Otočka eko janjetina - simbol za izvorni prozvod!

Poznato je kako je izvorna dalmatinska janjetina oduvijek bila nezaobilazni dio dalmatinske kuhinje, dakako i brend, koja je itekako priznata, ne samo u Hrvatskoj i Europskoj uniji, nego i znatno šire. No servirana je i uglednim osobama, gurmanima i na dvorovima europskih metropola, posebice u Beču, uz također vrhunska domaća vina proizvedena u sunčanoj Dalmaciji.

Janjaca bi najviše bilo tamo gdje su se uzgajale ovce pasmine pramenka, a to su ruralno-planinski prostori u dalmatinskom zaobalju i dijelu Like, te na hrvatskim otocima i Kornatima, i tek ponešto u priobalju. Ali je ipak najpoznatije na otocima Braču i Pagu.

Ovaca pasmine pramenka i janjaca sve manje na Braču, Pagu

Prema ocjenama stručnjaka gastronoma, najukusnija janjetina je primjerice na otocima Braču, Pagu - bračka i paška janjetina. Ali je dalmatinske janjetine, kojom su se hranile ne samo otočke obitelji takoreći od rođenja do smrti, baš kao i one u Zagori dalmatinskim pršutom, svake godine sve manje i zato što nestaju stada ovaca sa izumiranjem ovčarstva, odnosno zato što izumiru i sela te mala obiteljska gospodarstva (OPG-ovi) koji su se tradicionalno bavili tom poljoprivrednom djelatnošću.

O tome kako brendirati i zaštititi izvornu dalmatinsku janjetinu, za koju gastronomi ističu da je ona vrhunski dalmatinski specijalitet, temeljni je cilj Projekta registracije oznake proizvoda dalmatinska janjetina.

Pokrenula ga je Udruga uzgajivača domaćih životinja Vidova gora na otoku Braču. Naime, taj se projekt intenzivno uspješno provodi više godina, a očekuje se kako će biti dovršen tijekom 2014. na području Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije, dakle, triju dalmatinskih županija, gdje je i najviše ovaca u Hrvatskoj, posebice u Zagori i na otocima.

Prema neslužbenim podacima, u ruralnom prostoru spomenutih županija sada je evidentirano oko 215.000 ovaca što je, kažu, puno manje nego prije čak pola stoljeća. No, o tome kako zaštititi izvornu dalmatinsku janjetinu, taj vrhunski gastronomski specijalitet, više doznajemo od Marija Gospodnetića, tajnika Udruge uzgajivača domaćih životinja Vidova gora' na području Općine Nerežišće.

U tri dalmatinske županije ima oko 215.000 ovaca, puno manje nego prije pola stoljeća

"U svakoj sezoni janjenja ovaca, ovčari su na otoku Braču u velikom poslu. Kako je protekla zima bila jako topla, a proljeće i ljeto prilično kišoviti, trave je za ovce na Braču bilo u dostatnim količinama. Što se pak tiče rada naše Udruge uzgajivača domaćih životinja Vidova gora, ona se transformirala u Braniteljsku zadrugu te smo svoje aktivnosti naglasili i usmjerili na izradu jednog od naših glavnih projekata – na izgradnju klaonice za potrebe poslova naše udruge.

Na otoku Braču se oko 300 OPG-ova aktivno bavi uzgojem ovaca, a u udruzi je obuhvaćeno oko 80 kućanstava. Inače, u sklopu udruge aktivno je nas 10-ak malih obiteljskih gospodarstava, bračkih stočara, koji smo organizirani u udruzi.

Sve govori kako se od ovčarstva ipak može živjeti, ali nam probleme stvara nelojalna konkurencija u pogledu kvalitete proizvoda u odnosu na bračku janjetinu i brački domaći sir. Na otoku Braču se, usudio bih se reći, praktično proizvodi najkvalitetnija i najukusnija janjetina, od odnosu na isti proizvod u cijeloj Hrvatskoj. Iako bi se s njom mogla vjerojatno natjecati samo paška ili pak neka druga otočka janjetina, što se pak kvalitete tiče, ali ni jedna od njih ne bi bila ravna bračkoj.

Zato nam je iznimno važno žurno zaštititi, brendirati našu bračku janjetinu. Ovo je peta godina da se mukotrpno mučimo na tom planu očekujući kako će taj projekt biti završen ove godine", priželjkuje Mario Gospodnetić, ističući kako su se u međuvremenu nakon što je utemeljena njihova udruga, educirali mnogi brački pastiri.

