Kako protiv parazitskog oboljenja kože životinja?

Šuga je vrlo zarazno parazitsko oboljenje životinja, kroničnog tijeka, uzrokovano šugarcima iz više obitelji koje parazitiraju u epidermi ili na površini kože.

Šuga je široko rasprostranjena u i uzrokuje direktne i indirektne štete. Najveće štete nastaju kod ovaca i goveda zbog oštećenja vune i krzna. Životinje oboljele od šuge smanjuju proizvodnju, a mogu imati i poremećaje zdravstvenog stanja.

Uzročnici i prenošenje šuge

Šugarci su obligatni paraziti i njihov životni ciklus se odvija isključivo na domaćinu, a traje jedan do tri tjedna. Oni su specifični u odnosu na domaćina, ali mogu privremeno ili trajno boraviti na domaćinu koji nije specifičan za njih i izazvati promjene na koži. Razvoj šugaraca se odvija od jajeta, preko larvi i nimfi pa do konačnog odraslog oblika.

Izvor zaraze su oboljele životinje i kontaminirani predmeti, a šuga se prenosi direktnim kontaktom ili indirektno preko kontaminiranih predmeta ili prostorija u kojima su boravile oboljele jedinke.

Razvoj i posljedice šuge

Razvoj promjena na koži i vidljiva manifestacija šuge ovisi o otpornosti organizma. Kod životinja koje imaju solidan imunitet šugarci teško ispoljavaju svoj patogeni efekt i dolazi do spontanog izlječenja, a kod životinja sa oslabljenim imunitetom šuga se javlja u kliničkom obliku. U nekim situacijama šugarci mogu naseliti kožu, ali se uslijed otpornosti organizma domaćina ne mogu razmnožavati pa nastaje skrivena šuga.

Životinje sa skrivenom šugom također predstavljaju izvor zaraze.

Dijagnoza i liječenje šuge

Dijagnoza se postavlja na osnovi epidemiološke anamneze i kliničke slike, a potvrđuje se mikroskopskim dokazivanjem parazita u kožnim promjenama.

Potrebno je naglasiti da se u stadu, jatu, na farmi, gdje se pojavila šuga, moraju tretirati sve životinje pa i one kod kojih nije ustanovljena klinički ispoljena šuga.

Za liječenje šuge se koristi veliki broj akaricidnih sredstava i to prvenstveno za vanjsku upotrebu. Vrlo je značajno odabrati najefikasnije akaricidno sredstvo i najučinkovitiju metodu za njegovu primjenu, uzimajući u obzir vrstu šuge, vrstu i broj životinja koje treba liječiti, uzrast i opće stanje životinja, vremenske i druge uvjete za liječenje i slično.

Ovisno o vrsti šuge i intenziteta patološkog procesa, životinje treba na odgovarajući način pripremiti za liječenje. Mjesta na koži obuhvaćena šugom i okolinu treba ošišati, a naslage peruti, kraste i nečistoću odstraniti drvenim nožem, tvrdom četkom ili nečim sličnim. Ukoliko su nakupine peruti i kraste tvrde i debele, premažu se tekućim sapunom i poslije 24 sata se skidaju toplom vodom i četkom. Osobita pažnja se mora obratiti unutrašnjosti ušiju, odakle treba izvaditi gomile peruti i cerumena.

Ovisno o vrsti šuge, broja i vrste životinja, godišnjeg doba i drugih uvjeta potrebnih za liječenje, primjenjuju se sljedeće metode tretiranja životinja: kupanje, prskanje, kvašenje, trljanje cijelog tijela ili djelomična obrada pojedinih dijelova tijela otopinama, suspenzijama ili emulzijama akaricidnih sredstava.

Za masovno liječenje ovaca primjenjuje se kupanje u specijalno izgrađenim bazenima dužine 5-10 m. Ovce se ubacuju jedna po jedna u bazen i tokom plivanja 1-2 puta zagnjure. Po izlasku iz bazena zadrže se neko vrijeme na jednom betonskom platou, odakle se ocijeđena tekućina sa ovaca vraća natrag u bazen. Postoje i manji bazeni za pojedinačno kupanje, a kupanje se može obaviti i u većoj kadi. Ovce se kupaju poslije šišanja, u kasno proljeće i rano ljeto.

Za tretiranje većeg broja goveda ili svinja koristi se ručna prskalica, ili prskalica na motorni pogon. Životinje se prvo dobro isprskaju, a zatim se oštrom spužvom ili četkom istrljaju dijelovi tijela obuhvaćeni šugom. Na isti način mogu se tretirati i konji. Ako se liječi manji broj životinja, ili pojedinačni slučajevi, tretiranje se može obaviti kvašenjem i trljanjem dijelova tijela obuhvaćenih šugom.

U slučaju da ne postoje odgovarajući vremenski uvjeti, niti odgovarajuće prostorije za kupanje, odnosno prskanje i kvašenje cijelog tijela životinje, obavlja se samo lokalno tretiranje promijenjenih mjesta na koži. Ako je proces obuhvatio veće dijelove tijela, onda se tokom nekoliko dana obavlja parcijalno tretiranje, sve dok se ne obrade svi dijelovi tijela obuhvaćeni šugom. Kada nastanu povoljni uvjeti za radikalno liječenje, životinje se moraju obavezno tretirati po cijelom tijelu.

Bez obzira kako se obavlja tretiranje životinja, osobitu pažnju treba posvetiti dijelovima tijela gdje šugarci mogu izbjeći djelovanje akaricida, kao što su: osnova i unutrašnjost ušiju, okolina očiju i drugo dijelovi glave, ingvinalna i skrotalna regija, baza repa i između zadnjih nogu itd.

Tretiranje životinja, osobito onih sa izraženim promjenama na koži treba vršiti dva puta u razmaku od sedam do 10 dana. Desetak dana poslije drugog tretiranja uzima se materijal za mikroskopsko ispitivanje, i u slučaju pozitivnog nalaza liječenje se ponavlja.

Prostorije u kojima su boravile šugave životinje, pribor za vuču, timar i čišćenje, zatim stubove, jasle i druge predmete treba isprskati ili prati istim akaricidnim sredstvom kojim su tretirane i same životinje.

Preventiva

U cilju sprječavanja unošenja šuge u vlastiti prostor, treba provoditi sljedeće mere: kontrola životinja koje se uvode u stado, na farmu i općenito koje se miješaju sa zdravim životinjama; kontrola životinja koje idu na pašu i imaju mogućnost miješanja sa životinjama iz nepoznatog uzgoja; zabraniti dolazak šugavih životinja na zajednički pašnjak; ne uvoditi zdrave životinje u objekte gdje su boravile šugave životinje, odnosno ne koristiti pribor od bolesnih za zdrave životinje itd.

Ako je šuga već izbila, potrebno je izdvojiti bolesne od zdravih životinja. Bolesne treba odmah liječiti, a ostale životinje iz istog stada ili staje treba podvrgnuti profilaktičkom tretiranju. Ako ne postoje uvjeti za tretiranje životinja kupanjem, prskanjem ili kvašenjem cijelog tijela, dobro je povremeno zaprašivati nekim od akaricidnih praškova. U svakom slučaju treba istovremeno tretirati i prostorije, kao i pribor za njih.

Foto: wikipedia.org