Sinonim: mak.: crvena vlasenka; slov.: rdeča bilnica; srp.: crveni vijuk | Engleski naziv: Red fescue | Latinski naziv: Festuca rubra L
Vlasulja nacrvena rasprostranjena je u Europi, u umjerenom dijelu Azije, sjevernom dijelu Afrike i Sjevernoj Americi. Koristi se za sjetvu u smjesama travnjaka za korištenje ispašom, za sjetvu ukrasnih travnjaka i sportskih terena. Dobro podnosi košnju, ispašu i gaženje. Cvate krajem svibnja.
Korijen joj prodire od 30 – 40 cm dubine. Buseni su gusti, uspravni i međusobno povezani vriježama. Stabljika je čvrsta i od 30 – 70 cm visoka. Listovi su prizmeno postavljeni, zelene boje i dužine oko 15 cm. U vrijeme suše listovi su zatvoreni, s gornje strane plojke i dlakavi. Cvat je metlica 6 – 15 cm duga, uspravna do malo nagnuta. Sjeme je sitno, 4 do 5 mm dugo (s osjem), širine oko 1 mm. Masa 1 000 sjemenki iznosi od 1,0 do 1,4 grama.
Postoje dvije podvrste: Uskolisna vlasulja nacrvena (F. rubra spp. fallax Thuill) i širokolisna vlasulja nacrvena (F. rubra spp. genuina Hack). Za proizvodnju stočne hrane značajnija je širokolisna vlasulja nacrvena. Kod korištenja za krmu može trajati 7 - 10 godina. U proizvodnji sjemena koristi se u drugoj, trećoj i četvrtoj godini proizvodnje. Razvija se kao trava ozimog tipa koja sporo raste nakon nicanja. Sazrijeva ravnomjerno i otporna je na osipanje sjemena. Dobro podnosi niske temperature i sušu, kao i polusjenu i kisela tla.
Vlasulja nacrvena rijetko se sije sama za proizvodnju voluminozne krme, već se sije u smjesama s drugim travama i mahunarkama za popunjavanje donje etaže tratine. U smjesama se sije krajem ljeta i početkom jeseni, pa je i sustav obrade tla kao za ozimine. Sije se u smjesama za ukrasne tratine, sportska igrališta, parkove te zatravljivanje međurednog prostora u nasadima jer dobro pokriva i veže tlo, a gaženje dobro podnosi.
Za proizvodnju voluminozne krme sije se u čistoj kulturi od 25 – 30 kg/ha sjemena, a za proizvodnju sjemena sije se 10 – 15 kg/ha na međuredni razmak od 30 – 35 cm. Za proizvodnju sjemena kod nas se preporučuje sijati u proljeće kao predusjev ili tijekom srpnja u čistoj kulturi, kako bi slijedeće godine dala urod sjemena. Optimalna količina dušika za proizvodnju sjemena ovisna je o tipu tla, a iznosi od 60 – 80 kg/ha.
U proizvodnji sjemena vlasulja nacrvena koristi se u drugoj, trećoj i četvrtoj godini proizvodnje. Žetva sjemena obavlja se u punoj voštanoj zrelosti. Nakon žetve potrebno je odmah ukloniti žetvene ostatke košnjom ili paljenjem, kako bi se slijedeće godine dobio što veći prinos sjemena. Prinos sjemena varira od 300 do 700 kg/ha.
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.
Sinonim: uskolisna livadarka; mak.: obična livadarka; slov.: navadna latovka; srp.: obična livadarka | Engleski naziv: Rough meadow grass | Latinski naziv: Poa pratensis L.
Vlasnjača livadna rasprostranjena je općenito na svim kontinentima (ubiquist). Odlikuje se dobrim prinosima i odličnom kvalitetom zelene mase i sijena na livadama i pašnjacima na lakšim tlima i sušnim staništima. Sije se najčešće u smjesama s djetelinama i drugim travama za korištenje ispašom i košnjom. Pojedini varijeteti i kultivari koriste se za sjetvu ukrasnih travnjaka i sportskih igrališta.
Korijenov sustav je snažan i u povoljnim uvjetima naraste do 1 m dubine. Razvija rahli i dugi busen. Stabljika je visine 30 – 60 cm, tanka, sklona polijeganju. List je tamnozelene boje, ravan i na vrhu se sužava. Cvat je metlica, prije i poslije cvjetanja skupljena, a u vrijeme cvatnje raširena. Klasići imaju 2 – 5 cvjetova zelenkaste boje s ljubičastom nijansom. Cvatnja traje 12 – 17 dana. Sjeme je sitno, trostrano, duljine do 3 mm i širine 0,5 mm, smeđe boje. Masa 1 000 zrna je 0,3 grama.
