Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pučka obuća
  • 14.08.2015. 16:00

U Zagori oživljava izrada pučkih opanaka!

Zahvaljujući potrebama Sinjske alke, udrugama za očuvanje kulturne baštine, KUD-ovima, oživljava izrada opanaka oputara u dalmatinskom zaobalju. To nam je ovih dana potvrdila i gospođa Ljiljana Vojković iz Gale kod Sinja koja godinama izrađuje tu pučku obuću.

  • 2.016
  • 49
  • 0

Ljiljana Vojković iz Gale kod Sinja je za Agroklub izjavila kako godišnje može izraditi do 80 pari opanaka oputara, tvrdeći kako joj je tolika narudžba tijekom 12 mjeseci, ne računajući u to i one koje izlaže, nudi i prodaje na sajmovima, te inim gospodarsko-turističkim i kulturnim priredbama diljem Dalmacije ili pak na kućnom pragu, ili pošalje kojem iseljeniku preko mora.

Kaže da sve radi sama, nabavljajući i pripremajući potrebnu sirovinu te ručni alat. Ali ta Galjanka, očito, voli taj zanat koji je gotovo star koliko i ljudska zajednica.

Starinski proizvod od čvrste kože

Opanci oputari Ljiljane Vojković na nogama alkara

"Opanke oputare sam počela raditi prije 10 godina, u svojoj četrdesetoj godini života, a pravila ih je i pokojna tetka moga muža. Od prvog dana sam zavoljela ovaj zanimljiv i plemenit posao i nikada mi nije dosadno. Sama radim taj naš starinski proizvod i sve sama moram temeljito pripremiti. Od deblje kravlje ili volunjske kože koju najprije natopim u vodi, obrijem dlaku, osušim, rastegnem i tek tada ju obrađujem. Pomoću drvene staže crtam veličinu odnosno površinu stopala osobe, sve prema broju cipela koje nosi.

Tako pripremljenu kožu krojim oštrim nožićem ili skalpelom, ujedno krojim i oputu od čvrste ovnove kože te ju predem poput konca od ovčje vune ili od kozje kostrijeti, odnosno kozje dlake. Zatim pripremim par drvenih kalupa na koje nabijem obrubljene i oputom ili remenom oivičene potplate, te započnem plesti opanke oputare koji su nekada bili glavna obuća, posebice težacima koji bi kopali na njivi ili bili čobani, jer su posve lagani i prikladni za stanovnike ruralnog prostora kakvo je podneblje Zagore", ističe Ljiljana Vojković.

Godišnje 80 pari opanaka

Na nogama alkarskih momaka opanci oputari

Kaže kako par opanaka može napraviti tijekom jednog dana, ali ih plete uglavnom noću. Voli reći kako njezine opanke najviše traže, naručuju KUD-ovi iz južne Hrvatske čiji članovi u njima igraju, plešu; svatko tko ih nosi u prigodama ili dok nastupaju. Naglašava kako je to narodna obuća koju su nekada nosili stariji, djedovi i bake, u dalmatinskom ruralnom prostoru.

"Godišnje izradim do 80 pari opanaka oputara i sve sama radim od pripreme sirovina i krojenja do pletenja, odnosno do finalnog proizvoda. Tolika mi je godišnja potražnja, jer koliko se opanaka naruči, toliko ih i napravim. Dakle, radim ih uglavnom prema narudžbi, a uz to i nešto dodatno, posve malo, za sajmove odnosno derneke na cijelom području Dalmacije. Također utrošim dosta vremena i dok ih plasiram do tržišta koje sama osmišljavam kroz vlastiti marketing, ali nemam problema s prodajom. Nekoć je svako selo u Cetinskom kraju imalo svoj način veza, stila, izgleda na opanku oputaru, kao simbol mjesta i opanci pripletaši sa šest pripleta bili su najljepši", upoznaje nas gospođa Ljiljana.