Podsjeća i na činjenicu kako je Udruga uzgajivača domaćih životinja Vidova gora sa svojim članovima, odnosno ovčarima, praktično ispunila sve uvjete, baš što je od njih tražila Europska unija. Tako je stručno educirano 80-ak pastira, odnosno čobana, vlasnika OPG-ova za uzgajivače ovaca i koza, janjaca i jarića, također i za proizvodnju poznatog bračkog domaćeg sira. No, Gospodnetić istodobno upozorava na problem cijena spomenutih proizvoda, tvrdeći kako je primjerice bračka janjetina u samom vrhu svjetske proizvodnje.

Udruga uzgajivača domaćih životinja Vidova gora – ispunila sve obveze prema EU

"To je i zato što je proizvodnja bračke janjetine isključivo ekološka, a i nije tako velika. Zapravo, ta je naša proizvodnja posve mala, baš kako su i naše parcele male, razdijeljene, pa nema velikih proizvođača janjetine.

Stoga naša janjetina, kako god to ljudima izgledalo vjerojatno i čudnim, mora biti skupa u odnosu na isti proizvod u drugim krajevima.

Naime, ona je u samom procesu skupa. Kilogram bračke janjetine se ove godine mogao kupiti za 10-ak eura, odnosno 75 kuna, dok bračkog sira na tržištu praktično i nema zato što se proizvodu tek simbolične količine.

To je uostalom licitacijska prodaja pa se katkada za kilogram bračkog sira traži najmanje 150, a najviše 180 ili 200 kuna. Njegova cijena zapravo ovisi o tržišnoj ponudi i potražnji. Problema s prodajom tog našeg vrhunskog proizvoda nikada nije bilo, a nema ga ni sada unatoč recesiji i platežnoj (ne)moći kupca, odnosno potrošača", tvrdi Mario Gospodnetić, dodajući:

"Obzirom na iznimno velik pritisak uvozne janjetine znatno lošije kvalitete, baš u jeku mlade bračke janjetine na domaćem tržištu, brački ovčari i proizvođači janjaca samo uslijed plasmana svojih proizvoda imaju dodatnih problema. Također i zato što kupci u kategoriju bračke janjetine uvršćuju iste proizvode, ali ne odgovarajuće kvalitete. U tome bi nam mogli itekako pomoći mjerodavni nutricionisti kako bi se bolje upoznali s objektivnom vrijednošću bračke janjetine u usporedbi s istom ili sličnom robom iz uvoza. Tek tada bismo mogli bolje usporediti, vidjeti i osjetiti različitu kvalitetu. Svi bi lako zaključili kako između janjetina postoji iznimno velika razlika, te da se itekako isplati konzumirati onu s Brača iako je malo skuplja."

Obvezno zaštititi i brendirati dalmatinsku - bračku eko janjetinu

Gospodnetić kaže kako se projekt za o izgradnji i opremi klaonice u Općini Nerežišće na otoku Braču, koji bi se trebao realizirati u doglednoj budućnosti, razvlači tijekom nekoliko minulih godina. Napominje kako je Općina Nerežišće za potrebe Stočarskog centra ustupila zemljište površine od 2.000 metara četvornih u sklopu kojeg bi se izgradila najavljena klaonica.

"Sada smo još u fazi prikupljanja dokumentacije i izrade idejnog projekta. Očekujemo kako bi taj projekt morao biti prioritetan iduće godine.

Tako ćemo svojim proizvodima, odnosno bračkom janjetinom, u konačnici moći legalno izaći na tržište, te ih nuditi i prodavati u bilo kojem restoranu, hotelu, na tržnici ili pak u bilo kojem prodajnom trgovačkom centru; trgovačkom lancu ili mesnici – dakako, sve legalno i prema odgovarajućim zakonskim propisima.

Znači, moći ćemo lakše prezentirati naš izvorni domaći proizvod od paše do stola. Inače, janjetina na otoku Braču prati gotovo sve značajnije događaje ne samo što se pak tiče proizvodnje zdrave hrane, nego i dopune ruralnog turizma na cijelom otoku", ponosno će Mario Gospodetnić, zaključujući:

"Bračka janjetina nas doista prati od rođenja do smrti. Zapravo, janjetina nam je potrebna za svako slavlje – vjenčanje, krštenje, pričest, krizmu, Novu godinu, Božićne, Uskrsne i ine blagdane; odnosno za svako veselje, slavlje. Na otoku Braču je nezamislivo napraviti pravu domaću obiteljsku feštu bez bračke janjetine i bračkog sira na trpezi.

