100 hortikulturnih vrsta Dražena Rančića

Čini se kako su ovih dana pogledi putnika, šetača, turista, osobito ljubitelja prirode, više no ikad prije usmjereni na hortikulturne sadržaje u eko vrtu krajobrazne kulture s oko 100 vrsta ukrasnog, ljekovitog i začinskog bilja u okruženju obiteljskih kuća Rančić u Brnazama, izgrađenih u mediteranskom stilu, tik uz (među)državnu cestu Split-Trilj-Livno odakle se širi ugodan miris kadulje, lavande, ružmarina, vriska, cvijeća, meda; dopire zuj marljivih pčela.

Tu je i neobična kamenjara poput suvenira u mozaiku kamena i betona s bazenom i vodoskocima u središtu oplemenjenog krajolika, izdašnog zelenila nad kojim po cijele dane, kad god je lijepo vrijeme, bdije njegov neumorni vlasnik, kreator i njegovatelj Dražen Rančić (64), zalijeva, šiša i vješto oblikuje zidove šimšira, tuje, godinama oplemenjujući i uređujući taj ambijent ugodan za oko i dušu u ruralnom prostoru, u koji je utkao cijelog sebe.

Eko vrt, plantaža badema Ranč, plantažni vinograd, bazeni u sklopu OPG Rančić

Doima se kako je sve to - što je taj vrijedni Brnažanin sa ženom i djecom izgradio, posadio, i podigao na očevini, dakako i poput velikog bazena (18x8x2,60 m) s vodom iz bušotine na dubini 44 metra usred voćnjaka odnosno plantaže badema Ranč (508 sadnica), pa triju obiteljskih kuća u mediteranskom stilu u nizu, košnica i rekreacijskih sadržaja te još mnogo toga što koristi zdravlju čovjeka - stalo i usklađeno na jednoj atraktivnoj parceli površine tri hektara zemljišta, što objedinjuje OPG Rančić.

Taj ambijent itekako privlači pozornost i inozemnih turista kako bi željeli udahnuti mediteransko raslinje, što se rijetko gdje može vidjeti ne samo u dalmatinskom zaobalju. Mnogi od njih zažele boravak u tom oplemenjenom krajoliku gdje zacijelo postoje i svekoliki sadržaji za osvježenje, dopunu ruralnog turizma ne samo Splitsko-dalmatinske županije. Reći će kako su takvi projekti itekako potrebni gotovo opustošenom ruralnom prostoru ne samo dalmatinskog zaobalja Lijepe naše.

"Ovdje sam rođen 1951., oženjen te iz sretnog braka imam četvero djece, od kojih su dvojica završili fakultete i rade, te sam ih uspio zadržati uz sebe na djedovini, dok dvoje studiraju. Po struci sam automehaničar, zaposlen kao vozač u sinjskoj Hitnoj pomoći, dok moja žena radi u Patronažnoj zdravstvenoj zaštiti kao medicinska sestra. Oduvijek sam bio naklonjen hortikulturi pa je moj današnji eko vrt i moja velika ljubav, smješten na parceli površine oko 30.000 metara četvornih gdje je i naša obiteljska plantaža badema Ranč, tri obiteljske kuće te veliki i mali bazen, dakako i košnice, malo košarkaško igralište i rekreacijska staza za šetnju i trčanje.

U našoj blizini je i obiteljska stara kuća u kojoj stanuje moja majka koja također ima lijep vrt i okućnicu. Ja i žena smo nekoć radili u Splitu gdje smo živjeli s našom djecom. Zatim smo se iz Dioklecijanova grada vratili u naše lijepe, prekrasne Brnaze jer u velikom gradu nismo imali mogućnosti sami brinuti o djeci.

Moja žena je radila i noću na dječjem odjelu, a i ja sam također radio na Hitnoj vozeći uglavnom na terenu. Odlučili smo se vratiti u Brnaze što smo i ostvarili, gdje živimo. U kući smo stanovali s roditeljima dok nismo ovdje izgraditi našu obiteljsku kuću, a do ceste smo imali svoj vrt gdje smo uzgajali gotovo sve vrste eko povrća", priča Dražen Rančić.