Znak njegovanja izvorne pučke nošnje u Zagori

USput kaže kako treba puno stvari znati za takvo što načiniti, dakako i oko da sve ispadne lijepo, skladno. Dodaje kako se u Cetinskom kraju po opancima oputarima razlikovala i nošnja na curama i momcima. Tvrdi kako je nošnja mladih bila prepoznatljiva baš po toj narodnoj obući.

Njegovanje starih zanata

"Jedan opanak oputar mogu napraviti za jedan radni dan - od pripreme do pletenja. Najviše ih proizvodim zimi kada ne radim u polju i vrtu. Od ručnog alata uglavnom koristim nožić, skalpel, komad žice odnosno iglu, čekić, drvene kalupe, stažu, katkada i kliješta. Što se pak tiče glavne sirovine to je, dakle, kravlja ili koža od vola, upredena oputa izrezana od ovnove kože.

Sirovina dolazi od stočara

Sirovine zasad imam dovoljno, a crpim ju od stočara kojih još ima u selu i okruženju te se nekako u svemu snalazim. Svoje opanke uglavnom nudim i prodajem na sajmovima odnosno dernecima, na stolićima u Sinju, Vrlici, Trilju, Imotskome te gotovo u svim primorskim gradovima, dakako i na dalmatinskim otocima odakle mi ih KUD-ovi najviše naručuju", doznajemo od Ljuljane Vojkovoć, koja napominje kako je sada jedina žena majstorica opanaka oputara u svom kraju.

Ističe kako opanke oputare godinama radi i za članove Udruge za očuvanje kulturne baštine Cetinskog kraja iz Sinja, KUD-ove iz Glavica, Muća, Promajne, Imotskog, Vrlike, Gata i alkarske momke sinjskog VAD-a, a naručuju ih i s Prvića te iz šibenskog zaleđa, primjerice iz Drniša, Knina, dakako i folklornih sekcija te iz škola. Tvrdi kako se najviše prodaju u južnoj Hrvatskoj, ali nema mjesta ni zemlje kamo nisu otišli ti moji opanci.

Opanci oputari dio hrvatske kulturne etno baštine

Izvorna pučka nošnja

"Mogu se pohvaliti tim svojim dijelom, jer me proizvodnja opanaka jednostavno prikovala i doista uživam dok ih radim, izrađujem, vezem, tim više što su oni sastavnica naše pučke nošnje, hrvatske kulturne etno baštine ne samo u dalmatinskom zaobalju odnosno u dalmatinsko-zagorskom podneblja. To ne može svatko raditi, jer je izrada opanaka posebna pučka umjetnost. Tko će mene naslijediti u tom poslu, jednostavno ne znam iako imam četvero djece.

Ovaj posao rade i muškarci, primjerice na otocima, ali ja stvarno uživam u izradi opanaka oputara. Kad ne bi bilo tako, ne bih ih ni radila. To je moj dragi hobi, odnosno dopunski posao, bez čega ne bih mogla normalno funkcionirati na selu, u tom ruralnom prostoru. I kao domaćica, majka s četvero djece školaraca i žena, uvijek imam pune ruke posla. Uzgajam povrće, nešto voća i to je sve eko proizvod, u čemu također uživam. Držim i tri svinje, a ne tako davno moja je obitelj imala krave, ovce, koze pa mi nije ništa strano, tim više što sam rođena i odrasla na selu kojim se itekako ponosim, posebice svojom djecom", gotovo će ushićeno zadovoljna gospođa Ljiljana Vojković.


Fotoprilog


Tagovi

Opanci oputari Ljiljana Vojković Sinjska alka KUD Kulturne priredbe Sirovina Sinj Zagora Ručni alat Drvene staže Starinski proizvod Ovnova koža Glavna obuća Potplate Skalpel Drveni kalup Ruralni prostor Etno baština Tržište Sajmovi Pri

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Fruška gora se uveliko budi. Među skrivenim lepotama je i jezerce u Rivičkom potoku. Ljubičasti cvet je lekoviti plućnjak (Pulmonaria) od kojeg se prave čajevi protiv kašlja. Da li ste znali za ovo jezerce? Foto: Zoran Grco Grčić