosti. Znači on ga može prodavati kao pršut, ali ne i kao DRNIŠKI, ILI DALMATINSKI PRŠUT. Kao i i kulen se može napraviti u mesnoj industriji Pivac. Nije problem. to je kobasica. Ali mu se ne smije dati prilika da se prodaje za znakom BARANJSKI KULEN, ILI SLAVONSKI KULEN ili slično. Lignje ćemo pripremiti i u restoranu u Osijeku i to s lignjama iz oceana. Ali ne smijemo ih zvati lignjama s hvarskog arhipelaga. Dakle, ne može taj znak KRČKI, DRNIŠKI, ISTARSKI I slično sa svinjama iz Ukrajine
pege25
prije 9 godina
Ne treba hrvatskoj ni sinčić ni gubec hrvatskoj treba u najmanju ruku noina arka ..pa da krene zdravo ispočetka ili?
ERNEST PAJDLIN
prije 9 godina
Hrvatski seljak se mora udružiti u kažnjeničku bojnu i sve ministre iz ove vlade i onih od prije ,sve propale političare,tajkune tipa Todorić i ekipa,potrpati u jedan brod i potopiti nasred oceana .Uvoz nekvalitetnog mesa nas ubija,ljudi po gradovima nemaju novca jer veći dio ne radi,ovo što i radi ako prima plaću ,na hranu troši najmanje i to kupovinom na karticu iliti dug,prošla su ona vremena kada se u jesen po selima tamanilo svinje za obitelji iz gradova koje su kupovale po cijelu svinu 130-150 kg,toga više nema,jer iako je to teško priznati i jedan dio se pogospodio pa im sada ova naša svinja nije ekološka ona iz trgovačkog centra je došla preko crvenog tepiha i u stilu,a ako je došla baš i iz Kine,to nije bitno
Zea mays
prije 9 godina
...i opet nikome ništa! Ministar šuti, koluta očima i uzdiše"...poljoprivrednici bi se trebali udruživati..." - Pitanje, u šta da se udružujemo da bi bili konkurentni hrvatskom poljoprivrednom lobiju, u političke stranke, možda...ili !?