Razlikuju se dva varijeteta:
Vlasnjača livadna je trava koja traje 10 i više godina. Nakon košnje dobro se obnavlja te daje vrlo kvalitetnu voluminoznu krmu. Najbolje joj odgovaraju umjereno vlažna, plodna, subglinasta tla, slabo kisele ili neutralne reakcije, no može se uzgajati i na kiselim tlima s pH vrijednosti 4 – 4,5. Voli vlagu (izdrži plavljenje do 30 dana) i podnosi sušu. Otporna je na gaženje, niske temperature te na kasne jesenske i rane proljetne mrazeve.
Osnovna obrada tla je kao i za ozimne kulture. Predsjetvena obrada tla mora biti kvalitetna jer je sjeme sitno. Sije se od 8 – 12 kg/ha sjemena u čistoj kulturi.
Sjetva za proizvodnju sjemena može biti u čistoj kulturi ili kao predusjev. U čistoj kulturi sije se u lipnju, no zbog mogućnosti suše može se sijati i srpnju i kolovozu. Za postizanje visokih prinosa sjemena, vlasnjača livadna treba ući u zimu sa što više vegetativnih vegetativnih izboja. Zato je nakon skidanja predusjeva potrebno obaviti gnojidbu dušičnim gnojivima u kasno ljeto da se pospješi busanje. Ako se sije dublje od 1 cm, smanjuje se broj izniklih biljaka jer se klijanje odvija uglavnom u prisustvu svjetla.
Za proizvodnju voluminozne krme podnosi gnojidbu dušikom i preko 200 kg/ha. Potrebna količina dušika za proizvodnju sjemena varira od 60 – 80 kg/ha. Najveću količinu tih gnojiva treba dati u jesen, u listopadu (70 %), a ostatak u ožujku. Dodavanje fosforovih i kalijevih hraniva u manjoj mjeri utječe na povećanje prinosa.
Osipanje sjemena u vrijeme žetve je manje nego kod nekih drugih trava. Sjeme treba biti zrelo i suho kod vršidbe. Žetva se obavlja kombajnom. Žetveni ostaci odstranjuju se košnjom i odvozom odmah nakon žetve ili ispašom ovaca (ima isti učinak kao i košnja).
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.
Sinonim: mak.: trstovidna vlasenika; slo.:trstikasta bilnica; srp.: barski vijuk | Engleski naziv: Tall Fescue | Latinski naziv: Festuca arundinacea Schreb.
Vlasulja barska (Vlasulja trstikasta) raširena je u Europi, sjevernoj Africi, sjevernoj Americi i Australiji. Sije se u čistoj kulturi ili u smjesama s drugim travama i mahunarkama za korištenje u zelenom stanju (kosidba i ispaša) i za proizvodnju sijena, silaže i sjenaže.
Korijen je snažan i prodire u tlo do 1,5 m dubine. Formira uspravan busen, katkada s kratkim rizomima. Stabljika je visoka oko 140 cm, glatka i gola, a kasnije gruba. Lišće je krupno, kožasto, dužine 20 – 50 cm, od 3 – 12 mm široko, ravnomjerno hrapavo ili glatko. Cvat je metlica duga 10 – 50 cm, na kojoj su klasiči eliptičnog do duguljastog oblika, dužine 10 – 18 mm. Masa 1 000 zrna je 2,0 – 3,0 grama.
Vlasulja barska je trava ozimog tipa koja je otporna prema mrazu, zimi i suši. Zbog visoke otpornosti na niske temperature i preko zime ostaje zelena. Odgovaraju joj vlažna, svježa, ali i suha staništa. Pod vodom može izdržati oko mjesec dana. Na sušu je otpornija od klupčaste oštrice i pahovke rane (francuski ljulj). Može rasti na tlima čiji je pH od 4,6 – 9,5. Njezin vijek trajanja je od 8 – 10 godina.
Sije se u drugoj polovici kolovoza i u sljedećoj godini ima dobar prinos voluminozne mase i sjemena. Obrada tla ovisi o predkulturi. Osnovnu obradu treba obaviti na dubinu od 30 cm, ako se priprema za proizvodnju sjemena. Za proizvodnju krme obrada može biti reducirana (izravna sjetva), ovisno o raspoloživoj mehanizaciji.
