Stočni grašak

Stočni grašak pripada porodici mahunarki (Fabaceae). Korijen mu naraste do 1 m u dubinu i dobro je razgranat. Jednogodišnja je zeljasta biljka, mekane puzave stabljike zbog čega traži potporu (nosača) za kojega se prihvaća viticama na završetku lista. Krmni grašak ima visoku stabljiku 150 - 200 cm, podijeljenu na nodije iz kojih tjera listove, odnosno grane i cvjetove na dugim peteljkama. Cvijet je krupan s ružičasto-ljubičastim laticama ili bijelo-zelenkastim laticama. Plod je višesjemena mahuna sa 6 – 8 sjemenki. Sjeme je srednje krupno, maslinasto sive boje sa sitnim tamno crvenim pjegama.

Može se koristiti kao zelena stočna hrana, za sijeno i silažu. Za zelenu stočnu hranu koristi se pri početku formiranja prvih mahuna. Prinosi zelene mase stočnog graška u čistoj sjetvi mogu biti 25 – 35 t/ha, a u kombinaciji sa žitaricama 30 – 50 t/ha.

Agroekološki uvjeti za uzgoj stočnog graška

Sjeme klije na 2 – 4 °C. U fazi klijanja izdrži mraz i temperaturu od -4 do – 6 °C. Ozimi može izdržati i -14 do -20 °C. Optimalna temperatura razvoja je 12 – 18 °C, a za cvjetanje 16 – 20 °C. Traži dosta vlage u fazi cvjetanja i oplodnje. Prevelika vlaga uzrokuje polijeganje. Prema tlu nema velike zahtjeve, no najbolje prinose daje na dubokim i plodnim tlima. Dobro uspijeva na lakšim i pjeskovitim ilovačama uz dovoljno vlage.

Agrotehničke mjere pri uzgoju stočnog graška

Plodored

Dobar je predusjev za žitarice i okopavine. Dolazi poslije suncokreta, ranih krmnih kultura, žitarica, ranog kukuruza te nekih vrsta povrća. Nije preporučljiv kao predusjev drugim vrstama mahunarki i ne podnosi uzgoj u monokulturi. Plodored iznosi 3 do 4 godine.

Obrada tla

Potrebno ju je izvršiti pravovremeno i dobro. Tlo se obrađuje na 25 cm dubine. Za sjetvu ozimog graška, obradu treba izvršiti tijekom ljeta, a za jari, tijekom jeseni. Priprema tla za sjetvu sastoji se od tanjuranja i drljanja radi usitnjavanja i ravnanja površine, a to se obavlja sjetvospremačem. Kultiviranje tla se vrši pred sjetvu na najviše 8 – 10 cm dubine.

Gnojidba

Stočni grašak kao pretkultura utječe na povećanje prinosa slijedećih kultura koje dolaze na istu površinu, za 10 – 30 %. Gnoji se s 40 – 80 kg/ha dušika, 70 – 80 kg/ha fosfora i 80 – 120 kg/ha kalija. Fosfor i kalij dodaju se u osnovnoj obradi, a dušik najmanje 2 – 3 tjedna pred sjetvu.

Njega usjeva

Obavlja se drljanje u svrhu razbijanja pokorice, suzbijanje korova, navodnjavanje (ako dođe do suše) i prihranjivanje (po potrebi).

Sjetva stočnog graška

Može se sijati u dva roka godišnje – u jesen i u proljeće. U jesenskom roku sije se ozimi stočni grašak, obično sredinom rujna ili najkasnije početkom listopada. Proljetna sjetva obavlja se što ranije (kraj veljače, početak ožujka). Količina sjemena stočnog graška ovisi o cilju uzgoja i gustoći sjetve (sklopu). Za proizvodnju zelene mase upotrebljava se 150 – 180 kg/ha sjemena. Za proizvodnju sjemena graška, sije se 50 – 70 kg/ha zavisno od razmaka redova, tla i roka sjetve.

Budući da ima zeljastu mekanu stabljiku, koja naraste vrlo visoko treba potporu da ne polegne. Kao potpora (nosač) mogu služiti različite kulture koje imaju približno isti ritam rasta kao i grašak te koje su otporne na polijeganje, a u vrijeme korištenja su vrlo kvalitetne, te daju velike urode mase odnosno zrna.

Kao nosač mogu se koristiti krmne i uljane repice i ogrštice kasne sorte, ozima raž diploidne i tetraploidne sorte, tritikale, sorte pšenice čvrstog busa koje manje poliježu i sorte ozime zobi. Za zelenu krmu i izravnu hranidbu s polja smjese graška i žitarice koriste se po potrebi, već krajem travnja, ako je nosač raž, prvom polovicom svibnja ako je nosač tritikale, u drugoj polovini svibnja s nosačem pšenicom, a za siliranje u mliječnoj zriobi pšenice te za zrno u punoj zriobi pšenice. Za proizvodnju zrna treba koristiti sorte bijelog cvijeta jer njihovo zrno ne sadrži puno tanina (slatki grašak). Smjese u kojima je nosač ozima zob, koriste se za izravnu hranidbu s polja do sredine lipnja (formiranje mahuna graška) kada se siliraju.

Žetva stočnog graška

Žetva se obavlja kada je većina mahuna u zrelom stanju. Najbolje je žeti jednofazno kombajnima. Ne smije se dozvoliti da usijev prezrije, jer tada mahuna puca i dolazi do gubitka zrna.

Izvor:

• Dr. B. Mišković; Krmno bilje; Beograd, 1986.
• BC Institut Zagreb