Mediteransko bilje u eko vrtu Dražena Rančića privlači pozornost putnika, turista

"Zaključili smo kako taj naš vrt treba premjestiti, jer nije mogao ostati tik uz državnu cestu. Nismo mogli više gledati kako se naša zelena salata te ino povrće onečišćuje olovom, ispušnim plinovima te svačim s ceste što nije bilo prikladno zdravlju ljudi. Zato smo ga premjestili na drugu, današnju lokaciju poviše naše obiteljske kuće na udaljenosti oko 150 metara od ceste. Ali smo i našu obiteljsku kuću odmaknuli od iste prometnice oko 70 metara, a naš sadašnji eko vrt je na površini od 800 metara četvornih, malo većoj nego prije", govori za Agroklub Dražen Rančić, vlasnik i voditelj OPG Rančić, profesionalni automehaničar i vozač na Hitnoj pomoći, hrvatski branitelj tijekom Domovinskog rata.

Ističe kako je sa svojom ženom posebnu pozornost posvetio zelenilu, cvijeću, ukrasnom, ljekovitom i začinskom bilju. Dražen veli kako su od početka u svom obiteljskom ekološkom vrtu željeli urediti jednu prekrasnu kamenjaru u raskošnosti zelenila i cvijeću, uz mali bazen s vodom i vodoskocima s obiljem mediteranskog, dalmatinskog bilja poput kadulje, ružmarina, lavande, šipka, lovora, smilja, tunja, raznobojnog cvijeća. Kako je bilje godinama raslo, stasalo, eko vrt se formirao uglavnom uz Draženovu pozornost i ustrajan rad, te iskrenu, neizmjernu ljubav prema biljkama. Ujedno je gajio viziju kako će to jednog dana sve lijepo, prekrasno izgledati, a njegova se ideja zacijelo obistinila, postala stvarnost, kakva se samo može poželjeti. Za Rančića govore da je bio jedan od pionira u svojoj sredini što se pak tiče uzgoja ekološkog bilja u svom vrtu, podsjećajući i na činjenicu kako su mu se na početku mnogi čudili ogovarajući ga i dobacujući mu katkada: Vidi ga, uništio vrt, a sadi travu!

"Ja sam doista 1982. najprije stručno provjerio kvalitetu, vrstu tla te ga pripremio i posijao travu - sve prema naputku stručnjaka. Te godine sam počeo i gradnju obiteljske kuće, završio sam ju i u njoj sada stanujemo, dakle, nekako u isto vrijeme kada sam i vrt premjestio na novu lokaciju. I onda malo pomalo, vrt sam oplemenjivao novim biljnim vrstama koje su prikladne ovom podneblju, i koje su se uklapale u ovaj krajolik. Ali sam tada najveći problem imao uslijed nedostatka sadnica, no i to sam postupno rješavao.

Kako sam imao neke poveznice s Varaždinom i Njemačkom, a i osobno sam nekoliko puta odlazio u Berlin, posjećujući usput i ine njemačke gradove, sredine, te sam iz te zemlje redovito donosio sadnice, baš kao i iz Varaždina, što se posebice odnosilo na zimzeleno bilje. Jer tada u Sinju i njegovoj okolici, niti igdje na području Splita i Dalmacije, nije bilo rasadnika. Tek je nešto bilo u splitskom Duilovu u sastavu Instituta za jadranske kulture, ali tek kasnijih godina.

Međutim krenuo sam sa šimširom, zimzelenom u ekološkom vrtu te sam poslije oblikovao nekoliko stabala, zelene zidove od šimšira. No dodatni problem u ovom podneblju predstavljaju ranoproljetni mraz i niske temperature. Ovdje vlada takva mikroklima koja nije pogodna za mnoge vrste mediteranskog bilja, koje sam i tada sadio, ali su mi se osušile", upoznaje nas Dražen Rančić.

