Lucerna - puno daje, malo treba

Oduvijek je među seljacima bio običaj, da bolji gazde imaju i dostatnu količinu djeteline, posebice lucerne, koja se kao višegodišnja nazivala i sedmakinja, a uglavnom je služila za prehranu konja za teških radova.

Za lucernu se može reći da je kraljica krmnog bilja, pa i osnovica za spravljanje koncentrata, a u preživača nema konkurencije u direktnoj hranidbi. Rasna krava muzara primjerice, može dati i 17 litara mlijeka dnevno samo na lucerni.

Nakon dugog deficita te dragocjene mase i uvoza svega i svačega, veseli vidjeti da sve više farmera sije lucernu i čak do pet otkosa sprema u sjenažu ili silažu.

"Lucerna se višestruko koristi, kompletna je krma, traje godinama, otporna je na bolesti, ne zahtijeva dušičnu gnojidbu, čuva i obogaćuje strukturu tla", poučio nas je dipl. inž. agr. Tomislav Ivanušić, stručnjak zagrebačkog BC instituta za višegodišnje krmne biljke, između ostalog i za proizvodnju reprodukcijskog materijala za poznatu BC sortu Mirna.

Lucerna je fenomen, može pružiti korijen i dvadesetak metara, pa nije osjetljiva na sušu. Ne voli kisela i tla na kojima leži voda, a kako je dragocjena potrebno je imati rutinu spremanja. Primjerice, kosi se popodne zbog viših šećera zbog bakterija za fermentaciju. Prevraćati ju je bolje ujutro i navečer kad ima malo vlage da se sačuva dragocjeni list. Može se spravljati sjenaža (60 posto vlage), silaža (70 posto vlage) ili potpuno suho sijeno koje se lakše suši jer moderne kosilice imaju drobilicu stabljike.

"Lucerna je danas važna jer u cijeni mesa i mlijeka 70 posto ide na prehranu životinja, a Bog ju je, namijenio upravo preživačima", napisao je davno prof. Čižek.

Prisustvovali smo i kosidbi lucerne uglednog farmera Vlade Jurkasa iz Harmice i uvjerili se iz prve ruke u kvalitetu te visokoproteinske grahorice.