Dakle, ugodno nas prate svi proizvodi, primjerice naše bračke ovce pasmine pramenka – kvalitetna, ukusna janjetina, vitalac te domaći brački sir. Bili bismo ipak više kompletni kada bi se i vuna naših ovaca mogla koristiti za potrebe ljudi na otoku Braču, baš kao i gnojivo u poljoprivredi."

Bračka janjetina - izvorni domaći proizvod od paše do stola

No, i paški janjci imaju zanimljivu priču. Prema riječima ing. Ante Oštarića, direktora odnosno člana Uprave Paške sirane, tvrtke koja u svom vlasništvu ima stado od 3.000 ovaca, također pasmine pramenka.

Kaže kako se posve mali janjci s otoka Paga, teški tek oko pet kilograma, nude i prodaju još tijekom veljače u godini i na splitskoj tržnici. Kupci, odnosno potrošači, se katkada i čude zašto je to tako – zašto se prodaju tako mladi i mali janjci?

Zašto paški ovčari ne bi pričekali još koji mjesec, barem do proljeća, kako bi im janjci narasli, bili veći i teži te da ih onda ponude tržištu? Ali proizvođači paških janjaca, koji su ujedno i proizvođači čuvanog paškog sira, drukčije razmišljaju i računaju. Pa u čemu je tajna njihove računice?

"Na Pagu se drže ovce uglavnom radi proizvodnje mlijeka i glasovitog paškog sira, a ne radi janjaca. Također je gotovo svatko čuo za kvalitetnu i ukusnu pašku janjetinu. No, vlasnici stada ovaca, sirari, se što prije žele domoći ovčjega mlijeka, te raditi ovčji sir. No ima još jedan razlog zašto se paški ovčari ranije odlučuju za prodaju svojih janjaca: što se janje prije odvoji od svoje majke, ovca se manje iscrpljuje, uništava. Sposobnija i izdašnija je za veću proizvodnju mlijeka i sira. Dakle, što je veće janje i što ono bude veće sišući majku, ovca kasnije ima manje mlijeka.

A za proizvodnju jednog kilograma suhog paškog sira, potrebno je osigurati između 7,5 do 8 litara mlijeka. Poznato je kako se litra ovčjeg mlijeka za proizvodnju sira plaća se više od 12 kuna.

Inače, paška ovca je malena i ne daje puno mlijeka kao ine pasmine, tek oko 6-7 decilitara u dvije muže – ujutro i navečer, a kooperanti Paške sirane nisu tako kapacitirani da nam isporučuju toliko mlijeka. Trud se ipak isplati, a u malim OPG-ovima na otoku Pagu sada ima više od 40.000 ovaca", ističe Ante Oštarić.

Na izjavu Bračana kako je njihova janjetina kvalitetnija i ukusnija, što se također odnosi i na brački sir, Ante Oštarić u šali kaže kako svaki cigo svoga konja hvali. Tumači kako su more i slana trava za ispašu ovaca itekako bitni za kvalitetnu i ukusnu janjetinu, mlijeko i ovčji sir. Dakako i za čovjeka koji konzumira te proizvode tvrdeći kako je ispaša za ovce na hrvatskim otocima neusporedivo kvalitetnija nego ona u nizinama, posebice tamo gdje su poplave.

More i slana trava, uz to i bura - itekako bitni za kvalitetu i ukus paške janjetine

"Značajan je i vjetar u prehrani ovaca, posebice bura koja je na Pagu i na kvarnerskim otocima ove godine puhala jače nego inače, dižući more i bacajući ga na kopno, te ostavljajući sol na ispašama. No, ove godine je također bilo dobro zato što je bila bolja vegetacija te izdašnija ispaša na otoku Pagu, u odnosu na 2013. Što se pak tiče cijene paške janjetine, ona će i dalje rasti, a ne padati, bez obzira na stanje na tržištu.

Ako kupac u sezoni prodaje janjetine na Pagu nema prijatelja, poznanika koji bi mu osigurao željene količine tog mesa, teško ga kupiti. Inače, nakon prodaje janjaca mužnja ovaca je na otoku Pagu u punom jeku svake godine, baš kao i proizvodnja paškog sira čija je cijena u prodaji stoji 70 kuna za kilogram, plus PDV. Kreće se kao i cijena paške janjetine", riječi su Ante Oštarića.

Čini se kako paške ovčare, proizvođače ovčjeg mlijeka i sira itekako muči problem vezan za uništavanje smilja te inih ljekovitih trava na otoku Pag, baš kao i na otoku Rabu, kako se to, kažu, dogodilo tijekom ljeta ove godine kada su neki neverzirani, nevješti berači čupali i korijenje tog aromatskog bilja?! No, o tome zanimljiva priča drugom zgodom.