Iz Rančićeva eko vrta širi se miris kadulje, ružmarina, lavande, različita cvijeća

On nam u eko vrtu pokazuje i male palme, doduše u vazama, koje tijekom oštre zime obvezno mora zaštititi od studeni sklanjajući ih u garažu, tijekom ranog proljeća od niskih temperatura, mraza. A koliko točno ima biljnih vrsta u eko vrtu, kaže kako im ni imena ne zna. Sigurno ih ima više od 100 različitih poput glicinije, hibiskusa, magnolije, šimšira, tuja, ruža, lovora, kadulje, ružmarina, lavande, vriska, smilja, čuvarkuće, borova, bršljana, palmi, također i sitnog cvijeća, prekrasnog ružičnjaka odnosno aleju ruža na rubu eko vrta, pa niz vaza s cvijećem, dosta zidova od bilja. Posebna je priča o Draženovim nagradama i priznanjima koje je za svoj eko vrt i cvijeće zasluženo dobio na svim razinama natjecanja.

"Ovamo su dolazili hortikulturni stručnjaci i zasebne komisije koje su razgledavale moj eko vrt i uredno bodovale biljke te ine sadržaje. Za uređeni eko vrt do sada sam na natjecanjima dobio mnoge nagrade i priznanja, i sve su mi podjednako drage. Prvu takvu nagradu sam dobio od Grada Sinja, zatim i prvu nagradu za kićenje u povodu Nove godine. Nakon toga sam za svoj uređeni eko vrt 2004. dobio nagradu Splitsko-dalmatinske županije za što ga je kandidirala Turistička zajednica Grada Sinja. Prvu sam nagradu tada dijelio s jednom gospođom iz Tučepa koja je zapravo dobila 1. nagradu za primorski dio Splitsko-dalmatinske županije, a ja također 1. nagradu za zagorski dio naše Županije.

Zatim me je TZ Grada Sinja opet kandidirala 2005. za nagradu kada sam bio u posjedu i nagrade Grada Splita. Te sam godine dobio 1. nagradu za cijelu Splitsko-dalmatinsku županiju, koja me je digla na višu razinu - Hrvatske turističke zajednice. Što se pak tiče Nagrade Jadran, ona se zove Plavi cvijet. No ima i druga nagrada paralelno s tom nagradom za područje Slavonije koja se zove Zeleni cvijet. U kategoriju za tu nagradu spadaju mnogi objekti odnosno projekti natjecanja poput okućnica, hotela, perivoja, parkova, najljepših turističkih malih mjesta u cijeloj Hrvatskoj, najljepše ulice i najljepši trgovi.

Moj je eko vrt i tada kandidirala TZ Splitsko-dalmatinske županije, a to je natjecanje za Nagradu Plavi cvijet bilo za cijeli hrvatski Jadran - od Istre do Dubrovnika, za sve županije. Tada sam ušao u uži izbor među 10 najboljih kandidata, a bio sam glavni natjecateljski kandidat Splitsko-dalmatinske županije.

Ocjenjivala je zasebna Komisija s četiri do pet članova iz Pule. Ponovno su fotografirali, zabilježili, ukratko opisali svaku biljku u eko vrtu, svako stablo, dakako i vizualni dojam. Posebice ih se dojmilo mediteransko bilje koje, inače, dominira u našem eko vrtu te su i o tome ukratko istaknuli svoje dojmove", gotovo će ushićeno Dražen Rančić kojeg u stopu prati i njegov unuk.

Dražen Rančić i njegova obitelj žive za svoj ekološki vrt, plantažu badema, nagrade

Tvrdi kako svoj eko vrt često upotpunjava novim mediteranskim vrstama bilja. Kaže kako su komisije isticale i to što su sve biljke u eko vrtu pravilno raspoređene, pa je ta slika ugodna za oko i dušu. No i sada se čini kao da je u Draženovu eko vrtu gotovo sve posloženo po nekom pravilu, programu, gledano vizualn; tu ni jedan detalj ne bode u oči.

Očito, Rančiću je drago što mu je eko vrt pobjeđivao u natjecanjima odnoseći nagrade i visoka priznanja koja je istaknuo na pogodnu mjestu u interijeru svoje lijepo uređene i namještene obiteljske kuće. Kada smo ga nedavno posjetili, pratili i slijedili u akcijama, pozorno slušajući njegove kratke opise biljaka, ujedno smo ga fotografirali kako zalijeva cvijeće, biljke u eko vrtu kojeg dodatno krasi jedna kamenjara s malim bazenom s vodom, koji je izradio u kamenu i betonu, ali i dok smo šetali plantažom badema Ranč razgledavajući veliki bazen, bajame, trešnje, višnje, orahe, lješnjake, kruške, šljive, dakako i plantažni vinograd.