U proizvodnji voluminozne krme tlo je potrebno gnojiti s 140 – 200 kg/ha čistog dušika, a za proizvodnju sjemena gnoji se s 80 – 100 kg/ha dušika.
Za proizvodnju sjemena sije se s 20 – 25 kg/ha sjemena, na međuredni razmak od 35 cm. Za proizvodnju voluminozne krme sije se u čistoj kulturi od 35 – 45 kg/ha sjemena.
Za zelenu krmu i sijeno treba ju kositi prije metličanja u prvom porastu jer što se kasnije kosi kvaliteta je slabija. S ispašom se može početi kada je visina biljaka oko 25 cm. U vrijeme metličanja može se koristiti za spremanje sjenaže i silaže. Prinosi sijena ovise o vlazi tla i agrotehnici, a iznose 7 – 12 t/ ha (i više).
Vrijeme žetve je teško utvrditi jer joj se sjeme u punoj zriobi jako osipa, stoga se pazi na vlažnost zrna i žetvi se pristupa kada vlažnost zrna dosegne 42 % jer su tada gubici sjemena najmanji. Vlažno sjeme treba odmah dosušiti kako ne bi došlo do zagrijavanja i pada klijavosti. Temperatura sušenja ne smije biti viša od 32 °C. Prinosi sjemena su od 300 – 1 200 kg/ha.
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.
Sinonim: mak.: livadska vlesenika; slo.: travniška bilnica; srp.:livadski vijuk, visoki tipac | Engleski naziv: Fescue grass, Meadow fescue | Latinski naziv: Festuca pratensis Huds. - syn F. elatior L.
Vlasulja livadna rasprostranjena je u Europi, u umjerenom pojasu Azije i sjevernoj Americi. Ubraja se među najkvalitetnije i najvrijednije visoke trave. Za ishranu stoke koristi se košnjom (zelena krma, konzerviranje, sijeno) i ispašom. Sije se u čistoj kulturi ili u smjesama s mahunarkama za sve načine uporabe na odgovarajućim staništima. Daje krmu najviše kakvoće. Širokog je areala (područja) rasprostranjena. Odgovaraju joj svježa do vlažna ilovasta i glinasta tla.
Vlasulja ima kratak, rahli busen i korijen koji naraste do dubine od 1 m. Stabljika naraste do 120 cm, uspravna je, glatka, slabo obrasla lišćem i sklona polijeganju. Listovi su dugi 10 – 20 cm, široki 2 – 6 mm, ravni, glatki, tamnozelene boje, sjajnoga naličja i nazubljeni. Cvat je uspravna, duguljasta metlica dužine 10 – 35 cm. Klasići su žučkasti ili zelenkasti, cilindrični do duguljasti katkada s ljubičastom nijansom, dužine 9 – 11mm. Plod je pšeno koje je duguljasto, zašiljeno, žuto-sive boje, dužine 5 – 6 mm te širine oko 1,4 mm. Masa 1 000 zrna iznosi oko 2 grama. U 1 kg ima oko 500 000 sjemenki.
Vlasulja livadna daje 2 – 4 porasta tijekom godine. Vrlo je otporna na niske temperature, golomrazice i rane proljetne mrazeve te snijeg, ali sušu slabije podnosi. U jesen na temperaturi od 5 – 7 °C prestaje rasti. Pod vodom može preživjeti 4 tjedna. Dobre prinose daje na lakšim, srednje teškim, teškim ali i vlažnim tlima. Cvate u lipnju i to ujutro oko 4 – 5 sati i traje do 10 sati, a odvija se tijekom 6 do 8 dana. Po vremenu sazrijevanja sjemena ubraja se u srednje rane trave.
Obrada tla obavlja se kao i za ozimne kulture. Najčešći predusjev su žitarice. I grašak za zrno. Osnovna obrada obavlja se u kolovozu na dubini od 30 cm. Ako su nepovoljni uvjeti za predsjetvenu pripremu (nedostatak vlage), treba čekati prve padaline i tada obaviti predsjetvenu pripremu.
U proizvodnji sjemena preporučuje se gnojidba dušičnim gnojivima sa 70 – 95 kg/ha čistog dušika, a za proizvodnju voluminozne krme može se gnojiti s oko 200 kg/ha čistog dušika.