"Tu su i pumpe, vodoskok, a u kamenjaru s bazenom sam ugradio ostatke kamenih ploča s pokrova naših starih urušenih kuća, što sam ih prikupio u ruralnom prostoru naše Zagore. U etno parku sam pokušao povezati etno sa suvremenim, tako njegujući i tradiciju, koliko je to sve moguće. U središtu eko vrta imamo etno bazen s vodom, vodoskokom i pumpama koje bacaju vodu na biljke. Na samom početku me vukla želja da izgradim novu obiteljsku kuću negdje u naselju gdje su naše kamene kuće i gdje je sve od kamena. Kako je moja sestra arhitektica u Zagrebu, čiji su projekti i ove naše tri obiteljske kuće u nizu koji spaja i našu plantažu badema od 508 sadnica Ranč i još više od 100 sadnica različitih voćaka s eko parkom, pa me i to vuklo naprijed.

Tako zamalo nisam napravio novu obiteljsku kuću negdje na drugoj lokaciji. Inače, to sam sve naslijedio od svojih roditelja, prvenstveno od majke koja je u mene usadila ljubav prema našim starinama i tradiciji, etno predmetima čime su se bavili naši stari, dakako i onaj dio života koji se odnosi na higijenu, čistoću, ekologiju, ljubav prema prirodi, zemlji, biljkama. Ja sam rođen na selu, u čistoj prirodi, od djetinjstva sam čuvao krave, ovce, jahao konje, čime se itekako ponosim", iskreno će Dražen Rančić.

Neobična kamenjara s vodoskocima obitelji Rančić dodatno ukrašava ambijent

No od koga je naslijedio ljubav prema biljnom svijetu odnosno biljkama i ekologiji, također je na svoj način zanimljivo i poučno. Voli reći kako je mnogo toga prikupio i u inim zemljama dok je putovao po inozemstvu, najviše po Njemačkoj kada bi odlazio u posjete ocu Petru koji je godinama radio i mirovinu časno zaradio u toj zemlji, dakako i bivao u Varaždinu, te u mnogim našim mjestima, najviše u razdoblju između 70-ih i 80-ih godina. U Njemačkoj je, dodaje, posjetio dosta mjesta jer mu je otac radio 15 godina u Berlinu izvodeći građevinske poslove, a brat mu i nevjesta te njihova djeca su i dandanas u Njemačkoj, u Mainzu, gradu na lijevoj obali Rajne gdje je središte njemačke savezne pokrajine Porajne i Falačke.

"Naš je obiteljski ekološki vrt poznat po ljepoti, skladnosti, bogatstvu različita ukrasnog, ljekovitog i začinskog bilja, ali je i naš voćnjak odnosno plantaža badema Ranč u sklopu OPG-a Rančić koji je zamjetan i kao eko uzgoj, sastavnica poljoprivredne bioraznolikosti u ruralnom prostoru dalmatinskog zaobalja, odnosno u podneblju Cetinskog kraja u sastavu voćarstva. Naime, naš obiteljski eko vrt objedinjuje dosta ukrasnog mediteranskog, ljekovitog bilja. Osobno sam u njemu posadio dosta različitih biljaka, ali su mnoge od njih uništile oštre zime, ranoproljetni mrazovi, niske temperature i jake, hladne bure. To nam doista predstavlja poteškoće, što se pak tiče eko vrta, ali nažalost i naše plantaže badema gdje neke vrste nasada tog voća nisu otporne na ovdašnju mikroklimu", iskreno će Dražen Rančić, poručujući:

I plantaža badema Ranč s bazenom - sastavnica poljoprivredne bioraznolikosti?

"Moj otac Petar je 1966. otišao na rad u Njemačku kamo sam i ja poslije odlazio. Ali sam se svaki put vratio u svoje Brnaze gdje sam oduvijek želio nešto lijepo izgraditi, napraviti, jer tu imam bogom dan plac. To sam postigao što potvrđuje naš lijepi eko vrt, plantažni vinograd, obiteljske kuće, plantaža badema Ranč s velikim bazenom za navodnjavanje. Ne svjedoči li i to kako se na selu ipak može lijepo živjeti kada se dobro radi dakako uz međusobno poštovanje."