Za proizvodnju voluminozne krme i sjemena, sjetvu je bolje obaviti u drugoj polovici kolovoza nego proljeće. Osnovu za prinos sjemena čine izboji iz prethodne godine koji su do ulaska u zimu razvili 5 – 7 listova. Kod sjetve u prvoj godini, za proizvodnju sjemena, mora se imati u vidu da busanje počinje mjesec dana poslije nicanja. Za proizvodnju krme sije se u čistoj kulturi ili u smjesama s drugim travama i mahunarkama. U čistoj sjetvi za krmu sije se 30 – 40 kg/ha, a za proizvodnju sjemena 12 – 15 kg/ha na međuredni razmak od 25 – 30 cm. U proizvodnji sjemena vlasulja zahtjeva plodno, slabo kiselo do neutralno tlo (pH 6,7).
Prvi porast za proizvodnju sijena treba kositi krajem vlatanja jer tada biljka sadrži najviše hraniva, a slijedeći porast svakih šest tjedana. Najveću masu daje u prvom porastu. Hranjiva vrijednost mase opada nešto sporije nego kod klupčaste oštrice.
Žetva se obavlja u vrijeme voštane zrelosti sjemena kada usjev ima svijetlosivu boju, a stabljika počne žutjeti ispod metlice, odnosno kada stiskanjem metlice u ruci otpada sjeme. Ako se sjetva odvija dvofazno, tada se košnja obavlja početkom voštane zrelosti. Nakon kombajniranja sjeme treba odmah osušiti. Prinosi sjemena variraju od 600 – 1 500 kg/ha.
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.
Sinonim: - | Engleski naziv: Hard fescue | Latinski naziv: Festuca trachyphylla (Hack.) Krajina
Vlasulja oštrolisna predstavlja srednje visoku, produženu verziju ovčije vlasulje. Radi se o višegodišnjoj biljci s gustim busenima. Za razliku od ovčije vlasulje ima oštrije, dulje i savitljivije lišće. Tolerantnija je na sušu budući da proizvodi dublji i jači korijen. Zbog tih karakteristika služi kao vrlo dobra zaštita od erozije te se najčešće i koristi u svrhu zaštite od erozije na poljoprivrednim i ostalim gospodarskim površinama. Također se smatra kvalitetnom sortom za proizvodnju sjemena.
Najbolji će se rezultati vidjeti ukoliko se sjetva oštrolisne vlasulje obavlja u rano proljeće, a prije nego se u potpunosti razvije korijenov sustav, bitna je dostatna opskrbljenost vodom. Sjeme joj manjih je dimenzija i ne bi se trebalo sijati dublje od 1 - 1,5 cm u tlu.
Izvor:
Sinonim: slov.: ovčja bilnica; srp.: ovčji vijuk | Engleski naziv: Sceeps fescue, Blue fescue | Latinski naziv: Festuca ovina L.
Vlasulja ovčja je rasprostranjena u Europi, Aziji i Sjevernoj Africi. Za proizvodnju krme nije povoljna jer daje slabu kvalitetu krme i male prinose. Uglavnom se koristi u smjesama za sportske terene i ukrasne travnjake. Nakon ispaše broj vlati je manji, ali je zato lisnatija.
Razvija uspravan, gusti busen. Stabljike su tanke, uspravne, najčešće s dva koljenca (nodija), visine 15 – 55 cm, dlakave ili gole. Uške su kratke, a plojka končasta, tupa, hrapava ili glatka. Cvat je uspravna metlica, duga oko 2 – 12 cm. Sjeme najčešće ima osje dužine 1 do 2,5 mm.
To je višegodišnja trava, ozimog tipa, koja dobro podnosi sušu i niske temperature. Najčešća straništa na kojima uspijeva su pijesci, suha i kamenita mjesta te rubovi šuma i proplanci.
Ova trava se ne sije sama za proizvodnju voluminozne krme, nego s vrlo malim udjelom u smjesama za ispašu i to na vrlo siromašnim tlima. U ranijim fazama razvoja kvaliteta je bolja. Kultivari vlasulje ovčje siju se za ukrasne tratine i sportska igrališta.
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.
ukupno: 17, aktivno: 1, neaktivno: 16
AIDA
ANISET
BARDIVA
BARGREEN
BARUSTIC
CALLIOPE
CAPRICCIO
CARINA
CAROUSEL
ECHO
FELIX
FRANKLIN
KORANA
LEGENDE
MAXIMA 1
RUFFILA
WALDORF
